Bizzarrini Manta: Koncept rođen za 40 dana, zapamćen zauvijek

Predstavljen 1968. godine, Bizzarrini Manta ubraja se među najutjecajnije konceptne automobile u historiji automobilizma. Bio je to prvi projekt tada novoosnovane kompanije Italdesign Giorgetta Giugiara i donio je novi dizajnerski jezik koji će trajno promijeniti izgled sportskih automobila s centralno smještenim motorom.

Sa svojom klinastom siluetom, kokpitom za tri osobe s vozačem u sredini, izrazito nagnutim vjetrobranskim staklom i tehničkom osnovom preuzetom s trkaćeg automobila Bizzarrini P538, Manta je privukla veliku pažnju. I to dvije godine prije nego što je Opel predstavio model istog imena.

Tehnička osnova

Kako bi se uštedjelo vrijeme i novac, Giugiaro je kao tehničku osnovu odabrao šasiju modela Bizzarrini P538, trkaćeg automobila koji je inžinjer Giotto Bizzarrini razvio za trke izdržljivosti.

Zbog promjena u pravilima automobilskog sporta, P538 je u to vrijeme već završio svoju trkaću karijeru. Jedna od dostupnih šasija stoga je preuređena i iskorištena kao osnova za novi koncept.

Cjevasti okvir ostao je nepromijenjen, kao i raspored s centralno smještenim motorom ispred stražnje osovine. Iza sjedišta nalazio se snažni Chevroletov V8 s oko 400 KS. Teoretski, taj motor je Manti omogućavao maksimalnu brzinu od gotovo 330 km/h. Za kraj šezdesetih godina to je bila impresivna brojka, iako u praksi gotovo nikada nije ostvarena.

Dizajn koji je predvidio budućnost

Linija automobila gotovo neprekinuto teče od prednjeg do stražnjeg kraja, uz vjetrobransko staklo nagnuto samo 15 stepeni koje se vizuelno nastavlja na krov. I dimenzije su bile neuobičajene: 4,10 metara dužine, 1,86 metara širine i samo 1,05 metara visine.

Međutim, ekstremni nagib vjetrobranskog stakla donio je jedan ozbiljan problem – vidljivost. Giugiaro je pronašao jednostavno i veoma domišljato rješenje: ispod glavnog vjetrobrana ugradio je još jedno, gotovo vertikalno staklo. Ono je dopunjeno s tri uska otvora na poklopcu motora. Ovaj sistem poboljšavao je preglednost u gradskoj vožnji, a pritom nije narušavao aerodinamiku.

Ni unutrašnjost nije imala mnogo veze s konvencijama tog vremena. Zahvaljujući velikoj širini automobila, Manta je imala tri sjedišta postavljena jedno pored drugog. Vozač je sjedio u sredini, dok su dva putnika bila smještena malo iza njega, lijevo i desno.

Takvu konfiguraciju će kasnije proslaviti McLaren F1, a Italdesign ju je ponovo primijenio 2008. godine na konceptu Quaranta.

Prototip napravljen rekordnom brzinom

Brzina kojom je Manta nastala gotovo je postala legenda. Za samo 40 dana izrađeni su drveni model, oblikovani dijelovi karoserije, zavareni okvir, ugrađena mehanika i završeno lakiranje.

Međutim, zbog tolikog pritiska rokova nije bilo moguće sve sisteme dovršiti kako treba. Zbog toga je Bizzarrini Manta nekoliko godina ostao statičan prototip čiji električni i mehanički sistemi nisu bili u potpunosti funkcionalni.

I boja je doprinijela tome da automobil ostane nezaboravan. Prilikom predstavljanja bio je obojen upečatljivom akvamarin-zelenom bojom koja je naginjala tirkiznoj, uz narandžaste detalje. Odabrana je kao asocijacija na more i životinju po kojoj je automobil dobio ime.

Kasnije je za jedan događaj u Japanu obojen u crveno, a zatim je, povodom nekoliko proslava kompanije Italdesign, dobio srebrnu boju. Nakon pažljive restauracije početkom 2000-ih konačno je vraćen u svoju prvobitnu kombinaciju boja.

Danas Manta nije samo simbol rođenja Italdesigna, već i jedna od prekretnica u međunarodnom automobilskom dizajnu. Mnoge njegove dizajnerske ideje utjecale su na decenije proizvodnje serijskih automobila i dodatno učvrstile Giugiarov ugled kao jednog od najvećih automobilskih dizajnera svih vremena.