Na dan u kojem se naša fantastična plivačica Lana Pudar još jednom popela na pobjedničko postolje evropskog juniorskog prvenstva, u Doboju sam sasvim slučajno prisustvovao trenutku kada su članovi porodice preuzeli tijelo dvadesetogodišnjeg dječaka da bi obavili njegovu sahranu. Utopio se u rijeci – rekoše mi bolje upućeni u ovu tragediju. Ne znam da li ga je, dok je bio u vodi, izdalo srce ili ga je rijeka povukla a on, nesretnik, bio neiskusan plivač ili uopšte nije znao plivati. To u ovom času nije ni bitno.
Dok traje ljeto takvih nesreća će još biti a redove što slijede ispisujem u nadi da će utapanje ovog dječaka u rijeci biti novi, po broju ko zna koji, povod da se društvena zajednica ozbiljnije posveti obuci neplivača, isključivo djece i to od malih nogu, i sigurnosti kupača na svakom mjestu gdje se oni okupljaju i rekreiraju u vodi. Spadamo u naciju sa niskim postotkom djece koja znaju plivati i velikim brojem rijeka i jezera i komadićem mora na kojima se tome mogu naučiti i kasnije rekreirati. Nažalost obuka plivača nije ničija obaveza, kao takva je neorganizovana i nije zakonom adekvatno propisana. To se iz godine u godinu potvrđuje brojnim tragedijama sličnim ovoj u Doboju.
Ta nebriga ogleda se i u činjenici da se informacije o javnim mjestima dozvoljenim za kupanje uopšte ne plasiraju u medijima, baš kao ni one o kvalitetu odnosno zdravstvenoj ispravnosti vode, lokacijama i kontaktima službi za nadzor nad kupalištima i spasavanje (ne)plivača. A sve to bi bilo korisno i društveno opravdano a imalo bi praktične efekte.
Ako bi smo uspjeh mlade mostarske plivačice iskoristili kao povod opšte društvenoj akciji s ciljem da naciju neplivača preobratimo u naciju plivača, učinili bi značajan pomak u očuvanju ljudskih uglavnom mladih života. Ali i onih u starijoj dobi jer se plivanje uči samo jednom u životu i nikad se ne zaboravlja.
Čak i da Lana Pudar nije osvojila tri zlatne medalje u plivanju a dječak iz Doboja preživio prvo ljetno kupanje u rijeci, voda bi bila u fokusu ove kolumne. Vijest da Japan u ocean namjerava ispuštati radioaktivnu vodu iz nuklearke Fukushima ozbiljno je zabrinula prvo Južnu Koreju a potom i ostatak svijeta.
Dok isčekujemo nove reakcije na takvo ponašanje, odnosno detaljne informacije o mogućim posljedicama, na pameti nam je i to da je sav šut sakupljen u turskim provincijama pogođenim jakim zemljotresom naprosto bačen u Mramorno more?! To je planetarna ekološka katastrofa o kojoj svijet ne priča. Ili je naprosto zanijemio od tog užasa!? Evo, mi tu šutnju prekidamo!?
Povezane novosti

Moj prvi auto
Danas ako se vozite od naselja Masline pa do Stoca, možda sretnete tog sivomaslinastog Golfa, napravljenog u Wolfsburgu 1987. godine. I dalje ga tom rutom vozi moj Stari, rođen 50 godina prije Dvojke koja kao i prije poput vjernog druga nikad ne izdaje.

Renault Scenic (I): Uloga šljive u spajanju i razdvajanju naroda
Kad god bih je pošao napisati, a od događaja koji ju je potakao ima i više od deceniju, ta je priča nekako ''bježala''. Ili joj nije bilo vrijeme, ili pogrešan trenutak, ili bih pazio da se ne ogriješim o nekog aktera u njoj.

Upravljanje otpadom kao domaća zadaća
Ove godine lokalne vlasti i komunalna privreda konačno će započeti konkretne aktivnosti na projektu održivog upravljanja komunalnim otpadom snažno podržanim od Svjetske banke.