Moć kapitala

Mediji iz komšiluka značajnu pažnju posvetili su činjenici da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u Beogradu krajem novembra otvorio sajam ''Vinska vizija otvorenog Balkana''. U prevelikim problemima oko sudbine tamošnje energetske kompanije NIS i mogućih reperkusija na srbijansku ekonomiju ništa drugo mu i nije preostalo nego da se uhvati vina. Pa šta bude, da bude...

No, nije u tome poenta, već u činjenici da se predsjednik tokom proteklih dvadesetak godina nikad nije pojavio na beogradskom sajmu energetike i ekologije, što je za tamošnju ekonomiju mnogo važnije od čokota i vinskih flaša. Na tim sajmovima redovno se vode i veoma stručne rasprave o sadašnjosti i budućnosti energetskog sektora u čemu su značajno participirale termoelektrane i rudnici uglja. Već dvije-tri godine, u mjeri u kojoj je to ranije bilo, na sajmu nema ni rudnika ni termoelektrana, što bi moglo biti znakovito za energetsku budućnost ne samo Srbije već i Balkana. Primat je u neku ruku preuzeo NIS, a šta će se sa njim dogoditi, ni predsjednik još ne zna. Džaba mu vino ako ostane bez nafte!

Sudbinu NIS-a odredio je američki predsjednik Donald Trump i njegova administracija, a od toga je Vučića zaboljela glava. Mi glavobolju te vrste ne osjetimo. Prije bi se moglo reći da nam se razbistrilo u glavi nakon što je, uz podršku SAD, donesena odluka o sudbini južne interkonekcije za snabdijevanje BiH zemnim gasom, što će realizovati i voditi američka strana. Amerikanci su ozbiljno učestvovali i u osnivanju berze u Brčkom i to se može smatrati revolucionarnom promjenom na tržištu vrijednosnih papira u BiH. Neće biti iznenađenje ako ta berza bude bolje poslovala od postojećih u Sarajevu i Banjoj Luci. Radit će kao dioničarsko društvo i imat će svog regulatora u nadzoru i razvoju tržišta kapitala. Taj proces vode američki ulagači uz snažnu podršku najuticajnijih zapadnih diplomatskih predstavništava i finansijskih institucija. Američki angažman i zapadna međunarodna podrška garantuju da će nova berza privući veći broj kompanija te da će konačno, u punom kapacitetu, oživjeti tržište kapitala, što dvije postojeće berze nisu uspjele.

Uobičajene stručne analize o (ne)postignutim poslovnim rezultatima u godini koja je na izmaku ukazat će na niz sličnih, dobrih i loših poteza u bh. ekonomiji. Između ostalog i na ovo. Bosna i Hercegovina ostvarila je značajne rezultate u plasmanu domaćih vina na evropsko, azijsko i američko tržište. No velike i finansijski vrijedne poslove realizovala je mljekarska industrija. Tokom 2024. godine svjedočili smo prolijevanju mlijeka po asfaltu kao znaku bunta farmera zbog nebrige aktuelne vlasti o ovoj proizvodnji.

Iz ove godine treba upamtiti odluku njemačke kompanije Meggle da u bihaćku mljekaru uloži 80 miliona KM, što je najveća investicija u bh. mljekarstvo u posljednjih tridesetak godina. Izuzetno je važna i prodaja srbijanske kompanije Imlek, u čijem vlasništvu je i Mlijekoprodukt, najveća mljekara u BiH, što će je, zajedno sa ostalim članicama i brendovima, u novim uslovima pozicionirati kao člana najpouzdanijeg mliječnog brenda u regionu. No, uprkos svemu rečenom, još ćemo dugo čekati da nam poteku med i mlijeko!