ISTRAŽIVANJE: UČESTVOVANJE OSOBA SA INVALIDITETOM U SAOBRAĆAJU

U cilju podrške obilježavanju Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom i podizanja svijesti građana i javnosti u Bosni i Hercegovini o ovoj temi, Bosanskohercegovački auto-moto klub je uradio istraživanje/anketiranje osoba sa invaliditetom o njihovom svakodnevnom učestvovanju u saobraćaju. U anketiranju je učestvovalo 56,3% muškaraca i 46,4% žena. Prosječna starost anketiranih osoba je 41 godina, najstarija anketirana osoba imala je 66 godina dok je najmlađa osoba imala 16 godina. Od ukupnog broja anketiranih osoba njih 36% učestvuje u saobraćaju kao vozač, a njih 96% učestvuju kao pješak, suvozač i drugo. 

Jedan od najčešćih problema sa kojim se susreću osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini jeste broj parking mjesta koji su rezervisani za njih. To pokazuju i odgovori učesnika kampanje, koji su u procentu od 100% potvrdili da u Bosni i Hercegovni ne postoji dovoljan broj rezervisanih parking mjesta za osobe sa invaliditetom.    

Kada je u pitanju prilagođenost postojećih parking mjesta rezervisanih za osobe sa invaliditetom njihovim potrebama, 50% anketiranih osoba smatra da su postojeća parking mjesta koja su im dostupna prilagođena njihovim potrebama, dok isti broj anketiranih 50% smatra da nisu. Kao razlog tome navode sljedeće probleme:

- nedovoljno mjesta za izlazak iz automobila,
- nedovoljno mjesta za kolica,
- nisu na adekvatan način obilježena,
- nisu postavljena na adekvatno mjesto kako bi olakšali osobama sa invaliditetom ulazak/izlazak iz automobila,
- neadekvatan prilaz označenom parking mjestu, te
- parkiranje drugih vozila.

Kada govorimo o pitanju odnosa ostalih vozača prema osobama sa invaliditetom 7,1% anketiranih osoba smatra da vozači poštuju označena parking mjesta za invalide, dok njih 92,9% smatra da ih vozači ipak ne poštuju.
96,4% anketiranih osoba je odgovorilo da su došli na parking, a da je na parking mjestu rezervisanom za osobe sa invaliditetom bilo parkirano vozilo koje nema znak pristupačnosti, dok se njih 3,6% nije susrelo sa ovakvom situacijom.

Prema odgovorima anketiranih na ova pitanja možemo zaključiti da vozači redovno parkiraju na mjestima koja su rezervisana za osobe sa invaliditetom, iako je članom 73. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini definisano da ''Vozač ne smije da zaustavi i parkira vozilo naročito: 12) na mjestu koje je označeno kao parking-prostor za osobe/lica sa invaliditetom ako vozilo nije obilježeno znakom iz člana 29. stav (2) i (3) ovog Zakona.'' Osim toga, za ovakav prekršaj predviđena je i novčana kazna u iznosu od 40,00 KM ukoliko vozač zaustavi ili parkira svoje vozilo protivno odredbama člana 73. i 74., odnosno novčana kazna od 50,00 do 200,00 KM ukoliko je izazvana saobraćajna nezgoda.

Također, ono što su učesnici ankete jednoglasno potvrdili jeste da vozila koja su nepropisno parkirana u velikoj mjeri onemogućavaju njihovo normalno kretanje i da se sa tim problemom veoma često susreću na cestama u Bosni i Hercegovini.
Što se tiče tehničke opremljenosti semafora i pješačkih prelaza (vizuelno i zvučno) za osobe sa invaliditetom, 89,3% anketiranih smatra da semafori i pješački prelazi nisu dovoljno opremljeni kako bi olašali njihovo kretanje, dok njih 10,7% smatra da ipak jesu.

Kada je u pitanju javni gradski prevoz i njegova prilagođenost potrebama osoba sa invaliditetom, anketirane osobe u velikoj mjeri nisu bile zadovoljne onim sa čim se susreću prilikom korištenja javnog gradskog prevoza.
Naime, što se tiče stanica javnog gradskog prevoza osoba sa invaliditetom 89,3% anketiranih je izjavilo da one nisu dovoljno pristupačne, dok je 10,7% njih izavilo da su stanice dovoljno pristupačne za osobe sa invaliditetom.

