Autorski tekstovi

TEHNIKA - Audijeva 5-cilindarska simfonija

Iako su mnoga važna imena u automobilskoj industriji tokom godina koketirala sa rednim petocilindričnim motorima, u Audiju su uspjeli razviti prvi petocilindrični benzinski motor u automobilskoj industriji 1976. Ostalo je historija.

Autor: Admir Muharemović

Gotovo jednako kompaktan kao četverocilindarski motor i sa prefinjenošću koja je bliska šestocilindarskim izvedbama, motor sa 5 klipova je, od 1930-ih, potaknuo maštu važnih imena u automobilskoj industriji.

Kasnih 1930-ih i ranih 1940-ih, veliki Henry Ford potaknuo je razvoj petocilindričnog motora montiranog na kompaktni automobil. Nezainteresovanost američke javnosti za ovakvu kombinaciju učinila je da se Fordov san ne ostvari.

Otprilike u isto vrijeme, Lancia je instalirala petocilindrični (dizel) motor na model 3RO, kamion koji su koristili talijanski i njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu. Godine 1974., petocilindrični motor je konačno došao pod haubu putničkog automobila, zahvaljujući inžinjerima u Mercedes-Benzu. Dizel jedinica, poznata kao OM617, koja se smatra jednim od najpouzdanijih motora ikada napravljenih, opremala je modele proizvođača iz Stuttgarta do 1991. godine.

Dvije godine kasnije, 1976, došao je red na sunarodnjake iz Audija da uvedu inovacije. Druga generacija Audija 100 debitovala je u Luksemburgu, a s njom je proizvođač iz Ingolstadta predstavio prvi benzinski motor sa pet cilindara na svijetu.

Jedinica koja je probila led imala je zapreminu cilindra od 2.144 ccm i nudila 136 KS pri 5.700 o/min, odnosno moment od 185 Nm pri 4.200 o/min.

Godine slave

Ustvari, 80-te se mogu smatrati vrhuncem petocilindraskog motora, posebno zbog njegove povezanosti s modelom koji je ušao u historiju kako kao cestovni, tako i u autosportu. Ovdje, naravno, mislimo na legendarni Audi Quattro.

Ideja o lansiranju performansnog automobila s pogonom na sve točkove došla je od legendardnog inžinjera šasije Jorga Bensingera 1977. godine. Zajedno sa Walterom Treserom, Bensinger je razvio takav model, počevši od kupe verzije Audija 80.

Budući da je bio opremljen sistemom pogona na sve točkove, koji je Audi nazvao Quattro (riječ preuzeta iz italijanskog jezika), novi model je debitovao 1980. na Salonu automobila u Ženevi kao Audi Quattro. Bio je to prvi petocilindraš benzinac sa turbo motorom zapremine 2,1-litar sa 170 KS i 265 Nm, a finalno postavljen ispod haube Audija 100 5T.

Međutim, Audijevi inžinjeri su na njega priključili intercooler, pa je snaga porasla na 200 KS i 285 Nm momenta. U ovim uslovima, sto kilometara na sat se dostizalo za 7,1 sekundu, a maksimalna brzina je premašivala 220 km/h.

U narednih 11 godina Audi je prodao preko 11.400 Quattro modela, a njegove kvalitete (naročito petocilindarski motor i pogon na sva četiri točka) cijene automobilski novinari tog vremena. Zapravo, svjedočeći dešavanjima na reliju sa modelom Audi Quattro S1 može se reći da Quattro već tada postao istinska legenda na četiri točka.

Sprint za 3,1 sekundu

Audi Sport Quattro S1 zamijenjen je verzijom S2 1985. godine, a petocilindarski motor, koji je tada uključio turbinu sa inovativnim sistemom za recirkulaciju plina (smanjen turbo-lag), razvijao je preko 500 konjskih snaga. Uz pomoć agresivnog aerodinamičkog paketa, automobil Grupe B je dostizao 100 km/h za 3,1 sekundu. Sa Blomqvistom za volanom, Audi Sport Quattro S2 je debitovao na reliju Argentina. Takođe u sezoni 1985. takmičarski model je dominirao na reliju San Remo, sa legendarnim Walterom Rohrlom i Christianom Geistdorferom kao vozačima.

Godinu dana kasnije, tvornički tim Audija se povukao sa Svjetskog prvenstva u reliju, tako da je Sport Quattro S2 bio posljednji automobil Grupe B koji je razvio njemački brend.

Tri godine nakon toga, tačnije na sajmu automobila u Frankfurtu, Audi je svijetu predstavio model 100 TDI, opremljen prvim turbodizel motorom, sa pet cilindara i sa direktnim ubrizgavanjem. Poznati 2,5-litarski agregat u početku je razvijao 120 KS, ali je kasnije snaga povećana na 140 KS.

Saradnja sa Porscheom

U narednim godinama, Audi je nastavio da usavršava petocilindarske motore, a 1994. godine udružio se sa Porscheom za model koji će ući u istoriju. Bio je to prvi RS model baziran na Avant verziji Audija 80.

