Zelene politike i crni orah

Malo je ''zelene boje'' u predizbornim dokumentima i šarenim listićima koje stranke dijele narodu uoči oktobarskih izbora. O zaštiti životne sredine piše se, malo, neinventivno, politički blijedo, a najčešće nikako. Niti je narod naučio da se opredjeljuje prema programima, niti se stranke odriču kliširanih portreta svojih kandidata očekujući da će tako osvojiti glasove. Uglavnom su to poznati i iz ranijih materijala po ko zna koji put prepisane proklamacije iz tobožnje ''zelene politike''. Iz takvih letaka i prospekata ne naziru se rješenja za podizanje ekološke svijesti nacije, zaštite od zagađivanja rijeka, krčenja šuma, odlučnije uvođenje moderni načina tretiranja otpada, zaustavljanja procesa pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, očuvanja biološke raznovrsnosti, smanjenje pretjerane  upotrebe hemijskih sredstava u proizvodnji hrane itd. pa nam se zato čini da će nova vlast na svim nivoima biti manje zelena od one s kojom ćemo se upravo opraštamo (ili ipak ne...).

Crno nam se piše ako ne učinimo sve što je potrebno, sve što se može i sve što će iziskivati situacije kakvim se treba nadati kao posljedici klimatskih promjena, ratnih dešavanja, prirodnih procesa (poput zemljotresa) itd. Poplave 2014. godine su pokazale naše brojne slabosti od predviđanja vremenskih (ne)prilika do potpune atrofije odbrambenog mehanizma. Danas beremo crne plodove takvog ponašanja.

Na dva mjesta u dolini rijeke Bosne, desetinama kilometara udaljena jedno od drugog, ovih dana sam nošen radoznalošću sa zemlje pokupio nekoliko opalih oraha, čini mi se krupnijih od onih kakvi su uobičajeni kod nas. Iznenađenje i razočarenje je nastupilo kad sam ih smrskao, a u ruci ostala samo jezgra: od jednog crna i suha,  a od drugog zdrava i može se jesti, ali sa nje je trebalo skinuti crnu opnu kojom je obavijena. Mještani mi vele da je to posljedica spomenute poplave. Zemlja je tada natopljena ko zna čime, a što je najgore voda je zagađena. Korijen oraha koji raste u dubini, pa je ovog dosta sušnog ljeta, ono štetno što je s vodom ušlo u zemlju dospjelo i do jezgre. Moguće da ovo nije raširena pojava, pa i to da se ova priča o crnom orahu mogla temeljiti na stručnijem obrazloženju o tome zašto jezgra nije zlatna, a jeste crna kao ćumur!? Sve je moguće pa i to da ljude mjerimo po tome kako se odnose prema prirodi, a ne na osnovu toga ko su i kakvi su na slici!