Kako stići cijene: Paprena hrana
Cijene divljaju, i za razliku od većine evropskih, ali i regionalnih zemalja, kod nas je izostala adekvatna reakcija nadležnih. Ovo je komentar iz perspektive jednog penzionera, našeg saradnika, koji kaže da će se sve preživjeti, pa i ova skupotinja.
Vlada Sjeverne Makedonije se odlučila da zamrzne cijene sirotinjske hrane: mliječnih proizvoda i tjestenina. Susjedna Srbija je uredbom propisala da cijena hljeba ''Sava'', koji najviše konzumira obični narod, ne smije biti veća od 57 dinara (oko pola eura) i pozvala registrovane pekare da se prijave za kupovinu brašna iz Robnih rezervi po subvencioniranim cijenama. Sličnih mjera ima i u ostalim državama u našem okruženju. Jedino se kod nas vlast oglušila na enormnu visinu cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u marketima i na pijacama. Zbog toga je svaka hrana paprena, a broj obroka u radničkim porodicama, domaćinstvima sa staračkom populacijom i mladim naraštajem, sveden na jedan tanjir toplog jela i pokoju krišku suhog hljeba u međuvremenu.
Nismo toliko siromašni kako bi se moglo suditi po prethodnoj rečenici. Budžeti države, entiteta, nekih kantona ispisuju se u milijardama maraka iz kojih se za borbu protiv siromaštva izdvaja taman toliko koliko soli, ili šećera, može stati među dva prsta. Upravo tako mi djeluju i odluke pojedinih lokalnih zajednica i kantona da nezaposlenim ili penzionerima isplate po 100 KM pomoći što pomalo liči na bacanje prašine u oči.
Ni sa papira napisanih i razmatranih u ministarstvima i parlamentima ne zrači optimizam, ili najava da će se stanje brzo promijeniti. Odavno nismo država u kojoj se mjere za rješenje problema promptno kreiraju, još brže donose i primjenjuju. Za takvo što nema ni političkog konsenzusa ni mehanizma.
Kad cijene divljaju, uvijek se postavlja pitanje šta radi inspekcija, udruženje potrošača, ko čita prati i reaguje na njihove izvještaje. Potrošači su gladni i informacija o tome da je neki trgovac kažnjen jer je nezakonito formirao cijenu, povećao maržu... a proizvođač smanjio težinu robe koja se prodaje upakovana. Tu se ne vidi nikakva razlika između Sarajeva, Mostara, Banje Luke... jednog i drugog entiteta, a ni među kantonima. Stiče se dojam da je umjesto cijena država zamrznula inspekcijske i druge kontrolne organe: nek radi ko šta hoće, čini se. Siromah će i to preživjeti samo ako mu se kaže do kada će ovakvo stanje trajati.
Povezane novosti
Fiat 850, ili šta je donijela mudrost?
Ovo je priča o odrastanju u Sarajevu, prvim plivačkim zaveslajima na Makarskoj rivijeri, uzorima koje odlaze i autu koje se pamti.
Vraćam se majci u Bosnu
Moguće posljedice novog vala stečaja u Evropi mogu biti prekidi narudžbi iz BiH, povratak bauštelaca u domovinu i smanjen priliv deviznih doznaka što ih naši ljudi tamo zaposleni šalju rodbini.
Rast i propast
Šta je važnije – ekonomski rast ili zaštita okoliša, pitanje je kojim su se bavili mnogi stručnjaci, a naš saradnik donosi priču o regionalnom pogledu na njega, kao i šta mi u BiH (ne) radimo...