SOMUN DRIVE-IN: Praktična rješenja umjesto mijenjanja navika

Islamski kalendar je lunarni kalendar čija godina uglavnom ima 354 dana, pa je od one koja se zasniva na solarnom kalendaru kraća nekih jedanaest dana. Zbog toga važni datumi islamske godine šetaju, pa čovjek neke prosječne očekivane životne dobi za svog života dočeka da se Bajrami dva puta prošetaju cijelim gregorijanskim kalendarom.

Lunarna pravda

Tako će taj čovjek prosječne očekivane životne dobi osjetiti i kako izgleda kad se ramazan posti u danima zimske kratke obdanice koja jedva da traje jedanaest ili dvanaest sati, a kako u danima bliskim ljetnom suncostaju, kad od izlaska do zalaska sunca prođe i po osamnaest sati. Sreća pa je logika posta po lunarnom kalendaru takva, inače bi se desila nepravda da neko stalno posti duže a neko kraće, sve od zavisnosti od toga na kojoj Zemljinoj polulopti živi.

Ovako svi muslimani koji ispunjavaju svoju obavezu posta stignu iskusiti i duge i kratke dane posta, te u skladu s tim prilagođavaju i svoje svakodnevne obaveze. Valja uskladiti vrijeme iftara sa redovnim poslovnim, školskim i životnim obavezama, pa je to – u zavisnosti od kalendara – nekad lakše a nekad teže.

Ovaj ramazan je na području naše geografske i dužine pao tako da vrijeme iftara dolazi kratko nakon završetka radnog vremena u većini kompanija i institucija. To što ljudi rade do četiri, pola pet ili pet popodne, a top koji označava vrijeme iftara opaljuje oko šest, znači da je vremenski prozor koji preostaje za pripremu trpeze, kupovinu vrućih somuna ili odlazak kod rođaka ili prijatelja na iftar prilično uzak.

Tradicionalni kolaps

Mnogo ljudi koji imaju malo vremena za obaviti stvari u Sarajevu tradicionalno znači samo jedno – saobraćajni kolaps.

Već prvog dana ramazana gradske ulice su bile zakrčene vozilima, a sirene vozača od kojih je neke prilično brzo napustio sabur prijetile su da nadjačaju zvuk topa sa Bijele tabije. Bilo je jasno da će trebati neko vrijeme za adaptaciju na promjenu u svakodnevnim navikama velikog broja građana i, srećom, u narednim danima gužve su se nešto smanjile ali su i dalje osjetne.

Cijeloj stvari nije pomogla ni kiša koja je padala početkom ramazana, jer svi znaju da nekoliko kapi kiše u Sarajevu obično znači duplo više vozila na ulicama i barem duplo više vremena koje je potrebno za prebacivanje iz tačke A u tačku B. Još kad na to dodamo da zbog iftara svi žure i da, iako je šejtan svezan, kad je gladan insan nije svoj.

Tako dobijamo slučajeve koji proizvode naslove poput onog ''Vozač u centru Sarajeva blokirao saobraćaj, zaustavio auto i otišao po meso''. Naime, iako je meso osnova strukture svakog iftara kod nas, i iako je unos proteina tokom ramazana jako važan, jednako je važno i osigurati nesmetano odvijanje saobraćaja. Zbog toga je neophodno najprije smanjiti količinu saobraćaja i vozila koja u njemu učestvuju.

A pošto je mjesec ramazana mjesec suzdržavanja, odricanja i dobrih djela, zar ne bi bilo lijepo suzdržavati se od nervoze u saobraćaju, odreći se komfora upotrebe auta tamo gdje to nije neophodno i učiniti dobro djelo za svoje zdravlje i svoju okolinu? Zar ne bi u duhu ramazanskog zajedništva, tolerancije i dijeljenja bilo i zajedničko korištenje javnog prijevoza, tolerancija prema ljudima u našoj okolini i dijeljenje prevoznih sredstava?

Istina da javni prijevoz u Sarajevu nije baš savršen, ali u kombinaciji sa malo pješačenja sasvim dobro posluži za transport iz tačke A u tačku B. Dodamo li tome dobru i jeftinu mrežu bicikala i električnih romobila na iznajmljivanje, sasvim je izvedivo otići po meso, somune ili otići nekome u na iftar bez automobila.

Na kraju krajeva, teolozi svih vjeroispovijesti ističu kako je ekološka svijest nešto što bi trebalo biti u svakom vjerniku kao jedan od načina poštovanja prema Stvoritelju. Ni islamski učenjaci nisu drugačijeg stava pa ih se često može čuti kako kažu da živjeti skladno s prirodom znači živjeti u skladu sa Božjom voljom.

Ekološka svijest i vjera

Tako je valjda i ramazan prilika da se, između ostalog, zamislimo o svom odnosu ka prirodi, te da se upitamo možemo li malom promjenom u navikama učiniti nešto i za nju i za društvo koje nas okružuje. Jedan hadis kaže kako je sadaka skloniti sa puta nešto što smeta prolaznicima – pa zar nije onda dobročinstvo i svojim doprinosom pomoći da se smanji gužva u saobraćaju?

Ali vjera i religija su jedno a tradicija drugo, pa ako i vjera kaže da se ne pravi gužva – naša tradicija, kultura i navike nalažu suprotno. Iako se u teoriji slažemo kako treba mijenjati navike u skladu sa okolinom, na kraju ćemo opet mijenjati okolinu da je prilagodimo našim navikama. Iako smo svjesni da se potrebno baviti uzrocima, na kraju ćemo se opet baviti posljedicama.

A posljedice su gužve i zagađenje u okolini, te frustracija u čovjeku. I kao obično, tražićemo kratkoročna rješenja koja smanjuju frustraciju u nama, bez potrebe da se bilo šta dugoročno i sistemski mijenja.

Pa kad smo već navikli na takva rješenja, nije zgoreg u svrhu smanjenja gužvi razmisliti o rješenju koje se prije par dana moglo čuti u redu za somune ispred jedne sarajevske pekare – uvođenje koncepta drive-in somuna –  drito sa pendžera kraj furune na pendžer automobila. Prva pekara koja se toga sjeti mogla bi uzeti dobar novac na nesklonosti našeg čovjeka da ostavi auto makar ponekad, a praktičnije bi bilo i čekanje u autu od traženja parkinga u blizini i stvaranja dodatnih gužvi.