Tri decenije kasnije Sarajevo pamti velikog Schumija, a naš klub slavi 30 godina članstva u svjetskoj automobilističkoj federaciji.
Teško vrijeme, kud god se okrenemo. Zatvoreni u sebe, ljudi iz ljušture najlakše izlaze kada primijete da pripadaju čoporu, kada ispred sebe imaju tastaturu i kada znaju da su sigurni na daljinu. Tako je to danas u svijetu u kojem društvene mreže diktiraju životni tempo, u kojem životne, ljudske i civilizacijske vrijednosti pred našim očima padaju kao kule od karata. Albert Camus je usred zime u sebi otkrio nepobjedivo ljeto. Ali to sve manje i manje ljudi može. A da ih je bilo i da će ih biti, sigurno hoće. Zbog toga je danas sve važnije upirati prstom u njih, kao u neku vrstu relikvije – u ljude koji su u teškim vremenima birali biti ljudi. Prije 30 godina, 2. septembra 1996. godine, u Bosnu i Hercegovinu stigao je svjetski prvak Formule 1 Michael Schumacher.
Schumacher nije došao u Sarajevo kada je bilo lako i kada je humanitarni angažman bio samo lijepa gesta. Između dvije utrke F1 – tada je branio šampionsku titulu koju je 1995. osvojio s Benettonom – došao je u grad koji je tek izašao iz brutalne opsade, noseći teške posljedice rata. Došao je kao čovjek koji je svoje globalne pobjede znao pretvoriti u podršku drugima. Iste te 1996. godine, BIHAMK je postao punopravni član FIA-e – Međunarodne automobilističke federacije, svjetske organizacije koja povezuje automobilizam, sigurnost saobraćaja i mobilnost.
Kada je 2011. godine u posjetu BIHAMK-u došao Jean Todt, tada prvi čovjek Međunarodne automobilističke federacije, napravio sam s njim intervju za naš Magazin, koji je tada izlazio u printanoj verziji. Dakako, jedno od pitanja moralo je biti o Schumacheru. Njemački as najveće je uspjehe ostvario u Ferrariju, upravo pod vodstvom Jeana Todta, zajedno ispisujući neke od najslavnijih stranica historije Formule 1.
Sjećam se tog intervjua. Todt je imao gospodsko držanje i, kada je govorio o saradnji s BIHAMK-om i drugim temama iz automobilizma, bio savršeno koncizan, jasan i temeljit. Jedino kada je govorio o Schumacheru, oči su mu se zacaklile. Kao da će njih dvojica ponovo zajedno ući u pit box i odgovori su odmah bili topliji i ljudskiji, jer su njih dvojica bili veliki prijatelji.
Schumacher je Sarajevo posjetio dva puta – 1996. i 1997. godine – kao dio UNESCO-ovog projekta prikupljanja pomoći za specijaliziranu bolnicu za djecu stradalu tokom rata. Sarađivao je i s organizacijom Hope '87, koja je pružala pomoć ranjenima te podržavala fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, kao i rad Merhameta na izradi proteza i drugih medicinskih pomagala.
"Volim ovaj grad. Dolazim zbog djece kojoj želim posvetiti najviše pažnje", poručio je tada Schumacher. Njegov dolazak ostao je duboko zapisan u sjećanju Sarajlija.
Na veliku žalost, Schumacher je 2013. godine doživio tešku nesreću na skijanju u francuskim Alpama. Udario je glavom o kamen i zadobio teške povrede. Od tada njegova porodica čuva njegovu privatnost i ne otkriva detalje o njegovom zdravstvenom stanju. Zadesila ga je teška sudbina, ali Sarajlije ga nisu zaboravile.
I tri decenije kasnije, njegovo lice živi u Sarajevu – kroz mural u Aerodromskom naselju, kroz naziv transverzale – ulice koja spaja Aerodrom i kružni tok na Mojmilu, a sada i kroz skulpturu koju je BIHAMK-u poklonio umjetnik Nedžad Begović.
Michael Schumacher danas živi daleko od očiju javnosti. Njegova porodica čuva njegovu privatnost i dostojanstvo. Ali Sarajevo pamti. Pobjede ulaze u historiju. Dobrota ostaje u ljudima. Michael Schumacher bio je i ostao prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine. I možda je upravo on jedan od onih ljudi koji su pokazali da se i usred najteže zime može pronaći ono Camusovo – nepobjedivo ljeto. Veliki Schumi. Šampion na stazi. Čovjek koji je znao stati uz druge kada im je bilo najteže i pokazati nam da dobrota nije slabost, nego izbor.
Povezane novosti
Istočno od raja, zapadno od raje
Od pobjede 1996. za Bežigradom do Džekinog oproštaja, fudbal je nekako ostao prostor zajedništva, iako politika uporno gradi podjele. I priča o dječaku iz Banje Luke podsjeća da je fudbal u ovako jadnom svijetu ipak njegov bolji dio.
Oproštaj Dijamanta: Fudbalski Brando na tramvaju broj 11
Edin Džeko odlazi iz reprezentacije, ali iza njega ostaju golovi, utakmice i generacije koje je inspirisao. Kao sarajevski Brando, završava jednu veliku ulogu, dok će tramvaj broj 11 nastaviti voziti kroz grad.
Bh. kompanije grade brzu cestu od Mostara do granice s Hrvatskom
Hering i KTM Brina bi ovih 13,18 kilometara brze ceste trebali izgraditi u roku od dvije i po godine.