Pazite da plivanje ne bude kobno!

Na dan u kojem se naša fantastična plivačica Lana Pudar još jednom popela na pobjedničko postolje evropskog juniorskog prvenstva, u Doboju sam sasvim slučajno prisustvovao trenutku kada su članovi porodice preuzeli tijelo dvadesetogodišnjeg dječaka da bi obavili njegovu sahranu. Utopio se u rijeci – rekoše mi bolje upućeni u ovu tragediju. Ne znam da li ga je, dok je bio u vodi, izdalo srce ili ga je rijeka povukla a on, nesretnik, bio neiskusan plivač ili uopšte nije znao plivati. To u ovom času nije ni bitno.

Dok traje ljeto takvih nesreća će još biti a redove što slijede ispisujem u nadi da će utapanje ovog dječaka u rijeci biti novi, po broju ko zna koji, povod da se društvena zajednica ozbiljnije posveti obuci neplivača, isključivo djece i to od malih nogu, i sigurnosti kupača na svakom mjestu gdje se oni okupljaju i rekreiraju u vodi. Spadamo u naciju sa niskim postotkom djece koja znaju plivati i velikim brojem rijeka i jezera i komadićem mora na kojima se tome mogu naučiti i kasnije rekreirati. Nažalost obuka plivača nije ničija obaveza, kao takva je neorganizovana i nije zakonom adekvatno propisana. To se iz godine u godinu potvrđuje brojnim tragedijama sličnim ovoj u Doboju.

Ta nebriga ogleda se i u činjenici da se informacije o javnim mjestima dozvoljenim za kupanje uopšte ne plasiraju u medijima, baš kao ni one o kvalitetu odnosno zdravstvenoj ispravnosti vode, lokacijama i kontaktima službi za nadzor nad kupalištima i spasavanje (ne)plivača. A sve to bi bilo korisno i društveno opravdano a imalo bi praktične efekte.

Ako bi smo uspjeh mlade mostarske plivačice iskoristili kao povod opšte društvenoj akciji s ciljem da naciju neplivača preobratimo u naciju plivača, učinili bi značajan pomak u očuvanju ljudskih uglavnom mladih života. Ali i onih u starijoj dobi jer se plivanje uči samo jednom u životu i nikad se ne zaboravlja.

Čak i da Lana Pudar nije osvojila tri zlatne medalje u plivanju a dječak iz Doboja preživio prvo ljetno kupanje u rijeci, voda bi bila u fokusu ove kolumne. Vijest da Japan u ocean namjerava ispuštati radioaktivnu vodu iz nuklearke Fukushima ozbiljno je zabrinula prvo Južnu Koreju a potom i ostatak svijeta.

Dok isčekujemo nove reakcije na takvo ponašanje, odnosno detaljne informacije o mogućim posljedicama, na pameti nam je i to da je sav šut sakupljen u turskim provincijama pogođenim jakim zemljotresom naprosto bačen u Mramorno more?! To je planetarna ekološka katastrofa o kojoj svijet ne priča. Ili je naprosto zanijemio od tog užasa!? Evo, mi tu šutnju prekidamo!?