Audi RS2 Avant, kako ga nazivaju, imao je 2,2-litarski petocilindarski motor ispod haube, a agregat koji je, nakon što ga je modificirao Porsche, razvijao je 315 konjskih snaga i 410 Nm obrtnog momenta. Jedini dostupni mjenjač u to vrijeme za ovu mašineriju je bio šestostepeni ručni, ali to nije spriječilo 1,6-tonski karavan da postigne 100 km/h za 4,8 sekundi i maksimalnu brzinu od preko 260 km/h.

Sa debijem Audija A4, petocilindarski motori su zamijenjeni novim V6 jedinicama. Do 1997. petocilindraši su potpuno nestali iz portfolija proizvođača iz Ingolstadta.

Povratak u Ženevi

I onda 2009. godine, petocilindarski motor se vratio porodici Audi. Desilo se to na sajmu automobila u Ženevi, gdje je njemački brend lansirao model TT RS, opremljen 2,5-litarskim TFSI motorom, koji je razvijao 340 konjskih snaga i 450 Nm obrtnog momenta (ili 360 KS u slučaju TT RS Plus verzije) .

Naknadno su ovaj sklop preuzeli RS 3 Sportback i RS Q3. Snaga 2,5-litarskog agregata se postepeno povećavala, tako da je, nakon niza poboljšanja nabildana na okruglo 400 KS i 480 Nm za TT RS Coupe i TT RS Roadster, koje je Audi lansirao 2016. godine u Pekingu.

5-cilindarski motor trenutno

Trenutno, nakon što je devet puta zaredom (2010. – 2019.) proglašen za ''Motor godine'' u svojoj klasi (2010. – 2019.), petocilindrični motor je skoro iščezao, ali se na kraju zadržao u jednom modelu u Audijevom portfoliju – RS 3. Snaga je ostala nepromijenjena, ali 400 KS je dostupno pri nižim obrtajima nego prije. Obrtni moment je povećan čak na 500 Nm. U ovim uslovima Audi RS 3 dostiže 100 km/h za 3,8 sekundi, a maksimalna brzina ide i do 290 km/h, s tim da su mehaničari prethodno provjere keramičke kočnice i opcioni RS Dynamic paket.

Quattro i motor sa pet cilindara su legende sa velikom istorijom, ali takođe određuju putokaze za budućnost automobila. Kao sastavni dio Audijevog "Vorsprung durch Technik" DNK, pogonski sistem i motor nisu izgubili nimalo od svoje moći da očaraju, čak ni više od 40 godina nakon premijere.

Audijevi inžinjeri su se fokusirali ne samo na obrtni moment i snagu motora, već i na to kako ih vozač osjeća. Zbog toga vozač može birati između nekoliko načina vožnje, uključujući i jedan za krug (RS Performance.)

Možda najzanimljiviji, s obzirom da je riječ o automobilu opremljenom pogonom na sve točkove, je takozvani RS Torque Rear mod. Ukratko, ovaj mod vam omogućava kontrolirano klizanje ili zanošenje. Kada se aktivira, 100% obrtnog momenta na zadnjoj osovini se isporučuje na samo točak koji je van zavoja, čime se lako kontroliše fenomen preupravljanja.

U RS Performance modu, razdjelnik obrtnog momenta radi tako da je ponašanje automobila što neutralnije, što rezultira zavidnom upravljivošću. To se najbolje vidjelo na legendarnoj Nurburgring Nordschleife.

Prošlog ljeta, sa vozačem Audi Sport Frankom Stipplerom za volanom, novi RS3 je prešao "Zeleni pakao" za 7 minuta i 40,748 sekundi, što je rekord za kompaktne automobile.

Buntovnik s razlogom

U skoro 50 godina provedenih u automobilskoj industriji, petocilindarski motor je morao savladati niz prepreka. No, ljubitelji automobila i danas cijene njegove performanse i nepogrešivi zvuk, možda više nego ikada.

Zvuk petocilidraša je jedinstven. Drugi koncepti motora možda imaju svoje prednosti u odnosu na petocilindarski motor, ali ne mogu parirati njegovim karakteristikama. Zvuk je jedan od njih. Ispod haube, pet klipova imaju red paljenja 1 – 2 – 4 – 5 – 3. Ovaj obrazac se razlikuje od bilo kojeg drugog motora. Motor sa pet cilindara ima pomalo nepravilan način rada, što čini sve emotivnije, življe i nepogrešivo.

Tagovi
BIHAMK

Povezane novosti

Vraćam se majci u Bosnu

Vraćam se majci u Bosnu

Moguće posljedice novog vala stečaja u Evropi mogu biti prekidi narudžbi iz BiH, povratak bauštelaca u domovinu i smanjen priliv deviznih doznaka što ih naši ljudi tamo zaposleni šalju rodbini.

Rast i propast

Rast i propast

Šta je važnije – ekonomski rast ili zaštita okoliša, pitanje je kojim su se bavili mnogi stručnjaci, a naš saradnik donosi priču o regionalnom pogledu na njega, kao i šta mi u BiH (ne) radimo...

Možda bi vas zanimalo