Dolina rijeke Bosne je kolijevka života naše zemlje. Uz nju su se razvijala naselja, gradovi, a kroz historiju to su najčešće bile utvrde. I danas se oko te rijeke na brdima i uzvišenjima vide brojni ostaci starih fortifikacija, sve do njenog ušća u Savu. Stoljećima kroz povijest, da bi ušli u utrobu zemlje Bosne, osvajači sa sjevera su morali proći kroz klanac gdje se, poput vjernika koji se sprema da padne na sedždu, rijeka pregiba. Tu i dandanas ponosno i prkosno stoji Vranduk. Kapija Bosne.
Zeleni jorgan
Sa južne strane, od Zenice je ovo mjesto udaljeno desetak kilometara. Skretanje sa magistralnog puta nije dobro obilježeno. Odvajanje se nalazi tik prije mosta preko kojeg se ulazi u tunel Vranduk. Vjerovatno su nesnosne gužve koje su dugo bile na ovoj dionici i razlogom zašto ne postoji dobra signalizacija, jer su mještani Vranduka i okolnih sela bili na rubu živaca zbog kaosa koji je vladao na lokalnim cestama zbog rekonstrukcije spomenutog tunela. Nakon odvajanja, uska cesta vodi duž rijeke. Prolazi se i kroz tunel od stotinjak metara u kojem se teško mogu mimoići dva automobila. Treba biti oprezan. Do tvrđave, prelazi se i most na Bosni, a onda vijugava cesta vodi sve pejzaža koji podsjeća na zeleni jorgan koji iznad rijeke umotava okolna brda i kuće. Automobil je moguće ostaviti na parkingu ispod naselja, a šetnja od nekoliko stotina metara do utvrde ne predstavlja ozbiljni napor. Dok traje penjanje, pogled luta od cvijeća u avlijama i na balkonima, pa do vijugave rijeke i brdovitog horizonta gdje je nekad stanovala kraljevska Bosna. Pred ulazom u tvrđavu, na zidu, napravljena je postavka grbova Bosne i Hercegovine kroz historiju. Stari grad u Vranduku ima vanrednu vrijednost jer je i pored kasnijih prepravki sačuvao izvorne oblike koji jasno ukazuju na rana rješenja evropskih brdskih utvrda.
U kulisama Robina Hooda
Uposlenici Muzeja grada Zenice posjetioce dočekuju pred zidinama. Ovdje su pronađeni brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda. Unutar velike kule, iznad čijeg se ulaza nalazi kraljevski grb sa ljiljanima, napravljena je zanimljiva postavka koja vodi kroz vrijeme i ambijentalno vraća u srednji vijek. Za posjetioce i turiste, u centralnom dijelu nalaze se replika stuba srama, bunar za kišnicu, kao i lukovi i strijele sa postavljenim metama što podsjeća na kulise iz filmova o Robinu Hoodu. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu. U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci ''Dizdareve kuće'' – dizdari su bili čuvari tvrđave u osmansko vrijeme. U naselju se nalazi i tradicionalna bosanska kuća u kojoj su dočarani zanati i nošnje. Domaćin iz Muzeja grada Zenice govori da se nakon korone posjetitelji u većem broju ponovo vraćaju u Vranduk. To je još nedovoljno, s obzirom o kakvom se kulturno-historijskom dragulju radi. Domaćini ističu i festival ''Tragovima Bosanskog Kraljevstva'' koji slavi srednjovjekovnu Bosnu u punom sjaju.
Vranduk nije običan grad, iako se prvi put spominje 1410. godine u dubrovačkim spisima, o njemu s razlogom postoje brojne legende i priče. Jedna od historijskih pretpostavki jest i ona da je ovdje bila Arduba, posljednje ilirsko uporište koje su zauzeli Rimljani. U istorijskim izvorima, Arduba se nalazila na goloj stijeni, a oko nje je tekla brza rijeka...
U oku Eugena Savojskog
Ovo je bio prostor gdje je obitavalo čuveno ilirsko pleme Dezitijati. Pretpostavlja se da su ime dobili od riječi ''dasa'', ''dash'' (albanski), što znači "ovan". Imajući na umu da su se Dezitijati bavili stočarstvom, a uz ratobornost i otpor prema osvajačima kakav su pokazivali, ime se da povezati sa pojmovima "ovan" i "dasa". Tu je legendarni rimski vojskovođa, general Germanik skršio čuveni Batonov ustanak i zadnji otpor Ilira. Vranduk je bio banski, a zatim kraljevski grad. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša, Radivoj, se u dokumentima spominje kao ''knez od Vranduka''.
Vranduk je doživio pun razvoj u XV. stoljeću. U okolici Vranduka se razvio sistem obrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje ''sotto Vranduch''. Kralj Tomaš je Vranduku posvetio posebnu pažnju: ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio a bedeme ojačao. Osmanlije su ga zauzele 1463. godine – te je tu sagrađena Vrandučka stara džamija poznata i kao Džamija sultana Fatiha. Džamija pripada tipu džamije sa drvenim dvostranim mahfilom i drvenom munarom. Jedna od karakteristika ove džamije su njena dva ulaza – sa sjeverne i sa zapadne strane. U svom pohodu na Bosnu 1697. godine Eugen Savojski, poznat kao palitelj Sarajeva, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao je Vranduk. Početkom 18. stoljeća utemeljena je Vrandučka kapetanija. Tu je stolovala i Austro-Ugarska.
Od dobrih i ratobornih Ilira, preko kraljevske srednjovjekovne Bosne, osmanske i austro-ugarske imperije, pa do danas – osnovni sastojak Vrandukove dugovječnosti i vremenske tajne čine njegovi ljudi, pitomi stanovnici ovog mjesta zahvaljujući kojima je ovaj biser prirode i kulture kroz burna stoljeća historije ostao ono što je oduvijek bio – kapija prkosne Bosne.
Povezane novosti
Gdje otići: 5 preporuka za 1. maj
Prvomajski praznici su pred nama, a BIHAMK daje svoje preporuke gdje otići i koje bh. destinacije posjetiti. Nismo birali one klasične. Vrijeme će, kako meteorolozi i mobilne aplikacije najavljuju, biti uglavnom lijepo i toplo, i nema razloga da ne uživamo
Ovčiji brod: Nevesinjsko kameno runo
Nevesinjski kraj ima posebnu aromu: tu i ujesen mirišu trave, a ostaci historije vode u mitove o Suli Repcu, Mimaru Hajrudinu, udovici bega Ljubovića i Jasonu i Argonautima koji su plovili po Zalomci. Za sve je kriv jedan tajanstveni most. Ovčiji.
Crvanj: Posljednji prsti ljeta ispod Zimomora
Pod prstima Zimomora ljeto je brojalo svoje zadnje dane. Dok se penjete uz Crvanj, pomislite da se ovdje rodio staroslavenski bog vjetra, vidite kamene ostatke pastirskih katuna i potpis jednog od najvažnijih umjetnika srednjovjekovne Bosne.
