Spora gradnja brzih cesta

Vlada FBiH je ove godine za izgradnju autocesta, brzih, magistralnih i drugih cesta izdvojila 240 miliona KM, što je 100 miliona više nego godinu prije, a u toku su radovi na četiri od planiranih pet brzih cesta. Trenutno se grade brza cesta Mostar – Široki Brijeg – granica s Hrvatskom za koju je iz ovih sredstava izdvojeno 43,2 miliona KM, Lašva – Travnik – Jajce (dionica Nević Polje – Turbe, Poslovna zona Vitez, Vitez – Nević Polje, Lašva – Kaonik – Selište – Vitez) kojoj je namijenjeno 43,8 miliona KM i Prača – Goražde s tunelom Hranjen dužine 5,5 kilometara u koju je ove godine uloženo 46,5 miliona KM. Prema posljednjim informacijama do sada je urađeno 65 posto posla na tunelu Hranjen, a novi rok za njegov završetak je do 2027. godine.

Konačno Tuzla – Sarajevo

Posljednja u nizu brzih cesta čija je gradnja relativno nedavno počela i to za zakašnjenjem od nekoliko godina je brza cesta Sarajevo – Tuzla. Radovi su počeli 30. septembra izgradnjom zaobilaznice oko Živinica na trasi Šićki Brod – Đurđevik za koju je ove godine iz federalnog budžeta osigurano 18,6 miliona KM. Riječ je o LOT-u 2 buduće brze ceste Tuzla – Sarajevo u dužini od 5,85 kilometara. Ugovor o gradnji ove dionice potpisan je krajem 2024. godine, a postupak eksproprijacije se odužio do kraja septembra ove godine. Nisu samo niži nivoi vlasti bili krivi za usporavanje ovog projekta, jer je početak ove gradnje odgađala i odluka Ustavnog suda BiH o promjeni namjene šumskog zemljišta. Da paradoks bude još veći novac (58,5 miliona KM s PDV-om) za izgradnju ove relativno kratke dionice brze ceste je osiguran davne 2019. godine. Rok izgradnje je dvije i po godine, što znači da je mogla biti izgrađena još 2022. godine, a ovako joj se možemo nadati tek početkom 2028. godine. Ova dionica je samo mali dio buduće brze ceste Sarajevo – Tuzla i segmenta od 17 kilometara kojim bi se trebali bolje povezati Sarajevo i TK u kojem je registrovano čak 157.000 vozila.

U planu je i brza cesta Bihać – Cazin – Velika Kladuša – granica s Hrvatskom za koju je iz ovogodišnjeg budžeta izdvojeno 17,2 miliona KM, a radovi bi najranije mogli početi na proljeće 2026. godine.

Zašto se brze ceste spore grade? Odgovori na ova pitanja nisu jednostavni. Prema onome što govore nadležni, najveći kočničar brže gradnje modernih brzih cesta mogla bi biti birokratija, odnosno sporost u radnjama koje idu prije bilo koje gradnje. Nekada je problem u građevinskim dozvolama, a ponekad u komplikovanom procesu eksproprijacije, jer mnoge brze ceste bi trebale ići i preko privatnog vlasništva. Tu na scenu stupaju različitih nivoi vlasti koji se s više ili manje uspjeha bore s administrativnim preprekama. Tako se nekada čini da čak ni novac nije najveći problem.

Šta kažu nadležni? Direktor Autocesta FBiH Denis Lasić ove godine je rekao da su problemi u kantonima i dijelu dozvola koje moraju pribaviti prije bilo kakve gradnje. Očito je da ''zapinje'' na kantonalnom nivou. No, kantoni bi morali ozbiljnije shvatiti riječi stručnjaka iz ekonomske i saobraćajne struke koji su jednoglasni u stavu da je cestovno povezivanje ključno za razvoj privrede u FBiH.

Tri milijarde eura

Prema riječima saobraćajnog inžinjera Mirzeta Sarajlića cestovno povezivanje je osnova za izgradnju i razvoj privrednih bazena u BiH. Federalna ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić je nedavno izrazila nadu i želju da uskoro krenu radovi i u Unsko-sanskom kantonu. U USK se trenutno radi na eksproprijaciji zemljišta, a za ovu brzu cesta je završen idejni projekat.  

Denis Lasić kaže da određenog novca ima, ali da ni to nije dovoljno. Prema njegovim riječima, procjenjuje se da bi ovih nekoliko dionica brzih cesta na kraju moglo koštati više od tri milijarde eura. Drugim riječima, nema šanse da se brze ceste izgrade novcem iz budžeta, nego će i za njih biti potrebni povoljni krediti od međunarodnih finansijskih institucija poput EIB-a i EBRD-a, a vjerovatno i od komercijalnih banaka. No, kada se pogleda kolika bi dugoročna korist mogla biti od izgradnje brzih cesta onda nemamo razloga da sumnjamo kako bi dobro bilo da se u njihovo finansiranje uključe svi nivoi vlasti u BiH, što bi olakšalo vraćanje kredita. Uz sve to nije isključena ni gradnja kroz privatno-javno partnerstvo, odnosno kroz koncesiju kojom će dionice nekih cesta bi date privatnicima na upravljanje uz ubiranje putarine.