Neveselo proljeće

Imao sam nekoliko zanimljivih povoda za pisanje ovomjesečnog teksta o saobraćaju. Sve je palo u vodu, u stvari, nažalost, u – krv nakon vikenda 19. i 20. aprila tokom kojeg se u Bosni i Hercegovini dogodilo nekoliko stravičnih saobraćajnih nesreća u kojima je poginulo nekoliko osoba. Nabrajam: dijete, njegovi roditelji, dva mladića na motociklima... uz njih je i veći broj povrijeđenih. Na dan praznika Uskrsa i Vaskrsa njihova smrt i krv na asfaltu postali su priča dana. Radost praznika pomućena je ne samo u mjestima gdje su se nesreće dogodile već mnogo, mnogo šire.

Posebno su upozoravajuće nesreće u kojima su poginula dva mladića motociklisti iz Hadžića i Maglaja, a kako je službeno saopšteno kobno je bilo prekoračenje dozvoljene brzine kretanja. Ušli smo u period godine kada su svi motocikli u pogonu, a mladići koji ih uglavnom voze pod adrenalinskim nabojem koji teško kontrolišu. Saobraćajni stručnjaci, psiholozi o tome imaju i imat će šta reći. Ako će se baviti čovjekom i društvom posebno pitanjem bezjednosti nadležni bi pod hitno trebalo da osmisle dodatne mjere sigurnosti. A to znači i da TV dnevnik bez obzira koja je TV kuća u pitanju i ko ga vodi i uređuje mora da počne izjavom ministra bezbjednosti, glavnog šefa policije, lokalnog komandira... o tome šta će uraditi da se ovakav crni vikend nikad više ne ponovi.

Izmjene državnog Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja koji se razmatra u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine upravo ovih dana dodatno je pooštrio sankcije za bahatu vožnju i precizirao ograničenja i obaveze učesnika u saobraćaju. Strukovna udruženja, škole, fakulteti i svi drugi koji se u praksi bave sigurnošću u posljednje vrijeme nisu učinili ništa što bi nas u ovom području dodatno zaštitilo. Zbog toga bi oni koji će o spomenutim izmjenama zakona razgovarati u nastavku njegovog usvajanja trebalo da dodatno intervenišu u kontekstu tragedije koja se dogodila.

S obzirom na to da saobraćajne nesreće nerijetko uzrokuju ili u njima učestvuju mladi ljudi, postavlja se i pitanje šta u preventivnom smislu čini porodica. Koliko ona doprinosi jačanju odgovornosti svojih članova, njihovoj kulturi u saobraćaju, očuvanju života svog i tuđeg! Utisak je ništa. A trebalo bi. Otuda bi ubuduće oca koji se javno hvali time da mu sinčić od desetak godina sam izveze auto iz garaže trebalo prijaviti policiji, a ona će na takvo ponašanje imati adekvatan odgovor. Pa nek se o tome priča!