Povodom nedavnog odlaska Gena Hackmana, ispisali su se mnogi redovi. Sve se manje-više zna o životu, njegovoj genijalnoj glumi, njegovim neponovljivim ulogama i otkrivaju se iznova skoro nevjerovatni podaci, poput onoga da su tokom pedesetih godina prošlog vijeka cimeri u New Yorku bili Gene Hackman, Dustin Hoffman i Robert Duvall. Nema ozbiljnije osobe iz šoubiznisa koja mu nije odala poštovanje, jer se uistinu radi o jednom od posljednjih gorostasa američkog filma. Mi ćemo se malo više posvetiti jednom filmu i automobilu koji su ostali prepoznatljivi za Hackmana, a radi se o portretu detektiva Jimmyja "Popeyea" Doylea iz klasika ''Francuska veza'' i jednako ikoničnom Pontiacu LeMans. Radi se o automobilu koji je bio simbol američke snage, upornosti i nemilosrdnog duha 70-ih, kao što je to bio i sam Hackman.
U jednoj od slavnih scena potjere u historiji filma, Hackman, oličenje grubog detektiva s instinktom za pravdu, zaustavlja slučajnog prolaznika s Pontiacom i kreće u potjeru ispod nadvožnjaka u Brooklynu. Dok iznad, u vozi bježi njegov plijen – francuski kriminalac Alain Charnier – LeMans proklizava kroz haos, gazeći granice između zakona i ludila. Ali ga na kraju Popeye stigne... Za Hackmana, koji je za ovu ulogu osvojio Oskara, taj automobil nije bio samo rekvizit. "Osjećao sam ga", rekao je jednom u intervjuu. "Bio je kao produžetak Popeyea – nepopustljiv, glasan i spreman da uradi ono što treba."
Pontiac LeMans nije bio slučajan izbor. Historija ovog modela počinje 1961. godine, kada je Pontiac, kao dio General Motors porodice, predstavio LeMans kao kompaktni automobil nazvan po čuvenoj trci "24 sata Le Mansa" u Francuskoj. Tokom 60-ih, LeMans je evoluirao, a do 1971. postao je pravi "muscle car" – srednje veličine, sa snažnim V8 motorom koji je mogao da isporuči do 325 konjskih snaga. Ta verzija je korištena i u filmu ''Francuska veza''. Bio je to automobil za radničku klasu koja je sanjala o brzini i slobodi, ali i za one koji su željeli da pokažu snagu na otvorenom putu. U vrijeme kada je Detroit još bio neprikosnoveni kralj automobilske industrije, LeMans je predstavljao vrhunac američkog inženjerstva – robustan, pouzdan i neukrotiv.
Za Ameriku 70-ih, u vrijeme naftne krize, protesta i društvenih promjena, Pontiac LeMans je bio više od vozila – bio je simbol individualizma i sirove snage. Dok su japanski i evropski automobili počinjali da prodiru na tržište sa svojim ekonomičnim dizajnom, LeMans je stajao kao podsjetnik na zlatno doba ere ''mišićavih'' automobila, kada su benzinske pumpe bile jeftine, a putevi beskonačni. Ipak, 1971. godina bila je prekretnica: stroža pravila o emisijama i kriza goriva uskoro će okončati dominaciju ovakvih automobila, čineći LeMans jednim od posljednjih divova svoje vrste.
Za Hackmana, rođenog 1930. u San Bernardinu u Kaliforniji, čija je karijera bila sve samo ne laka, LeMans je bio savršen slučajni partner. Prije nego što je postao holivudska zvijezda, Hackman je prošao kroz teške dane – napustio je dom sa 16 godina, lažirao godine da bi se pridružio marincima, gde je služio četiri i po godine, često radeći kao radio-operater. Poslije vojske, radio je niz sitnih poslova, od portira do vozača kamiona, prije nego što je u svojim 30-ima odlučio da se ozbiljno posveti glumi. Taj duh izdržljivosti i odbijanja da se preda, ogleda se baš u liku Popeyea Doyla – ali i u Pontiacu koji ga je vozio bruklinskim ulicama. Hackman je jednom rekao da je volio scene vožnje u ''Francuskoj vezi'' jer su ga podsjećale na dane kada je sam jurio putevima, tražeći svoj put u životu.
Hackman je imao strast prema brzini i automobilima, a tu strast nije ugasila ni saobraćajna nezgoda iz 1982. godine, iako je imao ozbiljne povrede. Kasnije je postao ljubitelj autotrka, posebno je volio "24 sata Daytone". I kad je Hackman otišao, ostali su filmovi, poput ''Francuske veze'', koji inspirišu, dok Pontiac LeMans ostaje u sjećanju kao više od filmskog automobila. Iako je proizvodnja LeMans modela nastavljena do 1981. godine, ovaj auto nikada nije povratio slavu ranih 70-ih. Za Amerikance, on je podsjetnik na vrijeme kada su mašine bile glasne, a heroji nesavršeni, ali neumorni – baš kao što je Gene Hackman bio na velikom platnu. Danas Amerikom vladaju neki drugi ljudi, koji su savršeni, ali u vlastitoj zabludi i u odabiru krivog puta, i za njih, i za sve nas. Hackman se iz glume povukao 2004. godine, živeći mirnim životom u Novom Meksiku. Njegova vožnja LeMansom ostaje vječna, kao spomenik jednom čovjeku i jednoj eri nesavršenih, ali tvrdoglavih i dobrih heroja čiji je put bio pravda i sloboda.
Povezane novosti
Panel po glavi stanovnika
Solarna energija predstavlja jednu od važnih karika za smanjenje ovisnosti BiH o fosilnim gorivima. Ugradnja panela može značajno doprinijeti ekonomskom razvoju i stvaranju novih radnih mjesta u zemlji. Važno je to da sve prati struka i zakonski propisi.
Tesla tone a Elon se češlja
Vijest sedmice u svijetu autoindustrije je zasigurno bila ona o padu vrijednosti dionica Tesle. Dionice ovog giganta u proizvodnji električnih automobila pale su za osam posto, te se tako i ukupna vrijednost kompanije srušila ispod jednog biliona dolara.
Renault Scenic (II): Recept za bestilj
U drugom dijelu priče o Scenicu, naš saradnik nas vodi u svijet književnosti Dževada Karahasana, Ivana Lovrenovića, u svijet šljive, rakije, bestilja i vremena u kojem bilo kakvo pamćenje sve manje nečemu služi.
