Scenarij provalije

Dvadeset drugi april 2026. godine, dan u kojem je započelo gašenje proizvodnje u zeničkoj Željezari, ostat će upisan kao jedan od najtužnijih datuma u bogatoj istoriji bosanskohercegovačke teške industrije. Uz podsjećanje da je prije izvjesnog vremena obustavljena proizvodnja u zeničkom Rudniku mrkog uglja, sa žaljenjem treba konstatovati da je Zenica izgubila identitet jakog privrednog centra, prepoznatljivog po uglju, vatri i čeliku – simbolima ekonomske snage koja je iz toga proizilazila.

''Tako i treba'', rekli bi ekolozi, na što nemam primjedbe, no ovdje je u pitanju ništa manje važna činjenica da se kao posljedica tog gašenja počinje otvarati opasnost – nova ekonomska i socijalna provalija u kojoj će se naći i država i hiljade radnika i njihovih porodica. Nema adekvatnog rješenja kako će se to riješiti, niti užeta pomoću kojeg bi se iz te provalije moglo izvući.

Zenica, nažalost, nije usamljena. Nešto ranije svjedočili smo gašenju koksare u Lukavcu, rudnika željezne rude u Ljubiji i finansijskom šoku koji su pretrpjele ovdašnje željeznice. O novim posljedicama tek ćemo saznavati.

Na sve ovo dolazi još jedno neprijatno saznanje. Analize Mikrokreditnog fonda/društva EKI pokazuju da je posljednjih deset godina došlo do drastičnog pada interesovanja agrobiznismena za finansijskim sredstvima namijenjenim, u najvećoj mjeri, za ulaganja u farme, plantaže, uzgoj voća i povrća. To je znak da će u budućnosti nedostajati i domaće hrane, što će proizvesti povećanje uvoza, a posljedično i porast cijena.

Ekonomija i politika u Bosni i Hercegovini često se prepliću. Tako je i u ovom času. Kulminaciji ćemo svjedočiti ove jeseni u predizbornoj kampanji. Glasači će tražiti odgovore na pitanja iz sfere socijalne politike i ekonomske perspektive, dok će se političari fokusirati na zauzimanje što povoljnije pozicije u novoj vlasti. Ako je danas, zbog događanja u Zenici, Lukavcu i drugim sredinama, tužno, moguće je da će tokom izbora u oktobru sve to biti pretvoreno u političku predstavu bez stvarnih odgovora. Deja vu!