Crvanj: Posljednji prsti ljeta ispod Zimomora

''Ih, Crvanj. Bojčića Do. Morine i Somine. Kakva je tu trava, more trave, kakva ispaša za hajvan... Pitomina prava. To niđe na svijetu nema, kakva Bjelašnica, kakva Visočica. Ovcama je Crvanj najdraži'', govorila bi moja nena rahmetli Emina, koju su zbog djevojačkog prezimena, po hercegovački, zvali – Tucakuša. Ona je kao i mnogi južnjaci vodila stoku u planine na ljetnu ispašu, a Crvanj je bio pravi jackpot. Ova planina je praktično odsječena od drugih planina i prostire na pravcu sjever – jug. A s juga i zapada se na ovu planinu dolazi preko Nevesinjskog polja, sa istoka prilaz je s moćne i prostrane visoravni Morine, dok ga sa sjevera opasava gornji tok rijeke Neretve. Planištara, ljudi koji su vodili stoku u planinu, i pastira sve je manje, a planine sve više posjećuju avanturisti, planinari i oni koji traže oaze mira u prirodi. Takva jedna oaza jest planina Crvanj, sa vrlo malo ljudi koji tu žive, ali bogatom historijom i još bogatijim arhipelagom netaknutog prirodnog blaga. Na planinu se može peti iz pravca Crvanjskog jezera, koje se nalazi desetak kilometara udaljeno od Uloga, ta je ruta strmija prema Zimomoru, koji je sa 1.921 metrom nadmorske visine najveći vrh te planine. Planinari idu i iz Borovčića, iz pravca Nevesinjskog polja, koja ide dalje preko Prkovića i u susret vrhovima Crvnja.

Posljednjih dana ljeta u njedra planine išli smo rutom koja je blaža za penjanje, a ona kreće u blizini poznate nekropole stećaka na Morinama, kod Svatovskog groblja. Staza nije nešto posebno dobro označena, blago vijuga, uz travnate brežuljke okužene kamenim tapiserijama i niskim zelenim raslinjem. Do Zimomora treba četiri-pet sati hoda. Crvanj je ljepši od svog imena, kojeg je prema legendi dobio po tome što kad se snijeg na  proljeće ''ucrva'', crvi iz snijega nagrizaju i uništavaju šumu. I uistinu, na ovoj planini nema puno šume, ali zato ima vjetra. Kao da se ovdje rodio Stribog, staroslavenski bog vjetra. Bio sam u ovom kraju nekoliko puta, ali svaki put vjetar je bio brutalan. Rijetke su doline do kojih ne dopire i gdje se na trenutak možete odmoriti od dosadnog i iritantnoga Stiboga. A tek na vrhu planine, tamo je vjetar utisnuo svoj pečat i u ime najvećeg vrha, puše brutalno. I dok serija ''Igra prijestolja'' (Game of Thrones) ima svoj Zimogor, Crvanj ima Zimomor. A ime je autentično, jer vrh planine ''mori'' – muči sve, zimi hladnoćom, ljeti vrućinom, a vjetrom – uvijek.

Ovo je planina brojnih legendi, od one da su stećci posvećeni okamenjenim svatovima, pa da one da su lopovi bacali ovce u jednu jamu blizu Zimomora, a da su ih njihovi jataci dočekivali na vrelu Bune... Dakako, mitovi i legende su jedna stvar, ali da voda iz nekih ponora, kojih je Crvanj pun, završi u vrelu Bune, dokazano je hidro-geološkim istraživanjima koja su ovdje provedena. Osim Zimomora, Crvanj krase vrhovi Previja 1.856 m, Veliki Gradac 1.850 m i Ledenica 1.827 m. Za planinare je važno znati da na Crvnju nema puno vode, nema izvora kao na Treskavici, naprimjer, pa vodu morate uvijek nositi sa sobom u ruksaku. Ono malo vode, Živanjski potok i potok Jezernica, planina vuče na sjevernu stranu i oni se ulijevaju u Neretvu. Crvanj je izazovan, za planinare sa dobrom kondicijom koji mogu da izdrže sate i sate konstantnog hodanja, naviknute na vjetar i moraju sa sobom imati najmanje dva i po litra vode u ruksaku. Nagrada je obilna.

Pored spomenute nekropole Svatovsko groblje, u podnožju Crvnja, u selu Krekovi, jedan km sjeverno od Kifina Sela, nalaze se dvije velike nekropole stećaka. Do još jedne, u narodu zvane ''gornje nekropole'', dolazi se stazom koja vodi sa Morina prema Zimomoru. Ta nekropola u Bojčića Dolu krije jednu važnu historijsku činjenicu koju je nedavno otkrio historičar Zijad Halilović. Naime, na jednom od stećaka bosančicom je u kamen uklesan potpis – PIŠE SEMORAD. Dijak Semorad bio je vrsni klesar epitafa. Čuveni natpisi na nekropoli u Boljunima su njegovo djelo, ili djelo njegovih učenika. Semorad je veliko ime, važno za historiju stećaka koji su dio UNESCO-ve svjetske baštine. Novi trag o njegovom radu, iznimno je značajno. Djelovao je po svemu sudeći u drugoj polovini XV stoljeća, a otkriće da je i na Crvnju prstima stvarao historiju daje dodatnu vrijednost ovoj ruti kojom se hoda po Crvnju. Hodajući uz planinu, nailazimo na ostatke kamenih kuća, čitavih pastirskih naselja, katuna. Tu u podnožju vrhova, vjetar uzburkava travnato more. Nebo tirkizno plavo, kao iznad neke sjevernoafričke mediteranske zemlje, trava se njiše, tačno kao da je vrhovima prstiju dodire Maximus Decimus Meridius iz čuvenog filma ''Gladijator'' u onoj čuvenoj sceni kada se približava svom zavičaju. Pod prstima Zimomora, ljeto je brojalo svoje zadnje dane, prije nego što ga rana jesen prošara svojim žuto-smeđim bojama, a na Semoradov potpis u kamenu padale su zrake povijesti i života kakvim je nekad živjela moja nena Tucakuša.