Moćno djeluje gradilište od samo nekoliko kilometara na magistralnom pravcu M-18 Tuzla – Sarajevo, na kojem austrijska kompanija Strabag gradi traku za spora vozila, a kako bi se ubuduće ona i ostali učesnici u saobraćaju mogli kretati brže i bezbjednije. Gledajući iz automobila u pokretu, sve je ovdje stavljeno ''pod konac'': nove mašine, dovoljan broj ''uniformisanih'' radnika, saobraćajni inženjeri i tehničari na nogama pri čemu se promet odvija bez neuroze kod nas uobičajene u ovakvim prilikama.
Lijepo i prostrano djeluje dio puta na kojem su radovi okončani pa se stiče utisak da nam je široka cesta otvorila pogled ka prirodnim ljepotama ovog dijela Bosne. Neke domaće graditelje putne infrastrukture što brljave kada rade i otežu s poslom i rokovima, trebalo bi ovdje dovesti na pokaznu ekskurziju da ponešto nauče, baš kao i studente građevinarstva da steknu utisak kako se u prostoru realizuje ono što je nacrtano i planirano na papiru. Iako cijeli posao još nije okončan, a vidi se da je na dionici kod Olova pri kraju, putovanje od Tuzle do Sarajeva već je vremenski skraćeno za 15 do 20 minuta što nije beznačajno. Naravno, da Sarajevo i Tuzla moraju biti povezani modernom i brzom putnom komunikacijom i to mora biti prioritet svih vlasti koji ovoj državi žele dobro.
S druge strane, skoro će godina dana kako su prvi šetači prešli preko rekonstruisanog šetališta ''Pješačka zona – Sarajevski ćilim'' u Velikom parku u centru glavnog grada u što je, nek se i to zna, uloženo oko 1,6 miliona KM. Od tad pa do ovog časa još nisam primjetio da se kao nekad po asfaltu ovuda šeću i kreću roditelji s malom djecom u kolicima ili da mališane one što su tek prohodali puštaju da sami trčkaraju. Ćilim je načinjen od kombinacije raznih vrsta kamenih ploča po kojima se dječija kolica truckaju (pa se i probude ako spavaju), a mališani što bi da trčkaraju, olako mogu da zapnu o neku od grubih kocki i razbiju nos. Zato djece nema na ćilimu. Uz to, prazne ili poluprazne su i brojne klupe za odmor ovdje postavljene. Narodu se tu očito ne sjedi. Najbolje bi bilo čilim smotati i prostrti na neko drugo mjesto da se gleda a po njemu ne hoda. Kao u muzeju!
Povezane novosti
Ford Taunus: Eksponat u spavaćoj sobi
Priča našega saradnika o jednom ne tako prestižnom autu ali i o dobrim vremenima u Sarajevu s početka osamdesetih kad su nastajale pop i rok grupe koje su trebale naslijediti ono što su u sedamdesetim napravili Indexi i Bijelo dugme.
Kad kazaljke se poklope
Odrastanje krajem osamdesetih podrazumijevalo je izlizane farmerke, starke na nogama, a oni najhrabriji su imitirali i Žerinu frizuru. Od svega toga, ostale su pjesme i kad se po prvi put u 2025. god. kazaljke poklope, sjetiti ćemo se hita Crvene jabuke.
Nova godina, stari problemi
Dolazi nova godina, ali sa starim problemima. Jedan od najvećih je depopulacija, a u najvećim problemima su opštine koje su formirane nakon Dejtona, jer su nastale bez ekonomske, infrastrukturne i institucionalne opravdanosti.