Alen MURTIĆ: Invalidska kolica su mi najveći oslonac u kretanju i obavljanju svakodnevnih zadataka

Posebno važan aspekt je oblast saobraćaja, jer upravo on određuje koliko se jedna osoba može samostalno kretati, učestvovati u zajednici i obavljati svoje svakodnevne obaveze.

Mobilnost je osnovni preduslov ravnopravnosti. Kada su trotoari neprohodni, rampe prestrme, parking mjesta zauzeta, a pješački prelazi opasni, osobe sa invaliditetom ne suočavaju se samo s fizičkim preprekama već s preprekama koje direktno utiču na njihovu sigurnost, dostojanstvo i samostalnost. Nedostatak pristupačnog saobraćaja znači otežan odlazak na posao, u školu, u zdravstvene ustanove, ali i ograničeno učešće u društvenim i kulturnim aktivnostima.

Ovaj dan nas podsjeća da je saobraćaj mnogo više od infrastrukture, on je odraz koliko je jedno društvo spremno prilagoditi se potrebama svih svojih građana. Svi učesnici u saobraćaju mogu doprinijeti promjenama većom pažnjom, strpljenjem, poštovanjem pravila i razumijevanjem da nisu svi podjednako pokretni.

Ovaj dan pruža priliku da se iznesu stvarni problemi s kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom, te da se pokaže kako se društvo može prilagoditi kako bi omogućilo ravnopravan život.

U povodu ovog dana razgovarali smo s Alenom Murtićem, osobom koja se suočava s izazovima vezanim za invaliditet. Alen MURTIĆ ima dvadesetidvije godine i uposlenik je Gradske uprave Bihać, te svakodnevno učestvuje u saobraćaju na putu od kuće do posla i nazad. Alenova iskustva i odgovori na pitanja o njegovoj svakodnevnoj borbi i naporima da prevaziđe barijere i prepreke, pružaju uvid u stvarnu sliku života osoba sa invaliditetom u našoj zajednici.

Životna priča, izazovi i prilagodba

"Greškom doktora pri porodu oštećena mi je kičma, tačnije kičmena moždina", kaže Alen. "Za sobom je to ostavilo razne posljedice, pa za nesmetano kretanje koristim invalidska kolica." Iako je početak bio psihički težak, Alen je vremenom naučio graditi život uprkos izazovima koje invaliditet nosi. "Fokusirao sam se na ono što mogu, a ne na ono što ne mogu. Prilagodba je išla 'korak po korak', učenje samostalnog prebacivanja u kolica, izlazak iz kolica, ulazak u automobil...", ističe on.

Strpljenje i upornost - Ključni faktori u procesu rehabilitacije

Za Alena je ključnu ulogu u njegovoj rehabilitaciji imala svakodnevna praksa i vježbe. "Vježbao sam svaki dan, uz pomoć fizioterapeuta, roditelja i drugih. Najviše mi je pomoglo to što nisam odustajao", dodaje. S vremenom, svaki mali korak postajao je velika pobjeda od rješavanja svakodnevnih obaveza do osjećaja veće sigurnosti u svojim sposobnostima.

Invalidska kolica - Neophodna pomoć za samostalnost

Alen ističe da su mu invalidska kolica najveći oslonac u kretanju i obavljanju svakodnevnih zadataka. "Najviše mi pomažu u kretanju, a sve što radim, radim samostalno uz njihovu pomoć", objašnjava. Motivacija za održavanjem samostalnosti uvijek je bila prisutna. "Motivisalo me najviše to što želim biti samostalan. Ne želim zavisiti od drugih kad idem na posao, u grad, ili obavljam svakodnevne aktivnosti."

Prepreke na ulicama

Jedan od većih problema s kojima se Alen suočava je nedostatak adekvatne infrastrukture koja bi omogućila jednostavno kretanje. "Često naiđem na trotoare bez oborenih ivičnjaka, rampe koje su prestrme ili zauzeta parking mjesta za invalide", kaže Alen. "Iako pokušavam tražiti drugi put ili zamolim nekog za pomoć, to nije trajno rješenje."

