Kako stići cijene: Paprena hrana
Cijene divljaju, i za razliku od većine evropskih, ali i regionalnih zemalja, kod nas je izostala adekvatna reakcija nadležnih. Ovo je komentar iz perspektive jednog penzionera, našeg saradnika, koji kaže da će se sve preživjeti, pa i ova skupotinja.
Vlada Sjeverne Makedonije se odlučila da zamrzne cijene sirotinjske hrane: mliječnih proizvoda i tjestenina. Susjedna Srbija je uredbom propisala da cijena hljeba ''Sava'', koji najviše konzumira obični narod, ne smije biti veća od 57 dinara (oko pola eura) i pozvala registrovane pekare da se prijave za kupovinu brašna iz Robnih rezervi po subvencioniranim cijenama. Sličnih mjera ima i u ostalim državama u našem okruženju. Jedino se kod nas vlast oglušila na enormnu visinu cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u marketima i na pijacama. Zbog toga je svaka hrana paprena, a broj obroka u radničkim porodicama, domaćinstvima sa staračkom populacijom i mladim naraštajem, sveden na jedan tanjir toplog jela i pokoju krišku suhog hljeba u međuvremenu.
Nismo toliko siromašni kako bi se moglo suditi po prethodnoj rečenici. Budžeti države, entiteta, nekih kantona ispisuju se u milijardama maraka iz kojih se za borbu protiv siromaštva izdvaja taman toliko koliko soli, ili šećera, može stati među dva prsta. Upravo tako mi djeluju i odluke pojedinih lokalnih zajednica i kantona da nezaposlenim ili penzionerima isplate po 100 KM pomoći što pomalo liči na bacanje prašine u oči.
Ni sa papira napisanih i razmatranih u ministarstvima i parlamentima ne zrači optimizam, ili najava da će se stanje brzo promijeniti. Odavno nismo država u kojoj se mjere za rješenje problema promptno kreiraju, još brže donose i primjenjuju. Za takvo što nema ni političkog konsenzusa ni mehanizma.
Kad cijene divljaju, uvijek se postavlja pitanje šta radi inspekcija, udruženje potrošača, ko čita prati i reaguje na njihove izvještaje. Potrošači su gladni i informacija o tome da je neki trgovac kažnjen jer je nezakonito formirao cijenu, povećao maržu... a proizvođač smanjio težinu robe koja se prodaje upakovana. Tu se ne vidi nikakva razlika između Sarajeva, Mostara, Banje Luke... jednog i drugog entiteta, a ni među kantonima. Stiče se dojam da je umjesto cijena država zamrznula inspekcijske i druge kontrolne organe: nek radi ko šta hoće, čini se. Siromah će i to preživjeti samo ako mu se kaže do kada će ovakvo stanje trajati.
Povezane novosti
Istočno od raja, zapadno od raje
Od pobjede 1996. za Bežigradom do Džekinog oproštaja, fudbal je nekako ostao prostor zajedništva, iako politika uporno gradi podjele. I priča o dječaku iz Banje Luke podsjeća da je fudbal u ovako jadnom svijetu ipak njegov bolji dio.
Oproštaj Dijamanta: Fudbalski Brando na tramvaju broj 11
Edin Džeko odlazi iz reprezentacije, ali iza njega ostaju golovi, utakmice i generacije koje je inspirisao. Kao sarajevski Brando, završava jednu veliku ulogu, dok će tramvaj broj 11 nastaviti voziti kroz grad.
Bh. kompanije grade brzu cestu od Mostara do granice s Hrvatskom
Hering i KTM Brina bi ovih 13,18 kilometara brze ceste trebali izgraditi u roku od dvije i po godine.