Kako stići cijene: Paprena hrana
Cijene divljaju, i za razliku od većine evropskih, ali i regionalnih zemalja, kod nas je izostala adekvatna reakcija nadležnih. Ovo je komentar iz perspektive jednog penzionera, našeg saradnika, koji kaže da će se sve preživjeti, pa i ova skupotinja.
Vlada Sjeverne Makedonije se odlučila da zamrzne cijene sirotinjske hrane: mliječnih proizvoda i tjestenina. Susjedna Srbija je uredbom propisala da cijena hljeba ''Sava'', koji najviše konzumira obični narod, ne smije biti veća od 57 dinara (oko pola eura) i pozvala registrovane pekare da se prijave za kupovinu brašna iz Robnih rezervi po subvencioniranim cijenama. Sličnih mjera ima i u ostalim državama u našem okruženju. Jedino se kod nas vlast oglušila na enormnu visinu cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u marketima i na pijacama. Zbog toga je svaka hrana paprena, a broj obroka u radničkim porodicama, domaćinstvima sa staračkom populacijom i mladim naraštajem, sveden na jedan tanjir toplog jela i pokoju krišku suhog hljeba u međuvremenu.
Nismo toliko siromašni kako bi se moglo suditi po prethodnoj rečenici. Budžeti države, entiteta, nekih kantona ispisuju se u milijardama maraka iz kojih se za borbu protiv siromaštva izdvaja taman toliko koliko soli, ili šećera, može stati među dva prsta. Upravo tako mi djeluju i odluke pojedinih lokalnih zajednica i kantona da nezaposlenim ili penzionerima isplate po 100 KM pomoći što pomalo liči na bacanje prašine u oči.
Ni sa papira napisanih i razmatranih u ministarstvima i parlamentima ne zrači optimizam, ili najava da će se stanje brzo promijeniti. Odavno nismo država u kojoj se mjere za rješenje problema promptno kreiraju, još brže donose i primjenjuju. Za takvo što nema ni političkog konsenzusa ni mehanizma.
Kad cijene divljaju, uvijek se postavlja pitanje šta radi inspekcija, udruženje potrošača, ko čita prati i reaguje na njihove izvještaje. Potrošači su gladni i informacija o tome da je neki trgovac kažnjen jer je nezakonito formirao cijenu, povećao maržu... a proizvođač smanjio težinu robe koja se prodaje upakovana. Tu se ne vidi nikakva razlika između Sarajeva, Mostara, Banje Luke... jednog i drugog entiteta, a ni među kantonima. Stiče se dojam da je umjesto cijena država zamrznula inspekcijske i druge kontrolne organe: nek radi ko šta hoće, čini se. Siromah će i to preživjeti samo ako mu se kaže do kada će ovakvo stanje trajati.
Povezane novosti
![AMPELMANN: Čikica sa semafora koji je postao jedinstveni simbol Berlina](https://magazin.bihamk.ba/assets/photos/article/medium/1719828586-ampelmann-cikica-sa-semafora-koji-je-postao-jedinstveni-simbol-berlina.jpg?v1719833403)
AMPELMANN: Čikica sa semafora koji je postao jedinstveni simbol Berlina
Za mnoge turiste, berlinski Semaforko je privlačan kao Brandenburška kapija ili Berlinski zid, pa je i čest motiv na fotografijama i razglednicama. Tako su čikice s berlinskih semafora izišle iz njih i postale zaštitni znak grada, čineći njegov identitet.
![Bečka kafana u podnožju Mont Everesta](https://magazin.bihamk.ba/assets/photos/article/medium/1719232305-becka-kafana-u-podnozju-mont-everesta.jpg?v1719232367)
Bečka kafana u podnožju Mont Everesta
Globalna ekonomija se drastično mijenja sva tržišta, pa i Bosnu i Hercegovinu polako počinje zapljuskivati talas uvoza jeftine radne snage iz inostranstva. Već je zapljusnuo i kultni sarajevski hotel „Evropa“. Kakva nas budućnost čeka?
![Voda je benzin](https://magazin.bihamk.ba/assets/photos/article/medium/1718699260-voda-je-benzin.jpg?v1718699267)
Voda je benzin
Ovih dana se najavljuju velike vrućine, te je i u saobraćaju potrebna dodatna opreznost, ali i spremnost vozača i njegovih saputnika da u automobilu barem imaju koju flašu vode. Uz važnu napomenu: flaša vode uvijek mora biti u prtljažniku.