Alen priznaje da je mnogo puta bio primoran improvizovati ili tražiti potpuno alternativnu rutu zbog prepreka na koje naiđe. "Da, više puta sam morao obilaziti ili pronaći drugi put", kaže on.

"Jedan od svakodnevnih problema s kojima se susrećem je kada naiđem na trotoar blokiran parkiranim vozilima. Moram sići na cestu, što je prilično opasno jer automobili nisu navikli vidjeti osobu s invalidskim kolicima na kolovozu", dodaje.

Iako je s vremenom navikao da procjenjuje teren i unaprijed traži sigurniju opciju, osjećaj koji ga prati u tim situacijama uvijek je isti. "Razočaravajuće je, jer znaš da drugi ljudi mogu proći normalno, a ti moraš obilaziti ili rizikovati."

Nesigurnost u saobraćaju

Za Alena, jedan od najvećih izvora nesigurnosti je kretanje po ulicama, osobito u situacijama kada vozila ne poštuju pravila. "Situacije kada automobil prebrzo skrene preko pješačkog prelaza dok prelazim, česte su i osjećam se nesigurno", kaže. Ova svakodnevna iskustva podsjećaju na važnost zajedničke odgovornosti svih učesnika u prometu.

Preporuke za poboljšanje infrastrukture

"Najveći problem su previsoki ivičnjaci, rampe koje su napravljene samo zbog 'formalnosti', te loše održavani putevi i rupe na njima", kaže Alen. "Uveo bih više rampi sa ispravnim nagibom, oborene ivičnjake na svakom prelazu, šire trotoare i strožije kazne za blokiranje pristupnih tačaka."

Važnost uključivanja osoba sa invaliditetom u proces planiranja

Iako se situacija u društvu poboljšava, Alen smatra da je važno da se osobe sa invaliditetom više uključuju u planiranje infrastrukturnih projekata. "Moj savjet je da se više slušaju osobe sa invaliditetom jer mi najbolje znamo šta nam treba. Važno je da nas uključe u planiranje", zaključuje Alen.

Pristupačne rute i važnost ljudske solidarnosti

Govoreći o svakodnevnom kretanju kroz grad, Alen ističe da mu najviše odgovara ruta kroz centar grada gdje je teren i bez drugih prepreka koje otežavaju vožnju invalidskih kolica. Takvi prostori pokazuju koliko pristupačna infrastruktura može olakšati mobilnost i omogućiti osjećaj sigurnosti.

Međutim, čak i na pristupačnim lokacijama Alen se često susreće s problemom neodgovornog parkiranja posebno na rampama i prilazima. "Ljudi ponekad parkiraju na rampi i ne razmišljaju o posljedicama", kaže on naglašavajući da takva ponašanja mogu potpuno blokirati prolaz. Ipak, ističe da ga raduju trenuci kada se pronađe neko ko će pomjeriti prepreku, otvoriti vrata ili jednostavno pitati treba li pomoć. Ta nesebična spremnost građana da pomognu čini veliku razliku i pokazuje da je ljudska solidarnost jednako važna koliko i fizička pristupačnost.

Poruka za sve učesnike u saobraćaju

Na kraju, Alen upućuje poruku svim učesnicima u saobraćaju: "Budite svjesni da u saobraćaju nisu svi jednako pokretni. Nekad nam treba malo više prostora, strpljenja ili razumijevanja da bismo se osjećali sigurnije."

Obilježavanje Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom uz razgovore poput ovog s Alenom podsjeća nas na to koliko je važno biti empatičan, obazriv i uključiv prema svima u društvu, te raditi na tome da svi imaju jednake mogućnosti za kretanje, rad i aktivno sudjelovanje u životu zajednice.