Kako stići cijene: Paprena hrana
Cijene divljaju, i za razliku od većine evropskih, ali i regionalnih zemalja, kod nas je izostala adekvatna reakcija nadležnih. Ovo je komentar iz perspektive jednog penzionera, našeg saradnika, koji kaže da će se sve preživjeti, pa i ova skupotinja.
Vlada Sjeverne Makedonije se odlučila da zamrzne cijene sirotinjske hrane: mliječnih proizvoda i tjestenina. Susjedna Srbija je uredbom propisala da cijena hljeba ''Sava'', koji najviše konzumira obični narod, ne smije biti veća od 57 dinara (oko pola eura) i pozvala registrovane pekare da se prijave za kupovinu brašna iz Robnih rezervi po subvencioniranim cijenama. Sličnih mjera ima i u ostalim državama u našem okruženju. Jedino se kod nas vlast oglušila na enormnu visinu cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u marketima i na pijacama. Zbog toga je svaka hrana paprena, a broj obroka u radničkim porodicama, domaćinstvima sa staračkom populacijom i mladim naraštajem, sveden na jedan tanjir toplog jela i pokoju krišku suhog hljeba u međuvremenu.
Nismo toliko siromašni kako bi se moglo suditi po prethodnoj rečenici. Budžeti države, entiteta, nekih kantona ispisuju se u milijardama maraka iz kojih se za borbu protiv siromaštva izdvaja taman toliko koliko soli, ili šećera, može stati među dva prsta. Upravo tako mi djeluju i odluke pojedinih lokalnih zajednica i kantona da nezaposlenim ili penzionerima isplate po 100 KM pomoći što pomalo liči na bacanje prašine u oči.
Ni sa papira napisanih i razmatranih u ministarstvima i parlamentima ne zrači optimizam, ili najava da će se stanje brzo promijeniti. Odavno nismo država u kojoj se mjere za rješenje problema promptno kreiraju, još brže donose i primjenjuju. Za takvo što nema ni političkog konsenzusa ni mehanizma.
Kad cijene divljaju, uvijek se postavlja pitanje šta radi inspekcija, udruženje potrošača, ko čita prati i reaguje na njihove izvještaje. Potrošači su gladni i informacija o tome da je neki trgovac kažnjen jer je nezakonito formirao cijenu, povećao maržu... a proizvođač smanjio težinu robe koja se prodaje upakovana. Tu se ne vidi nikakva razlika između Sarajeva, Mostara, Banje Luke... jednog i drugog entiteta, a ni među kantonima. Stiče se dojam da je umjesto cijena država zamrznula inspekcijske i druge kontrolne organe: nek radi ko šta hoće, čini se. Siromah će i to preživjeti samo ako mu se kaže do kada će ovakvo stanje trajati.
Povezane novosti
Motorne saonice Knez: Grunfov san
U duhu legendarnog stripa Alan Ford, kroz priču o Marku Knezu i njegovim motornim saonicama, Ahmed Burić oživljava duh zanesenjaka. Između muzeja, snijega i snova, piše o ljudima koji su vjerovali da svijet mogu promijeniti – makar i propelerom na suhom.
Hrana bez mana
Zdrava hrana je uvjet za zdrav život baš kao i čist zrak, nezagađena voda i tlo. O tome pojedinačno ili organizirano svako mora da vodi računa. Nažalost u praksi je to drugačije.
Žuti Porsche za Roberta Redforda
Ako bi neko auto trebalo simbolizirati Redforda, to mora biti Porsche. Jer je to bio pravi laf koji je znao put kojim je trebalo ići. Brz, precizan i neuhvatljiv. Plemenito divlji bio je Žuti. Pobjegao je u planine Utaha i pronašao novi svijet.
