Krug divljih konja

Medvjedi ulaze u kuće, lisice se šuljaju po dvorištima, a konji silaze na asfalt. To je reakcija praznog stomaka gladnih životinja koje u svom staništu ne mogu doći do hrane pa je traže tamo gdje je čovjek. Sudeći po snimcima koji kruže društvenim mrežama, medvjedi su jednako gladni u Americi, Evropi i kod nas u BiH. Priča o konjima koji nadomak Livanjskog polja lutaju po asfaltu i stradaju u saobraćajnim nesrećama (ugrožavajući time i bezbjednost prometa) nešto je drugačija. Divljim konjima svojevremeno se posvetila grupa nevladinih aktivista u namjeri da im zimi obezbijedi dovoljno hrane i soli za preživljavanje.

Međutim, uz podršku Federalnog ministarstva okoliša i turizma i ministrice Nasihe Pozder, te Općine Livno, krenulo se u zaštitu planine Krug, u čijem području obitavaju divlji konji. Izradit će studiju kojom će se analizirati stanje krda divljih konja na prostoru planine Krug nedaleko od Livna i na naučno-stručnim osnovama predložiti mjere za održivu i racionalnu brigu o ovoj populaciji četveronožnih ljepotana. Konačan cilj je da se njihovo prisustvo na ovoj lokaciji pretvori u turistički adut, a prostor Kruga u zonu racionalnog gospodarenja.

Među brojnim aktuelnostima u sferi djelovanja nevladinih organizacija, u vrh interesovanja izbila je pojava invazivnih biljnih vrsta na području Konjica koje ozbiljno ugrožavaju ekosistem, infrastrukturu i zdravlje stanovništva. Na to upozorava i najnovija stručna analiza, konstatujući da je riječ o 34 biljne vrste porijeklom iz Sjeverne Amerike, a šire se djelovanjem životinja, vjetra i intenzivnih ljudskih aktivnosti. Kao dominantni terofiti posebno se izdvajaju ambrozija (izaziva ozbiljne alergijske reakcije) i pajasen (ugrožava infrastrukturu i usporava obnovu šuma), te jednogodišnja hudoljetnica, bagrem i japanski dvornik.

Stanovništvo, nažalost, o tome ne zna mnogo niti razumije posljedice njihovog širenja, a pravni akti na nivou države koji bi intenzivirali borbu protiv ove pošasti nedovoljno su operativni. Nevladina udruga ''Prelec'' prihvatila se obaveze da širi potrebna znanja i učestvuje u nadzoru nad ovim uljezima.

Ekološki i ekonomski principi često se u praksi sudaraju, a jedan od posljednjih, i reklo bi se težih sukoba, dogodio se nedavno nakon što su općine Livno i Tomislavgrad pokrenule sudski spor tražeći isplatu deset miliona eura od Hrvatske elektroprivrede (HEP), koliko iznosi razlika u naknadama koju im ta kompanija nije uplatila od 2021. godine, nakon što je izmjenom zakona povećan iznos obaveza elektroprivrednim kompanijama za upotrebu vode s potopljenog zemljišta. HEP tvrdi da zahtjevi Livna i Tomislavgrada premašuju zakonski propisani iznos naknade, ali i da su spremni na dogovor o trajnom rješenju ovog problema.

Buško jezero je prirodni nastavak Livanjskog polja, čije dvije trećine pripadaju Tomislavgradu, a jedna trećina Livnu. Po površini to je najveće umjetno jezero – akumulacija u BiH. Hidroelektranu su zajednički sedamdesetih godina prošlog vijeka izgradile BiH i Hrvatska, s tim da se u Hrvatskoj (općina Otok) nalazi hidroelektrana Orlovac, dok je akumulacija izgrađena na teritoriji BiH. Prije izgradnje akumulacije, na području Buškog jezera nalazilo se nestalno jezero i blato iz kojeg se voda brojnim kanalima i podzemnim vodotocima odlijevala u potoke i rijeke.

Voda će u budućnosti biti zlato. Ove i slične probleme trebalo bi da zajedno rješavaju države, a ne općine i kompanije. Za BiH je to posebno važno, jer sličan problem ima i s hidroelektranama na Drini kod Zvornika, gdje vodu i zemlju dijeli sa Srbijom.