Ko te vozi kući – i bos može biti hadžija!
O kampanji ''Ko te vozi kući?'', te zašto je bolje da vas do doma ponekad vozi taksista Đani iz Filipovićevog filma ''Praznik u Sarajevu'', nego da ste za volanom pod uticajem alkohola, ili opijata... I zašto i bos može biti hadžija.
Dolaze praznici. Vrijeme kada po ko zna koji put se gleda ''Sam u kući'', ''Umri muški'', ili ''Divan život'', čuvenog holivudskog režisera Franka Capre. Već se rezervišu praznična putovanja, razmišlja se o hladnim prstima decembra i ko će biti kraj tebe, kad kazaljke se poklope, a oni drugi, opet, pomisle i na onaj hit zaboravljenog Esse Beštije – gdje ćeš za ovu godinu novu, s kim ćeš je slaviti..., ali neumoljive statistike o stanju sigurnosti saobraćaja na cestama u Bosni i Hercegovinu upozoravaju nas da upravo u praznično vrijeme dolazi do velikog broja nesreća. Kako bi se podigla svijest o tome da bh. ceste spadaju među najugroženije u Evropi, BIHAMK pokreće kampanju ''Ko te vozi kući?''. Kampanja naglašava glavne faktore rizika koji mogu dovesti do saobraćajnih nezgoda sa teškim i smrtnim posljedicama, a tu spadaju: vožnja u alkoholiziranom stanju, vožnja nakon uzimanja opojnih supstanci, korištenje mobitela tokom vožnje, neprilagođena brzina, ili vožnja pod umorom.
Bosanskohercegovački auto-moto klub sa ovom i sličnim kampanjama uključuje se u međunarodnu akciju u cilju smanjenja broja nesreća na cestama, te tako aktivno kao društveno odgovorna kompanija utiče na poboljšanje kulture u saobraćaju, što je prijeko potrebno. Kad se spomenu praznici i tema ''ko te vozi kući?'', ja se, opet, sjetim filma Benjamina Filipovića. U kultnoj sceni njegovog ''Praznika u Sarajevu'', šaneru Avdi kojeg glumi Mustafa Nadarević taksista Đani na Vratniku s nogu skida cipele nakon što nije imao love da plati taksi uslugu. Baš ga tada pokupi tadašnja milicija i inspektor Felini – valjda posljednji sarajevski inspektor koji je imao režiserski nadimak. A kada se u stanici milicije ukaže bez cipela i sa bijelim čarapama na nogama, ostali privedeni na informativni razgovor, redom standardni sumnjivci, mu dobacuju: ''Halo, Prosinečki'', ili: ''Je li to te neko na abdestu pokupio''...
A film ''Praznik u Sarajevu'' je prvijenac Benjamina Filipovića, sjajnog režisera koji nas je prerano napustio u 44. godini. Scenarij za film je napisao Abdulah Sidran i tipično priča je lokalna, ali koja se razumije i bez da poznajete sve fore sarajevskog podneblja: grupa sitnih kriminalaca, šanera, koji kradu po bogatoj zapadnoj Evropi za praznike dolaze kući u Sarajevo i posvećuju se porodici, ženi, djeci, roditeljima, ili traže odbjeglu suprugu, pretvarajući se da su obični ljudi iz komšiluka... Koliko je Filipović bio inovativan i genijalan režiser govori i malo znana činjenica da on u lokalu kod Envera Petrovcija, kada mu Davor Dujmović uvaljuje ukradeno zlato, u pozadini pjeva "Četiri suze, četiri tuge". Ako se Alfred Hitchcock volio pojavljivati u svojim filmovima, tako što prolazi kroz kadar, a Benjo je volio zapjevati i da ga ne vidimo.
Pjeva u filmu i Hanka Paldum, tadašnja velika zvijezda. A Nova godina se slavi, gdje drugo, nego u Holiday Innu, uz alkohol i muziku. Pjeva Dragan Stojnić, svi su sretni i nasmijani, ali nakon velikog veselja dolazi tragedija... I kad praznici završe, šana se vraća u njihove živote kao zanat, a posljedice se slamaju preko leđa onih najranjivijih. Filipović je režirao i Nadrealiste, a zajedno sa Semezdinom Mehmedinovićem je napravio i film u opkoljenom Sarajevu – ''Mizaldo'', što je zapravo ''Odlazim'', kada se čita unazad. Film je snimljen tokom najtežih ratnih dana, bez struje, vode i hrane – to je Benjaminov i Semezdinov filmski esej o najtežem vremenu Sarajeva. Nakon rata, Filipović je snimio i komediju ''Dobro uštimani mrtvaci'', a u intervjuu mom kolegi Eldinu Hadžoviću rekao je da je ''Bosancu najteže u svojoj avliji''...
Tako je to, i najbolje i najteže je u svojoj avliji, a pred ove praznike kampanja ''Ko te vozi kući?'' upozorava nas da treba biti savjestan, da je bolje vas do kuće ponekad vozi čuveni taksista Šeki iz pjesme Zabranjenog pušenja, ili spomenuti Đani u Fiatu Ritmu iz Filipovićevog filma, pa makar i ostali bosi bez cipela, nego da riskirate vlastiti život vozeći pod uticajem alkohola, ili opijata, da vozite prebrzo, ili da tipkate na mobitel... Ko tako razmišlja, taj je pravi hadžija. I bos može biti hadžija.
Povezane novosti
Gori Vjesnik: Pepeo života u kojem smo učili čitati
Požar Vjesnikovog nebodera nije uništio samo zgradu. Iza dima ostala je duga nebriga i tranzicijski haos. Na kraju ostaje pitanje šta zapravo gori: beton, profesija ili uspomene.
Krug divljih konja
Uz podršku Federalnog ministarstva okoliša i turizma, te Općine Livno, krenulo se u zaštitu planine Krug, u čijem području obitavaju divlji konji. Konačan cilj je da se njihovo prisustvo na ovoj lokaciji pretvori u turistički adut.
Moć kapitala
Kapital oblikuje političke odluke i ekonomske procese u regionu: džaba vino, ako se ostane bez nafte. Američki utjecaj sve snažnije mijenja energetski i finansijski pejzaž BiH.