Zdravstveni radnici Tuzle sredinom septembra javno su na ulici iskazali svoj protest zbog niskih plata i zahtjev da se one povećaju. Pri tom je simptomatično da su energično zaprijetili generalnim štrajkom, a potom brže bolje odustali od njega. Dio javnosti to komentariše kao predizborni ustupak aktuelnoj vlasti kako bi do 2. oktobra bio mir u kući, što može a i ne mora biti tačno. Suština je u tome da ljudi u bijelim mantilima traže veće plate i da ih se ne tiče da li će njihovom zahtjevu udovoljiti sadašnja ili neka nova vlast.
Štrajkovi zaposlenih u državnim institucijama, dakle onih koje se finansiraju iz budžeta, po broju i masovnosti u proteklih skoro devet mjeseci bili su češći i masovniji od onih koje su organizovali zaposleni u realnom sektoru, poput rudara na primjer. U gotovo stopostotnom procentu glavni povod minulim obustavama i štrajkovima bile su plate. Niko na ulicu nije izašao da traži bolje uslove rada, zaštitnu opremu, moderniju tehnologiju, skraćenje radnog vremena i tome slično.
Uporedba zarada zaposlenih na budžetu i onih za strojem, na građevini, u transportu... ukazuje na značajne razlike iz kojih se rađa i socijalna nepravda. To pokazuje koliko smo radno-pravno podijeljeni, a ekonomski nestabilni. Velika nezaposlenost, posebno mladih ljudi, i teška ekonomska situacija u zemlji radnike u privredi naprosto prisiljava da rade i šute. To iz razloga jer svako drugačije ponašanje može biti sankcionisano odmazdom poslodavca koji će u takvim slučajevima otkaz nezadovoljnim uposlenicima potpisati prije nego što će sindikalni aktivista sazvati sastanak i reagovati na nepravdu spram radnika.
Niske zarade većine i visoke u manjine u uslovima stalnog, vrtoglavog, kadkad i nerazumnog povećanja cijena produbljuju siromaštvo u zemlji čija vlast se time neće da bavi. Čak i ako se u vezi s ovim pokreću neke inicijative ona djeluje tromo, aljkavo i – bezobrazno. Imalo bi joj se još štogod toga prigovoriti i ozbiljno je naružiti ali nema koristi. Ni to što je situacija u zemlji gora sada nego što je bila 2006. godine njima ništa ne znači. Neće oni živjeti od slave, već od onoga što su u proteklim godinama uzimali iz svakog od budžeta. Da se izrazite socijalne i ekonomske nejednakosti ne bi dalje širile, a siromaštvo produbljivalo, neophodne su mjere za očuvanje zaposlenosti, šira lepeza aktivnih mjera zapošljavanja, adekvatne naknade za nezaposlenost, unapređenje socijalnih davanja osobama u riziku od siromaštva, smanjenje poreza na najniže zarade i konačno uvođenje progresivnog oporezivanja.
U oblasti zapošljavanja glavni izazovi su nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad i niska ili nikakva radna pravna i zaštita, visoka neformalna zaposlenost (rad na crno, siromaštvo zaposlenih, posebno položaj osjetljivih grupa na tržištu rada). Za vlast koja hoće da radi, pune ruke posla.
Povezane novosti
Kikašev Mercedes od kamena
U Imotskom je nedavno podignut spomenik automobilu koji je u tom kraju, ljutoj kamenoj krajini, više od prevoznog sredstva, nešto što bi Kikaševi nasljednici iz čuvene serije Prosjaci i sinovi, pa i sam Svevišnji, vozali po zemlji.
AMPELMANN: Čikica sa semafora koji je postao jedinstveni simbol Berlina
Za mnoge turiste, berlinski Semaforko je privlačan kao Brandenburška kapija ili Berlinski zid, pa je i čest motiv na fotografijama i razglednicama. Tako su čikice s berlinskih semafora izišle iz njih i postale zaštitni znak grada, čineći njegov identitet.
Bečka kafana u podnožju Mont Everesta
Globalna ekonomija se drastično mijenja sva tržišta, pa i Bosnu i Hercegovinu polako počinje zapljuskivati talas uvoza jeftine radne snage iz inostranstva. Već je zapljusnuo i kultni sarajevski hotel „Evropa“. Kakva nas budućnost čeka?
