Veliki Schumi i sarajevsko nepobjedivo ljeto

Tri decenije kasnije Sarajevo pamti velikog Schumija, a naš klub slavi 30 godina članstva u svjetskoj automobilističkoj federaciji.

Teško vrijeme, kud god se okrenemo. Zatvoreni u sebe, ljudi iz ljušture najlakše izlaze kada primijete da pripadaju čoporu, kada ispred sebe imaju tastaturu i kada znaju da su sigurni na daljinu. Tako je to danas u svijetu u kojem društvene mreže diktiraju životni tempo, u kojem životne, ljudske i civilizacijske vrijednosti pred našim očima padaju kao kule od karata. Albert Camus je usred zime u sebi otkrio nepobjedivo ljeto. Ali to sve manje i manje ljudi može. A da ih je bilo i da će ih biti, sigurno hoće. Zbog toga je danas sve važnije upirati prstom u njih, kao u neku vrstu relikvije – u ljude koji su u teškim vremenima birali biti ljudi. Prije 30 godina, 2. septembra 1996. godine, u Bosnu i Hercegovinu stigao je svjetski prvak Formule 1 Michael Schumacher.

Schumacher nije došao u Sarajevo kada je bilo lako i kada je humanitarni angažman bio samo lijepa gesta. Između dvije utrke F1 – tada je branio šampionsku titulu koju je 1995. osvojio s Benettonom – došao je u grad koji je tek izašao iz brutalne opsade, noseći teške posljedice rata. Došao je kao čovjek koji je svoje globalne pobjede znao pretvoriti u podršku drugima. Iste te 1996. godine, BIHAMK je postao punopravni član FIA-e – Međunarodne automobilističke federacije, svjetske organizacije koja povezuje automobilizam, sigurnost saobraćaja i mobilnost.

Kada je 2011. godine u posjetu BIHAMK-u došao Jean Todt, tada prvi čovjek Međunarodne automobilističke federacije, napravio sam s njim intervju za naš Magazin, koji je tada izlazio u printanoj verziji. Dakako, jedno od pitanja moralo je biti o Schumacheru. Njemački as najveće je uspjehe ostvario u Ferrariju, upravo pod vodstvom Jeana Todta, zajedno ispisujući neke od najslavnijih stranica historije Formule 1.

Sjećam se tog intervjua. Todt je imao gospodsko držanje i, kada je govorio o saradnji s BIHAMK-om i drugim temama iz automobilizma, bio savršeno koncizan, jasan i temeljit. Jedino kada je govorio o Schumacheru, oči su mu se zacaklile. Kao da će njih dvojica ponovo zajedno ući u pit box i odgovori su odmah bili topliji i ljudskiji, jer su njih dvojica bili veliki prijatelji.

Schumacher je Sarajevo posjetio dva puta – 1996. i 1997. godine – kao dio UNESCO-ovog projekta prikupljanja pomoći za specijaliziranu bolnicu za djecu stradalu tokom rata. Sarađivao je i s organizacijom Hope '87, koja je pružala pomoć ranjenima te podržavala fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, kao i rad Merhameta na izradi proteza i drugih medicinskih pomagala.

"Volim ovaj grad. Dolazim zbog djece kojoj želim posvetiti najviše pažnje", poručio je tada Schumacher. Njegov dolazak ostao je duboko zapisan u sjećanju Sarajlija.

Na veliku žalost, Schumacher je 2013. godine doživio tešku nesreću na skijanju u francuskim Alpama. Udario je glavom o kamen i zadobio teške povrede. Od tada njegova porodica čuva njegovu privatnost i ne otkriva detalje o njegovom zdravstvenom stanju. Zadesila ga je teška sudbina, ali Sarajlije ga nisu zaboravile.

I tri decenije kasnije, njegovo lice živi u Sarajevu – kroz mural u Aerodromskom naselju, kroz naziv transverzale – ulice koja spaja Aerodrom i kružni tok na Mojmilu, a sada i kroz skulpturu koju je BIHAMK-u poklonio umjetnik Nedžad Begović.

Michael Schumacher danas živi daleko od očiju javnosti. Njegova porodica čuva njegovu privatnost i dostojanstvo. Ali Sarajevo pamti. Pobjede ulaze u historiju. Dobrota ostaje u ljudima. Michael Schumacher bio je i ostao prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine. I možda je upravo on jedan od onih ljudi koji su pokazali da se i usred najteže zime može pronaći ono Camusovo – nepobjedivo ljeto. Veliki Schumi. Šampion na stazi. Čovjek koji je znao stati uz druge kada im je bilo najteže i pokazati nam da dobrota nije slabost, nego izbor.