AMPELMANN: Čikica sa semafora koji je postao jedinstveni simbol Berlina

Za svaki grad se zna reći kako ima „nešto svoje“, a kad je u pitanju Berlin lista onoga po čemu je ovaj velegrad jedinstvene historije i pulsirajuće sadašnjosti poseban je prilično dugačka. Međutim, na toj se listi izdvaja simpatični lik prćastog nosa i zdepastog tijela koji je postao zaštitni znak njemačke prijestolnice, spajajući naslijeđe nekada podijeljenog grada s njegovom modernom današnjicom.

 Zeleni čovjek iz DDR-a

Taj lik se zove Ampelmann, što bi se na naš(e) jezik(e) moglo prikladno prevesti kao Semaforko. Riječ je o piktogramu, odnosno o paru piktograma – zelenom koji prikazuje čovječuljka u pokretu i crvenom na kojem je prikazana silueta čovjeka koji stoji – koji krase semafore za pješake u Berlinu.

Ampelmann je danas jedan od simbola tog grada, a pojavio se šezdesetih godina prošlog stoljeća u njegovoj istočnoj polovini, odnosno dijelu Berlina koji se nalazio u Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR). U namjeri da povećaju sigurnost pješaka i razviju semafore slične onima na zapadu, vlasti su saobraćajnom psihologu koji se zvao Karl Peglau dale zadatak da kreira likove na semaforima koji će privlačiti pažnju pješaka i utjecati na njih da se prilikom prelaska ulica ponašaju odgovornije.

Peglau je od 1961. radio na dizajnu, a 1969. godine je postavljen prvi semafor za pješake na kojem se nalazio Semaforko, odnosno Ampelmann u zelenoj verziji koja ga prikazuje u pokretu, te crvenoj u kojoj stoji širom raširenih ruku. Tvorac ovog rješenja je rekao kako je želio da ono ne bude samo puki piktogram, nego lik koji ima neku posebnost kojom će privlačiti pažnju dvije najugroženije kategorije pješaka – djeca i osobe starije životne dobi.

„Ako želite privući pažnju djece i starijih osoba, apstraktni piktogrami nisu rješenje. Djeca i stariji ljudi razmišljaju slikovito i specifično, pa sam pokušao da im pružim jasne personificirane simbole“, rekao je Peglau u jednom intervjuu.

On je želio da njegovi simboli izgledaju ljudski i dinamično pa su na prvim nacrtima čak imali usta i prste, što je odbačeno zbog isuviše zahtjevne tehničke izvodljivosti. Ampelmann je na kraju dobio zdepastu figuru i šešir zbog čega je propuštao više svjetlosti u odnosu na druge semafore.

Za njegov šešir se veže posebna priča... Peglau nije znao kakvu bi frizuru Ampelmann trebao imati, pa mu je sekretarica predložila da glavu čovječuljka jednostavno pokrije šeširom. Ali, to je bilo prilično rizično budući da govorimo o Istočnoj Njemačkoj na vrhuncu Hladnog rata, mjestu gdje je šešir bio smatran kapitalističkim modnim detaljem. Ipak, šešir je ostao, a Ampelmann je u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj postao toliko popularan da je dobio i ulogu na televiziji, u dječjim emisijama o sigurnosti u saobraćaju.

Simbol čitavog grada

S ponovnim ujedinjenjem Njemačke i Berlina, činilo se kako su čovječuljku sa šeširom dani odbrojani i kako će biti zamijenjen klasičnim simbolima kakve smo navikli viđati na semaforima za pješake drugdje. To je bio i plan vlasti, da i čitav glavni grad dobije unificirane znakove kakvi se koriste u ostatku zemlje. Ali, tu je na scenu stupio dizajner Markus Heckhausen koji je sredinom devedesetih u Berlin doselio iz zapadnonjemačkog Tübbingena i momentalno se zaljubio u simpatične čikice na semaforima koje je zatekao.

Heckhausen je smatrao da bi bila prava šteta da se zbog ponovnog ujedinjenja grad otarasi tako lijepog i originalnog simbola, pa je počeo proizvoditi suvenire s Ampelmannom, te pokrenuo kampanju za njegovo očuvanje koju su podržali brojni građani, mediji i političari. Kampanja je nadmašila očekivanja, budući da Semaforko nije samo sačuvan, nego je njegovo korištenje odobreno na teritoriji cijelog grada!

Godine 2005. na lokaciji Kürfursterdamm postavljen je prvi Ampelmann na prostoru zapadno od Berlinskog zida, a danas, više od trideset godina nakon pada komunizma ovaj čovječuljak predstavlja puno više od običnog svjetlosnog saobraćajnog signala. On je posebnost njemačke prijestolnice i spomenik koji uspijeva sačuvati nešto lijepo čak i iz najtežeg i najmučnijeg perioda historije grada.   

Heckausen je uspio dobiti prava na korištenje ovog znaka, pa danas u Berlinu postoji šest prodavnica suvenira sa motivima Ampelmanna u kojima se može i jesti i piti, ali i zakazati obilazak Berlina. Za mnoge turiste, berlinski Semaforko je privlačan kao Brandenburška kapija ili Berlinski zid, pa je i čest motiv na fotografijama i razglednicama.

Tako su čikice s berlinskih semafora izišle iz njih i postale zaštitni znak grada, predstavljajući njegov duh, identitet i otpornost. U savremenom Berlinu koji odiše životom, energijom, uključivošću i raznolikošću Ampelmann je podsjećanje na tešku prošlost, ali je više od toga simbol njegovog identiteta i urbane kulture.

Njegov opstanak i popularnost pokazuju kolika je moć simbola u oblikovanju kolektivnog pamćenja i u njegovanju osjećaja pripadnosti. Berlin nastavlja da raste i da se razvija, ali nezaobilazni simpatični Semaforko ostaje da krasi njegove ulice i da plijeni pažnju onih koji u njega dolaze.