Štirinsko jezero: Put za Katmandu

Nije malo četerdeset godina. Godine prolaze kao na traci. Ali baš te 1982. godine, Italija je postala svjetski prvak u fudbalu, pisac magičnog realizma Gabriel García Márquez dobio je Nobelovu nagradu za književnost, a čuvena Azra Branimira Džonija Štulića je objavila album Filigranski pločnici. Ta ploča je jedna od najvažnijih za ex jugoslovenski prostor iz više razloga, a generacije Balkanaca je vole zbog inteligentnih, duhovitih i dubokih tekstova kojim nas je Džoni vodio od njegovih životnih crtica, poput susreta za Mirnom Crnobori, glavnom junakinjom pjesme Slučajan susret, proljeća koje je trajalo i 13. u decembru, pa sve do Irana i Nepala.

Neki dan sam se sjetio pjesme sa tog albuma, ta nepalska asocijacija mi je pala na pamet dok sam se na Zelengori peo prema Štirinskom jezeru. Pjevušio je birvaktile Džoni:

Usrana šminka defilira/ Našim putem za Katmandu/

Razvit ćemo tamna jedra na vjetru/ Kao nekad/

Prokleta mogućnost izbora/ Mora da postoji/ Idemo za Katmandu.

Prokleta mogućnost izbora

Jedna od onih fraza koje su nadrasle i pjesmu, i album, i samog autora – ''prokleta mogućnost izbora'' – često se citira, ponajviše zbog globalizma i onoga što nas drži u matrici kapitalističkog i konzumerskog društva. Pobjeći iz te matrice je teško, a današnje globalne zvijezde su turbobogataši poput Jeffa Bezosa i Elona Muska. Dakako, izbora imaš jedino kad si slobodan, kad si svoj, a metaforička sloboda u bosanskim planinama, visoravnima i gorama dobija svoju patinu gledajući prema nadrealnom horizontu.

Zelengora ima predivna jezera: Kladopoljsko, Orlovačko, Kotlaničko, Gornje i Donje Bare, a kada se popnete na uzvišenje na kojem se nalazi srednjovjekovna nekropola stećaka i ''pukne'' pogled prema Štirinskom jezeru i okolnim vrhovima – sloboda te čeka, uzmi je, što bi rekao Štulić.     

Do srca Zelengore se ide cestom skoro do Kalinovika, pa se skreće na put prema Miljevini i prelazu Čemerno. Od sela Jelašca, čeka vas dvadesetak kilometara makadama. Prvih deset kilometara makadam je solidan, ali sljedećih desetak do Orlovačkog jezera je malo izazovnije i, u suštini, samo za terence i starija vozila. Postoji oznaka za pješačku stazu koja vodi do Kotlaničkog i Štirinskog jezera i tu je najbolje ostaviti automobil. Do Štirinskog jezera je 7-8 kilometara pješačenja dobro označenom stazom. Planinarenje nije previše izazovno i nema velikih uspona. Na putu do piklića sa kojeg se vidi Kotlaničko jezero ima i izvorska voda, hladna kao led.

Oaza slobode

Na proplanku, na oko 1740 m nadmorske visine nalazi se 70-80 stećaka. Neki su ukrašeni, sa geometrijskim tijelima, predstavama čovjeka i mačevima koji su fascinantni i koji zajedno sa okolinom daju perfektnu kulisu za scenu iz serije ''Igra prijestolja'' (Game of Thrones). Iako je novembar, voda se povukla, i bez obzira što je trava koju uglavnom pokriva voda, vidljiva na površini, ovo najveće glacijalno jezero na čitavoj planini izgleda spektakularno. Štirinsko jezero je dugačko je oko 600 m, široko oko 350 m, a najveća dubina mu je 4,5 m i nalazi se u sastavu Nacionalnog parka Sutjeska. Okruženo je vrhovima: Dumoš, Todor, Klek i Osredak. Ovaj dio planine Zelengore bogat je plodovima borovnice i mnogi berači dolaze ovdje kako bi brali to ukusno i zdravo voće. Ovo je raj za avanturiste i ljubitelje prirode.

Štirinsko jezero je prava oaza slobode. Put do njega pravi je užitak. Kao da idete ka onoj atmosferi iz Štulićeve pjesme, kao da se njegovi stihovi mogu pretočiti u stvarnost, kao da možete vidjeti slike iz te Džonijeve lirike, tu u srcu magične Zelengore. I ako možete da birate i imate ''prokletu'' mogućnost izbora, idite za Katmandu. Na Štirinsko jezero. Sloboda vas čeka.