Dok mnogi sabiraju i oduzimaju šta se desilo u 2022. godini, stigla je tužna vijest iz Brazila – napustio nas je Pele. Moj Stari kaže da mogu svi igrati lopte, ali samo je jedan – Kralj te igre. Generacija kojoj je, uz Muhameda Alija, donio sport i radost u kuće, valjda drugačije i ne može rezonovati. Peleov Brazil je osvojio tri titule svjetskog prvaka – tamo gdje su ti brazilski besmrtnici teško da će iko stići iz ove generacije fudbalera, iz bilo koje zemlje. I Mogu se rodit i Jagger, i Lennon, i Bowie, i Freddie... ali Elvis će uvijek biti Kralj muzike. Može biti Ronaldo, i pravi i ovaj drugi, i Maradona, i Zidane, i Messi..., ali Pele će ostati Kralj fudbala, igre koju je masovno doveo u kuće i postao voljen kao neko najrođeniji. Neko ko će za moga Staroga uvijek biti dječak sa loptom, osmjehom i krunom na glavi...
Oni koji kratko pamte, pomislit će da je najteži poraz Brazil pretrpio protiv Njemačke 2014. godine, kada su ih Nijemci uništili u polufinalu u Belo Horizontu. Bilo je šokantnih 1:7! Ali, ima i gore od toga, jer su Brazilci doživjeli fudbalsku tragediju od komšija, za koje su mislili da su lošiji od njih, a to uvijek najviše zaboli. Naime, u finalu 1950. godine, na mitskoj Marakani, stadionu na kojem je svoju prvu utakmicu na SP-u igrala Bosna i Hercegovina, Brazil je potpuno neočekivano izgubio od Urugvaja 1:2.
Peleu je bilo devet godina kad je njegova zemlja pretrpjela taj šokantani poraz u odlučujućoj utakmici Svjetskog prvenstva 1950. na mitskoj Maracani. Urugvajska pobjeda će postati kolektivna nacionalna trauma poznata pod nazivom Maracanazo. Vidjelo se na ulicama Buenos Airesa i drugih argentinskih gradova šta fudbal znači za Južnu Ameriku – toliko radosti ništa osim fudbala nije moglo donijeti. E samo obrnuto je bilo 1950. godine, a Brazilci tvrde da je to bila najgora tragedija ne samo u sportskoj nego u kompletnoj historiji zemlje. Opšta tuga, plač, samoubistva, pljačke, palež... Koliko je Brazil bio u očaju, najbolje govori kasnija izjava legendarnog kapiten Urugvaja Obdulia Varele koji je rekao da bi nakon svega ''radije poslao loptu u vlastiti gol'' da izgube utakmicu... Legenda kaže da je upravo ta velika tragedija oblikovala i mladog Pelea, koji je uplakanom ocu obećao da će za njega donijeti titulu svjetskog prvaka u Brazil. Taj ''malac'' je donio tri titule i otišao u legendu, a kvintet Didi-Vava-Zagalo-Garinča-Pele ostat će upamćen kao neprevaziđeni fudbalski Dream Team, ono što će godinama kasnije u košarci biti – Jordan-Magic-Bird-Barkley-Ewing.
Dok se igralo Svjetsko prvenstvo u Kataru, navijali smo da Pele živi. Da živi fudbal. Kao da je čekao da se zavjese spuste, pa da ode. I za kraj, ako je neko lijepo pjevao na portugalskom, jeziku i Peleovog Brazila, to je bila Amalia Rodrigues (njen fado i jest sevdah), a pa neka stihovi iz njene pjesme Barco Negro, otprate Kralja fudbala u legendu:
I tvoja crna barka je plesala na svjetlu / Vidjela sam tvoju ruku, kako mašeš među već labavim jedrima / Starice na plaži kažu da se nećeš vratiti / One su lude / One su lude...
Pele se uistinu ne vraća. Odlazi u vječnost.
Povezane novosti
Neka curi česma!
Od urbanog haosa do javnih česmi – male ideje koje mogu olakšati život u gradovima tokom velikih vrućina.
Po svjetlo na berzu
Dok javne finansije ostaju pod pritiskom, berza električne energije nameće se kao jedan od rijetkih ekonomskih iskoraka. Ipak, bez sektora gasa njeni efekti ostaju ograničeni.
Parking u magli
Sva javna parkirališta, garaže, brojni pločnici i saobraćajnice u velikim gradovima praktično su zatrpani motornim vozilima.
