Mostovi zelene brade

Mostovi su inspiracija. Oni bosanskohercegovački posebno. Jer, na UNESCO-vom popisu svjetske baštine imamo dva, onaj Stari u Mostaru, i Ćupriju Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu. Mostovi imaju univerzalnu simboliku, bilo da se radi o spomenutom grandioznom Starom (čije je rušenje 1993. vjerovatno jedan od najtežih trenutaka u našoj nedavnoj historiji), ili o značajno manjem mostu na rijeci Žepi o kojem je pisao Andrić. To je ono na prvu kad pomislim na mostove, a na drugu sjetim se filma Clinta Eastwooda ''Mostovi okruga Madison'' u kojem je neobično bilo vidjeti romatičnog Prljavog Harryja, pa onda legendarno zviždanje koračnice iz filma ''Most na rijeci Kwai'' i nezaboravne partizanske diverzante u filmu ''Most'' Hajrudina Krvavca. Ima u tom Šibinom filmu i ona kultna replika inžinjera koji za most kojeg je napravio kaže da je ljepši jer se stopio s kanjonom. Opet, iz nekih tinejdžerskih dana u glavi mi se vrti pjesma Under the Brigde, Red Hot Chili Peppersa i spot u kojem frontmen Anthony Kiedis na kraju pjesme trči nekom nevjerovatnom snagom poput Indijanca koji bježi od rata i belaja... Poslije su novinari otkrili da se u pjesmi radi o mostu u losanđeleškom parku MacArthur.

Ovih dana u našem medijskom prostoru dominira novoigrađeni most na Koridoru 5c koji je Neretvu premostio u blizini Počitelja, nazvan ''Hercegovina''. Radi se o najvećem mostu na autoputu koji će povezivati Mađarsku, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Jedan je od najvećih u našoj regiji i impozantno je gledati kako grandiozno u kamenom pejzažu prelazi preko zelene rijeke. Dolje malo niz rijeku je Grad zelene brade koji se ''rodio bezimen, nekršten, neturčen… kao pastirska varda na obali zelene rijeke čudnog romanskog imena…'', kako je o Počitelju pisao Zuko Džumhur. I dobro je da novi most ne narušava historijski izgled i ambijentalnost ovog starog grada do kojeg će turisti i gosti rado dolaziti i diviti se njegovoj ljepoti pod ''jorganom trešnjevog behara''... Most ''Hercegovina'' je važan za povezivanje unutrašnjosti s morem i nakon što se izgradi i tunel Prenj put od sjevera, preko Sarajeva do juga naše države i Jadrana biće značajno sigurniji, kraći i moderniji. 

Kad meka akustična gitara i blagi vokal Anthony Kiedisa krenu u Under the Bridge, pjesma vas vuče za nečim nedostižnim. Nedostižno je izgledalo da se može premostiti i duboki kanjon Neretve kod Počitelja. Valjda se mostovi i vole zato što spoje ono nedostižno.