Chris Rea: Saputnik za praznike

Nije džaba Bob Dylan jednom rekao da iza svake lijepe stvari stoji neka vrsta patnje. Ova je nastala na putu od Londona do Middlesbrougha. Bila je 1978. godina, pred Božić, a Chris Rea je bio u behutu. Pjevač bez ugovora, bez menadžera, čak mu izdavačka kuća nije htjela platiti kartu za voz do kuće, a vozačka dozvola mu je bila oduzeta. I šta će – nazove suprugu... Kako bi pokupila beznadežnog Chrisa, supruga je upalila stari Austin Mini i vozila od Middlesbrougha do čuvenog studija Abbey Road, gdje su nedavno muzičari iz bivše Jugoslavije s Londonskom kraljevskom filharmonijom snimili remake hitova Đorđa Novkovića.

Na putu od Londona do grada čelika – Middlesbrough je neka vrsta britanske Zenice – počeo je padati snijeg. Uz Austin Mini, koji i nije bio neki auto za vožnju po ledenoj cesti, mnogi su zapeli u saobraćaju. I dok su bili u koloni nesretnih vozača, u potpunom zimskom košmaru, ispričao je Rea u jednom intervjuu: “Ovo bi mogla biti dobra pjesma”, te je zapravo počeo pjevušiti sam sebi: We’re driving home for Christmas… Tako je nastala jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, koja je kasnije postala i božićni klasik.

Rea nije slutio da je u Miniju skontao veliki hit. Pjesma je dugo ležala u prašini, da bi je nekoliko godina kasnije Rea i njegov klavijaturista počeli “razrađivati” uz klavir, dodajući džezerske akorde, ugođaj božićnih pjesama iz pedesetih i gudače – i gle čuda: odjednom su svi poželjeli slušati pjesmu o tome kako su zaglavljeni u saobraćaju za Božić. Rea je novinaru Guardiana 2016. godine rekao da je Driving Home for Christmas zapravo “automobilska verzija božićne pjesme” i da ju je prvobitno napisao za Van Morrisona, ali mu je nikada nije uspio dati.

Upravo pred ovaj Božić, jedan od najprepoznatljivijih glasova rock-blues muzike i autor bezvremenskih hitova preminuo je 22. decembra 2025. godine, u 74. godini, nakon kratke bolesti, mirno, okružen porodicom. Rea je bio muzičar čija je karijera trajala više od četiri decenije – kroz njegov hrapav, prepoznatljiv glas i virtuoznu gitaru izvirale su emocije, nostalgija i životne priče. Često je opisivan kao autor koji je spajao rock i blues s pop i soul elementima. Među njegovim najcjenjenijim radovima su albumi The Road to Hell (1989) i Auberge (1991), koji su se našli na vrhu britanskih top-listi.

Vozio sam se jednom u proljeće preko Duvanjskog polja, pa prema Blidinju, uz pjesmu Looking for the Summer. Dok sam se spuštao prema jezeru, vrhovi Čvrsnice izranjali su na horizontu, grandiozni poput Reinih stihova (With a burning wish to fly away / I’m still looking, looking for the summer), i imao sam onu žarku želju da odletim ka njima. Zato je Chris bio idealan saputnik – suvozač iz zvučnika, misli ili srca. Neko s kim smo putovali na more uz Blue Café, ili bili na Putu za pakao (Road to Hell), ili jurili da pronađemo utjehu u nekoj gostionici (Auberge). Svuda nas je pratio stari, dobri Chris Rea.

Ljubav prema muzici i ljubav prema putovanjima bila je nit koja je prožimala Rein život i stvaralaštvo. Ta povezanost se očitovala i kroz priču o automobilu Rover Mini Thirty – posebnom Miniju koji je preuređen u električno vozilo i prodat na aukciji kako bi pomogao dobrotvornoj organizaciji Refuge. Automobil je nosio elemente Reine lične priče i pjesme Driving Home for Christmas, a prikupljena sredstva bila su namijenjena pomoći žrtvama porodičnog nasilja. Mini Recharged, kako su ga nazvali, urađen je u retro dizajnu, s klasičnom centralnom tablom koja evocira ikonični enterijer Minija. Crni aluminijski naplatci s dijamantski rezanim rubom blještali su poput božićnih lampica u hladnoj večeri – baš kakva je bila ona na putu od Londona do Middlesbrougha kada je nastala čuvena pjesma.

I zato, u ove praznične dane, kada se svi negdje vraćamo – kući, uspomenama ili sebi – Chris Rea ostaje savršen saputnik. Ne postavlja pitanja, ne žuri, samo tiho svira i pjevuši hrapavim glasom dok snijeg pada po šoferšajbni. Njegov odlazak dogodio se u vrijeme kada su putevi pretrpani, a misli dobrovoljno otputuju u njegove stihove. Kao da je i sam, još jednom, krenuo kući za Božić – ostavivši nama pjesme koje će nas pratiti u hladnim prazničnim vožnjama. Putuj, Chris...