Kada govorimo o samim vozilima javnog gradskog prevoza 100% anketiranih smatra da ona nisu dovoljno pristupačna za osobe sa invaliditetom, a isto tako svi su jednoglasno izjavili da u vozilima javnog gradskog prevoza nema dovoljno mjesta za osobe za invaliditetom.

Jedan od problema je i nepostojanje govornih automata kako bi osobe oštećenog vida mogle da čuju na kojoj stanici se nalaze, a osim toga ni najveće autobuske stanice nemaju redovno razglas, kako bi se osobe oštećenog vida mogle upoznati sa redom vožnje.

Pored navedenog, svim osobama koje su anketirane je ostavljena mogućnost da istaknu probleme sa kojima se oni najčešće susreću i koji im stvaraju poteškoće, a koje bi trebalo riješiti u cilju njihovog lakšeg kretanja i pristupa određenim lokacijama.
Problemi koje su anketirane osobe najčeće izdvajale su:

- Nesavjesnost drugih vozača;
- Mali broj zvučnih semafora;
- Poštovanje znaka za osobe sa invaliditetom u vožnji - nedovoljno odstojanje od vozila;
- Parkirana vozila na trotoarima;
- Neadekvatna horizontalna i vertikalna signalizacija za osobe sa invaliditetom;
- Bolja pristupačnost i prilazi određenim institucijama;
- Neprilagođenost pješačkih prijelaza, trotoara;
- Neprilagođenost stanica i vozila javnog gradskog prevoza, nepostojanje rampe u vozilima javnog gradskog prevoza;
- Brzina kretanja vozila.

Trotoari se često koriste kao parking mjesta, što osobe sa invaliditetom i pomagalima primorava da stupe na kolovoz kako bi ih zaobišli, a to su opasne situacije u kojima dovode u pitanje svoju sigurnost. Pored vozila probleme prilikom kretanju po trotoaru može predstavljati i njihova sama neurednost, grmlje, neravnine, itd. Takođe je česta pojava da nesavjesni vozači zaustavljaju ili parkiraju vozila na samom pješačkom prijelazu što takođe otežava njihovo kretanje.
Na osnovu obrađenih podataka možemo zaključiti da postoji mnogo problema u saobraćaju sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, a što duboko zadire u pitanje saobraćajne kulture, tolerancije, međusobnog razumijevanja i poštovanja.

Izdvojene su i neke od poruka koje su anketirane osobe sa invaliditetom uputile građanima i vozačima širom Bosne i Hercegovine.

- "Kompletno društvo treba da radi na podizanju svijesti društva da se više poštuju osobe sa invaliditetom."

- ''Vozači trebaju da poštuju prava osoba sa invaliditetom i ne parkiraju svoja vozila na parking mjestu koje je označeno za osobe sa invaliditeom''

- ''Svaka sposobna osoba u slučaju nezgode ili nesreće može da postane osoba s invaliditetom, tanka je linija. Budu li to uočili ili shvatili poruku, drukčiji će i stav biti.''

- „Ako mi uzmeš mjesto za parking uzmi i moj invaliditet”.

- „Smanji brzinu kretanja svog vozila u gradskim uslovima.''

- ''Vozači moraju biti svjesni da se još neko kreće ulicom, a ne samo oni.''

- ''Vozači treba samo da poštuju zakone i propise.''

- '' Vozači treba samo da poštuju znak pristupačnosti za osobe sa invaliditetomI.''

- ''Bezbjednost u saobraćaju stvaramo svi podjednako i treba da je dostupna za sve.''

- ''Ne kršite zakon, mislite na osobe s invaliditetom i ne parkirajte na njihovo parking mjesto. Ne parkirajte ni na trotoarima i ulicama jer onemogućavate i otežavate kretanje osobama u kolicima, slijepima, majkama s bebama u kolicima, starijim osobama, itd.''

- ''I osobe sa invaliditetom imaju pravo na život i slobodno kretanje. Ne parkirajte se na parking mjestima označena za osobe sa invaliditetom. Ne parkirajte se ni na 5 minuta na trotoarima jer time ugrožavate život onima koji moraju obići vaše vozilo. Smanjite brzinu tamo gdje nema pješačkog prijelaza u blizini autobuskih stajališta. Čak i ta stajališta u mnogim slučajevima stvaraju poteškoće pri izlazu iz autobusa.''

- ''Nekultura nije invaliditet.''

- ''Budite strpljivi. Poštujte saobraćajne znakove. Potrebno je da se međusobno uvažavamo.''

- ''Više saobraćajne kulture kod svih učesnika u saobraćaju.''

Sektor za preventivu i obrazovanje