Kad kazaljke se poklope

Stiže nova godina. Gradovi okićeni, pjevači unajmljeni. Vatrometi samo čekaju jal šibicu, jal upaljač. Sve je spremno. I svega ima u božjoj bašti. Tako je i s pjesmama koje se slušaju u najluđoj noći. Neko voli The Final Countdown, neko voli dignuti ruku kao Travolta na Staying Alive od Bee Geesa. Sigurno će sa zvučnika odzvanjati i Happy New Year od ABBA-e, neko će klimati glavnom na stihove Snoop Dogga, neko će biti melanholičan uz U2 i New Year’s Day, a, opet, mnogi će se veseliti uz amidžu Idriza iz pjesme Nervoznog poštara – Nova godina kuca na vratima... Vole raja veselo kad se približe kazaljke, pa će mnogi zapjevati i uz Zoricu Brunclik – počinju snegovi, zime i praznici... Ipak, pjesma koja je nekako ostala novogodišnja pop himna ovih prostora je Kad kazaljke se poklope.  

Crvena jabuka je ovu pjesmu objavila 1988. godine, u vrijeme vrhunca sarajevske pop-rock škole. Izašla je na singlici, zajedno s još jednim hitom na B-strani Sviđa mi se ova stvar. Obje pjesme komponirao je legendarni gitarist Zlatko Arslanagić. Zanimljivo da je ova ploča "Kad kazaljke se poklope / Sviđa mi se ova stvar" štampana je u 3.000 primjeraka kao novogodišnji poklon čitaocima magazina VEN, nekadašnjeg sarajevskog estradnog magazina. To je bilo vrijeme kada je čitava bivša Juga tražila sarajevski vibe i onaj žešći i onaj soft, a Jabuka je imala i urbanu energiju naslonjenu na Beatlese. Bend je bio obilježen i strašnom tragedijom iz 1986. godine kada su kod Jablanice, na putu za Mostar gdje su trebali imati koncert, živote izgubila dva člana grupe, Dražen Ričl i Aljoša Buha, dok se Zlatko Arslanagić uspio oporaviti nakon udesa.

Crvena jabuka je uspjela nekako izaći iz te tragedije i imali su veliki uspjeh od Vardara do Triglava. Svirali su sve do rata, pa i nakon jer je Dražen Žerić Žera nastavio voditi bend, iako u njemu više nije bilo Zlaje, koji je bio osnivač i stvarni lider, jer su njegove pjesme dale taj autentični šmek Crvenoj jabuci. Arslanagić je imao taj Beatles touch, obojen sarajevskim životnim koloritom i senzibilitetom, pomalo sevdah popom koji je izranjao iz njegovih tekstova i melodija. Zlaja je za Crvenu jabuku bio i John Lennon i Paul McCartney u jednom. Odrastanje krajem osamdesetih podrazumijevalo je izlizane farmerke, starke na nogama, a oni najhrabriji su imitirali i Žerinu frizuru. Od svega toga, ostale su pjesme i kad se po prvi put u 2025. godini kazaljke poklope, mnogi će se sjetiti bezvremenskog hita kojeg je napisao Zlatko Arslanagić.

Arslanagić je odrastao u ulici Sutjeska, blizu nekadašnje ulice Kralja Tomislava, današnja ulica Koševo, uz koju je rasla i Top lista nadrealista i sav novi talas u Sarajevu. Ono što je napravio s Jabukom ostaje za historiju. Arslanagić je nekada nakon rata završio je u dalekoj Kanadi, u Torontu. Nema njegovih izjava niti intervjua, a što mu je bilo na duši napisao je u knjizi "Možda će sutra biti sunčan dan" i zbirci pjesama "Između nekad i sad". Zanimljivo da je prvi bend, ''Ozbiljno pitanje'' osnovao sa samo 15 godina. Ali u Jabuci on je ostavio taj senzibilitet sarajevskog popa, dok u njegovim stihovima ima, kao što rekoh, i sevdaha – Za kog su pjesme pjevane/ Ako nisu za tebe/ Pronađi me u sjećanju/ I reci da l' i tebe miluju...   

Na YouTubeu sam uspio pronaći neki stari intervju Zlatka Arslanagića u kojem govori o Branimiru Džoniju Štuliću i njegovom odlasku iz bivše Jugoslavije, u kojem kaže: ''Kod Džonija je najvažnije da ga ljudi na pravi način slušaju, da ga na pravi način shvate...'' Kad kazaljke se poklope, BIHAMK Magazin vam želi sretnu Novu 2025. godinu i kojoj svima želimo da se na pravi način slušamo i bolje međusobno shvatimo. Sretno!