Zdravstveni radnici Tuzle sredinom septembra javno su na ulici iskazali svoj protest zbog niskih plata i zahtjev da se one povećaju. Pri tom je simptomatično da su energično zaprijetili generalnim štrajkom, a potom brže bolje odustali od njega. Dio javnosti to komentariše kao predizborni ustupak aktuelnoj vlasti kako bi do 2. oktobra bio mir u kući, što može a i ne mora biti tačno. Suština je u tome da ljudi u bijelim mantilima traže veće plate i da ih se ne tiče da li će njihovom zahtjevu udovoljiti sadašnja ili neka nova vlast.
Štrajkovi zaposlenih u državnim institucijama, dakle onih koje se finansiraju iz budžeta, po broju i masovnosti u proteklih skoro devet mjeseci bili su češći i masovniji od onih koje su organizovali zaposleni u realnom sektoru, poput rudara na primjer. U gotovo stopostotnom procentu glavni povod minulim obustavama i štrajkovima bile su plate. Niko na ulicu nije izašao da traži bolje uslove rada, zaštitnu opremu, moderniju tehnologiju, skraćenje radnog vremena i tome slično.
Uporedba zarada zaposlenih na budžetu i onih za strojem, na građevini, u transportu... ukazuje na značajne razlike iz kojih se rađa i socijalna nepravda. To pokazuje koliko smo radno-pravno podijeljeni, a ekonomski nestabilni. Velika nezaposlenost, posebno mladih ljudi, i teška ekonomska situacija u zemlji radnike u privredi naprosto prisiljava da rade i šute. To iz razloga jer svako drugačije ponašanje može biti sankcionisano odmazdom poslodavca koji će u takvim slučajevima otkaz nezadovoljnim uposlenicima potpisati prije nego što će sindikalni aktivista sazvati sastanak i reagovati na nepravdu spram radnika.
Niske zarade većine i visoke u manjine u uslovima stalnog, vrtoglavog, kadkad i nerazumnog povećanja cijena produbljuju siromaštvo u zemlji čija vlast se time neće da bavi. Čak i ako se u vezi s ovim pokreću neke inicijative ona djeluje tromo, aljkavo i – bezobrazno. Imalo bi joj se još štogod toga prigovoriti i ozbiljno je naružiti ali nema koristi. Ni to što je situacija u zemlji gora sada nego što je bila 2006. godine njima ništa ne znači. Neće oni živjeti od slave, već od onoga što su u proteklim godinama uzimali iz svakog od budžeta. Da se izrazite socijalne i ekonomske nejednakosti ne bi dalje širile, a siromaštvo produbljivalo, neophodne su mjere za očuvanje zaposlenosti, šira lepeza aktivnih mjera zapošljavanja, adekvatne naknade za nezaposlenost, unapređenje socijalnih davanja osobama u riziku od siromaštva, smanjenje poreza na najniže zarade i konačno uvođenje progresivnog oporezivanja.
U oblasti zapošljavanja glavni izazovi su nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad i niska ili nikakva radna pravna i zaštita, visoka neformalna zaposlenost (rad na crno, siromaštvo zaposlenih, posebno položaj osjetljivih grupa na tržištu rada). Za vlast koja hoće da radi, pune ruke posla.
Povezane novosti
Vodu na ulicu
Temperaturni pakao će po svemu sudeći potrajati! Za to se nažalost nismo dobro pripremili. To se najbolje vidi po javnim česmama na kojima ne teče voda, pa ljudi na njima ne mogu ugasiti žeđ i osvježiti lice.
Bruce Springsteen i Dodge Monaco: Na ruševinama svijeta
Ima autora čiji je glas veći od običnog i koji je potreban u vremenima kada više nego ikad treba empatije za žedne, gladne i nevine koje ubijaju. Ahmed Burić piše veliku priču o Bruceu Springsteenu i koncertu u Pragu gdje ga je ''uhvatio''.
Kad zazveče dukati
Dva slučaja pokazuju da je nastupilo izuzetno povoljno vrijeme za investiranje u bosanskohercegovačku privredu s ciljem da ona još više doprinosi razvoju, realizuje nove investicije, povećava vrijednost izvoza i zapošljava prije svega domaću radnu snagu.
