Nijedan film ne opisuje bolje tu izgubljenu generaciju rođenu sedamdesetih kao sjajna komedija ''Kad porastem biću kengur''. Valjda ga zato toliko i volim gledati svaki put kad naletim na njega na nekom TV kanalu. To odrastanje u novobeogradskom susjedstvu, između beznađa, besposlice i kladioničarskog sna da preko noći svi problemi mogu nestati, scene su s početka novog milenija koje su se mogle vidjeti u bilo kom gradu nekadašnje Juge, izuzev možda Slovenije. Film je režirao Radivoje Raša Andrić, koji je inače rođen u Sarajevu. A priča je sljedeća: ekipa iz kvarta se skuplja u kladionici, a njihov heroj je Kengur, golman koji se iz lokalnog fudbalskog kluba Voždovac uspio domoći velikog engleskog Premiershipa... I tu nastaje šou program. Kengur brani za slabašni Eastwich, a njegovi nekadašnji jarani iz škole se klade na pobjedu tog kluba protiv favoriziranog velikog Manchestera Uniteda kojeg vodi čuveni Sir Alex Ferguson. Dakako, prije nego što dođu u kladionicu dvojica Kengurovih drugara u crkvi zapale svijeće da bi im ''dragi bog pomog'o da dobiju na kladionici'', te zamole popa da se moli za Eastwich. Pop i pristane, a oni nadodaju – ''oče, treba nam i pobjeda Rome'', na što popu ostane samo da se prekrsti.
U kvartu je i Braca, faca, dekintirani frajer u usponu kojeg igra Sergej Trifunović, koji pokušava osvojiti manekenku Iris koja živi u centru grada. A nju do Voždovca u Citorenu dovozi taksista Živac, sjajni Nebojša Glogovac. Živac je tipični balkanski taksista, obučen u trenerku za džogiranje, sa peškirom oko vrata, stalno nabrijan da se sa nekim posvađa, da nekoga izvrijeđa ili da postavi nepristojno pitanje i koji je također stavio lovu u kladionici na pobjedu Kengurovog tima. Glogovac je igrao i glavne uloge, ali scene i replike iz kladionice, u kojoj ordinira komentator sa plastičnim mikrofonom u dresu nekadašnje SFRJ i sa čuvenom osmicom na leđima koju je nosio Safet Sušić, i sa likom koji je Batistuti prodao Yugu 45, svrstale su ga među najbolje beogradske glumce srednje generacije. Nažalost, prerano je umro prije nekoliko godina. U ''Kenguru'', njegova nervoza izbija iz svakog kadra, svi ga živciraju, od konobarice do lokalnog filozofa koji u inat svima navija za Manchester, ali Živac ima tu kvartovsku dušu i tu prvi kada treba dati kintu Braci da može platiti piće manekenki. Glogovac u ovom filmu vozi Citoren BX iz 1987. godine. Njegov taksi i ne vidimo puno puta u filmu, samo na početku kada vozi Iris do Voždovca i kada ga pauk diže ispred kladionice i to baš u trenutku kada Eastwich povede protiv Uniteda, pa Živac i policajcima poruči da ''jedu govna'', jer ništa nije važnije od pobjede Kengurovog tima...
Zapravo, ''Kad porastem biću kengur'' je film kojeg smo u stvarnosti mogli gledati u mnogim balkanskim kladionicama, ali koji ipak završava nadrealno jer se iznad Voždovca pojavi nepoznati leteći objekat. NLO su vidjeli besposličari koji dane i noći provede na vrhu nebodera i dokazani pobornici filozofije ''najrentabilniji smo kada sjedimo kod kuće – nema prihoda, ali nema ni rashoda''. Kad se u kladionici pojavi Gangula, lokalni kriminalac koji je izašao iz zatvora (a glumi ga današnji gradonačelnik Beograda, nekadašnji vaterpolista Aleksandar Šapić), nastane gungula, a Živac od bijesa grize hemijsku dok mu tinta boji usne...
Živčev tamnoplavi beogradski taksi odudara od glamurozne promocije BX-a ispred Ajfelovog tornja 1982. godine. Karakteristični dizajn s potpisom Bertoneam donio je veliku korist kompaniji, a proizveden je u više od 2,3 miliona primjerka. BX je pridonio Citroënovom velikom rastu u segmentu više srednje klase. Kada je za Citroen 2CV postao prošlost i kada DS više nije bio u fokusu, BX je donio inovacije i prilično nekonvencionalan automobil. Dakako, bio je opremljen sa hidropneumatskim sistemom što je dalo vrhunsku udobnost i besprijekorno prianjanje na cesti, a karoserijski je to bio svojevrsni "hatchback" s petim stražnjim vratima. Citroën BX se proizvodio od 1982. do 1994. A njegovo kratko pojavljivanje u kultnom filmu ''Kad porastem biću kengur'' sitnica je koja je zapravo sol života i ovdašnji usud. Jer Živac i njegov Citroen BX dovezli su djevojku iz centra grada u kvart gdje se društvo u postmiloševićevskoj Srbiji suočava sa apatijom i beznađem, a jedna čitava generacija je zarobljena u ludilo sredine, dok je kladionica jedna vrsta mentalne ustanove ali i lažni hram sreće, i gdje razočarenja skoro uvijek pobijede velika očekivanja. Tamo vas vozi nervozni taksista sa peškirom oko vrata u Citoroenu BX. I kad znate da ćete izgubiti, ipak tamo idete, jer se nekad desi čudo pa i maleni Eastwich dobije veliki Manchester United.
Povezane novosti
Fiat 850, ili šta je donijela mudrost?
Ovo je priča o odrastanju u Sarajevu, prvim plivačkim zaveslajima na Makarskoj rivijeri, uzorima koje odlaze i autu koje se pamti.
Vraćam se majci u Bosnu
Moguće posljedice novog vala stečaja u Evropi mogu biti prekidi narudžbi iz BiH, povratak bauštelaca u domovinu i smanjen priliv deviznih doznaka što ih naši ljudi tamo zaposleni šalju rodbini.
Rast i propast
Šta je važnije – ekonomski rast ili zaštita okoliša, pitanje je kojim su se bavili mnogi stručnjaci, a naš saradnik donosi priču o regionalnom pogledu na njega, kao i šta mi u BiH (ne) radimo...