Ni “vozila ga baba u Njemačkoj” nije što je nekad bilo...

Ako biste sve što znate o Njemačkoj saznali od balkanskih trgovaca automobilima, tu biste zemlju zamišljali kao neku državu Amazonki ili talibanki u kojoj je muškarcima zabranjeno da upravljaju automobilima. Jednostavno, svaki auto iz njihove ponude je vozila žena ili čak ona notorna baba koja ga je palila samo nedjeljom da ode do obližnje crkve.

Niska kilometraža, očuvana unutrašnjost, odsustvo packi na limariji – sve su to odlike auta koje je baba vozila i koji ga preporučuju budućem vlasniku. I sve to funkcioniše dok aplikacija za provjeru kilometraže ne pokaže kako je “baba” špartala kao da radi u kurirskoj službi, dok pravi papiri kao vlasnika ne otkriju štutgardskog taksistu turskog porijekla i dok se ne ispostavi kako su očuvana farba i unutrašnjost plod vrijednih ruku nepoznatih lakirera i tapetara.

Tako je baba iz Dojčlanda ušla i u ovdašnju usmenu narodnu tradiciju kao mitološka figura rame uz rame sa vilama i vilenjacima, Kraljevićem Markom ili Đerzelez Alijom. Postala je baba prava legenda, neka vrsta superjunakinje sa magičnom moći da vozi sve automobile koji se uvoze iz Njemačke. SuperOma – zaštitnica vašeg automobila i vašeg novčanika!

Ljudi vole likove iz bajki, pa se na tome i zasniva poslovni model brojnih auto-kuća. Ali, na toj vjeri se zasniva i entuzijazam ljudi koji kreću u potragu za savršenim automobilom za sebe, baš kao što sam bio krenuo i ja.

Tradicionalno balkanski nepovjerljiv prema sistemu koji je podešen tako da uvijek radi protiv malog čovjeka, nenadmašno bosanski pretjerano uvjeren u vlastito znanje i sposobnosti, sjeo sam da sebi nađem idealnog četvorotočkaša u bespućima internetskog autoskauta. Prilično jednostavno sam podesio parametre – kilometraža tolika i tolika, gorivo takvo, oprema onakva, godina proizvodnje u skladu sa budžetom, a budžet tek malo iznad jedne pristojne granice ispod koje bi se, realno, nazirale dubine kokuzluka.

Ukratko, moja je pretraga definirala auto koji je dovoljno mlad da mu kilometraža nije prevelika, a dovoljno star da nema one odvratne displeje i višak elektronike, da je dovoljno prostran za malu porodicu ali i dovoljno kompaktan za parkiranje po sarajevskim ulicama, zatim da je prihvatljive potrošnje ali da opet ima nekih konja za prestići šleper uz Komar...

Masa zahtjevnih parametara u kombinaciji sa škrtim budžetom očekivano nije dala baš širok izbor, ali sam odabir suzio na nekoliko modela i uključio notifikacije tako da automatski budem obaviješten o svakom takvom autu koji dođe na tržište. Nije prošao ni dan a prva notifikacija je stigla: auto sa “motorschade” negdje na vrh Njemačke, u nekom od onih rukometnih gradova (sad se ne sjećam hoćel' biti Magdeburg ili Flensburg). Uglavnom, isključi havarisana vozila i krajnji sjever i čekaj – šta ćeš drugo.

Prolazili su dani, nudili su se brojni mali kompaktni SUV-ići ali nijedan nije bio baš po mjeri. Nesrazmjer između onoga što sam tražio i onoga koliko sam bio spreman platiti nije baš davao razloga za velik optimizam, ali savjeti stručnjaka kažu da se potrebno naoružati strpljenjem i da će prava prilika doći.

I tako i bi. Nekih mjesec dana od početka potrage, ukaza se novi suchergebnis i to kakav... Usred napucanog salona automobila negdje pokraj Wuppertala sjaji se uglancani mali SUV sportskog štihom. Boja iz snova – čuvena British racing green u koju su se u ranim danima motorsporta farbali engleski sportski auti. Cijeli život sam želio auto u toj boji i da drugi faktori nisu bili na mjestu sigurno bih samo zbog nje napravio kompromis sa ostalim očekivanjima.

A i drugi faktori su bili tu – snažan dvolitreni motor, manuelni mjenjač, pogon na sve točkove, klasičan interijer bez suvišnih tehnoloških folova, jedva prešao 90,000... I na sve to, među fotografijama koje su pratile oglas vidi se da je automobil redovno servisiran i brižno održavan, čak se vidi i ime prethodnog vlasnika.

Čekaj malo... kad se zumira... nije vlasnik nego vlasnica!!! Pauline J. – nema šanse da je u pitanju Herr, čak na jednom od papira fino piše Frau. Znači dobar i očuvan, solidno opremljen, redovno servisiran auto, po izuzetno povoljnoj cijeni i još ga provjereno vozila prva vlasnica – žena??? Znate šta to znači? Pronašao sam sveti gral polovnjaka.

Autokuća fina i profesionalna, pošalju sve što sam pitao nasavjetovan od starih auto-mahera. Primijetim čak i da je auto na njemačkim tablicama imao nizak broj i inicijale vlasnice, da su u pitanju personalizirane tablice što će reći da su veće šanse da je Pauline mlada šminkerica nego starija gospođa, al' nebitno.

Uglavnom, za par sedmica su umjesto njemačkih personaliziranih tablica na autu bile one koje je uveo visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH i sve je bilo u najboljem mogućem redu. Čak je i definitivno potvrđeno kako je brižljiva prethodna vlasnica bila žena – u postavkama bluetooth veze je stajalo Pauline's iPhone.

Mjesecima je moj Paulinewagen gutao kilometre po bosanskim putevima, vozio me i na posao i na odmor i pružao osjećaj rahatluka kojeg mi je prethodni auto uskratio svojim senzorima i lampicama. Međutim, par mjeseci prije druge registracije se pokazalo kako i ovaj ima svoje načine upozorenja, samo suptilnije – Engine fault. Kaže da je snaga motora limitirana, da je vožnja moguća ali da se obratim servisu.

- Jarane, ovo ti je DPF. Vidjećemo hoće li se pročistiti pa ako ne uspije vidjet ćemo šta ćemo dalje.

- Pa kako i kad prije belaj sa DPF-om? Nije ni sto hiljada prešao, vozila ga žena u Njemačkoj, pazila ga...

- Pa eto šta ti je.

Šta sad eto šta ti je? Kakve veze ima što ga je vozila i pazila žena? Žene su poznate kao odgovorniji, pažljiviji i manje agresivni vozači – zbog toga su im vozila redovno bolje očuvana, otud i ona priča o babi iz Njemačke...

- Sve si ti u pravu, ali žene ti imaju lakšu nogu na gasu. Ovaj teško da je ikad vidio gas do daske.

- Pa šta je sa onom pričom “vozila ga baba, imala jednu nogu kraću, nikad nije stisnula papučicu do kraja”?

- Brate, to ti je bilo prije Euro5 norme. Nego, hajd' se ti malo provozaj autoputem do Zenice, drži ga na tri hiljade obrtaja da ova čađ sagori. I svratit ćeš na pumpu po jedan aditiv, reć'u ti ja šta ćeš uzeti pa ako to ne upali malo ćemo se družiti ti i ja...