Yugo Florida: Automobil koji je stigao u pogrešno vrijeme

Neki automobili govore više od lima, dizajna, mjenjača ili motora. Ponekad simboliziraju trzaje jednog društva. Ponekad i njegove posljednje pokušaje da uhvati korak s vremenom. Takva je priča o automobilu koji je nastao pod internom oznakom Z-103. U februaru 1987. godine u Kragujevcu je predstavljena Zastava Florida, automobil od kojeg se u tadašnjoj Jugoslaviji mnogo očekivalo. Nakon Fiće, Stojadina i Yuga, Zastava je željela napraviti automobil koji će biti ravnopravan evropskoj konkurenciji. Možda nije bilo realno očekivati da se može nositi s tada neprikosnovenim Nijemcima, ali barem s Francuzima i Italijanima – zašto ne?

Nakon Titove smrti, Jugoslavija se suočavala s velikom vanjskom zaduženošću, inflacijom i sve izraženijim političkim nesuglasicama među republikama. Ekonomska kriza i političke napetosti tokom osamdesetih postajale su sve teže, a nacionalizam koji će obilježiti devedesete već je bio na vidiku. Tražio se izlaz, štampali su se bonovi, najavljivala čuda. Ante Marković je došao sa svojim reformama, kao posljednji pokušaj da se oživi nešto što je očito išlo u propast.

Krajem osamdesetih sjećam se da je u Stocu bilo tek nekoliko Yugo Florida. Ne znam više ni ko ih je vozio. Čini mi se da je jedna bila u nekoj bordo varijanti. Imala je ono karakteristično slovo „Y“ na vrhu haube. Dakako, daleko je to bilo od Mercedesove zvijezde. Ličila je na neki zapadni automobil, ali kao da joj je nešto nedostajalo. Bila je drugačija od svega što smo dotad navikli viđati na našim cestama. Ipak, djelovala je pomalo nedorečeno. Imala je višak ambicije, a premalo kuveta, reklo bi se.

Dizajn je potpisivao Giorgetto Giugiaro, jedan od najvećih automobilskih dizajnera 20. stoljeća, čovjek čiji su se radovi već nalazili na cestama širom svijeta. Florida je imala moderan, aerodinamičan oblik, pet vrata i praktičnu karoseriju. Bila je to ozbiljna ambicija za automobilsku industriju jedne socijalističke zemlje koja je željela pokazati da može napraviti nešto više od pristupačnog narodnog automobila.

Zastava iz Kragujevca oslanjala se na Fiatovu tehnologiju i motore, ali je Florida bila zamišljena kao proizvod međunarodne saradnje. U njenoj proizvodnji i opremanju učestvovali su dobavljači iz različitih zemalja. Pojedine komponente povezivale su se s Volkswagenovom proizvodnjom preko sarajevskog TAS-a, izduvni sistemi dolazili su iz SAD-a, brave iz Njemačke, a hladnjaci iz Francuske. Svega pomalo, kao i u tadašnjoj Jugoslaviji – domaće industrije, stranih tehnologija i velikih očekivanja.

Serijska proizvodnja počela je 1988. godine u fabrici Crvena zastava u Kragujevcu. Planovi su bili ambiciozni: govorilo se o mogućnosti proizvodnje do 60.000 primjeraka godišnje. Florida je 1990. godine dobila i priznanje za jugoslavenski automobil godine. Na papiru, činilo se da je Zastava konačno dobila automobil koji bi mogao postati ozbiljan izvozni proizvod. Ali problem je bio u tome što je Florida na tržište stigla upravo u trenutku kada je država koja ju je stvarala ulazila u haos. Pad Berlinskog zida označio je početak novog evropskog poretka, dok se Jugoslavija raspadala pod teretom političkih sukoba i ekonomske krize. Pod tim Zidom je pao i suvereni FAP, a kamoli da ne padne jedna krhka Florida. Prema dostupnim podacima, između 1988. i 1991. godine proizvedeno je 18.687 primjeraka Floride. Daleko manje od prvobitnih planova.

Posebno je zanimljivo da Florida nikada nije stigla na američko tržište, iako je upravo američko iskustvo s modelom Yugo bilo jedan od razloga za nove razvojne ambicije Zastave. I samo ime automobila nosilo je izvoznu ambiciju. Zamišljalo se da će se Florida voziti ulicama istoimene američke savezne države, možda čak i postati dio tamošnje automobilske svakodnevice. Mogli smo zamisliti i da Don Johnson i producenti serije Miami Vice traže način da je ubace u neki kadar. Ali to je bila iluzija kojoj nije bila dovoljna samo dobra ideja da bi se zaustavila propast jedne zemlje.

Proizvodnja Floride nije potpuno nestala s prvim ratnim godinama. Nakon prekida i velikih problema, automobil se u Kragujevcu ponovo proizvodio, ali u znatno manjim serijama. Poslije 2000. godine pokušavalo se obnoviti poslovanje, ali Florida više nije mogla uhvatiti korak s evropskom automobilskom industrijom. Konkurencija je u međuvremenu napravila ogroman tehnološki iskorak, dok su Zastavini modeli ostajali ograničeni nedostatkom investicija, modernizacije i pristupa savremenim tehnologijama. Njena proizvodnja završena je 2008. godine, kada je Fiat preuzeo većinski udio u kragujevačkoj fabrici i otvorio novo poglavlje njene historije.

Florida je tako ostala automobil između dvije epohe. Nastala je u zemlji koja je vjerovala da još može biti industrijska sila, da se može spasiti, a završila proizvodni život u potpuno drugačijem sistemu. Možda nikada nije postalaautomobil kakvim su je zamišljali njeni idejni tvorci, ali je predstavljala pokušaj da se domaća inžinjerska pamet prilagodi svijetu koji se ubrzano mijenjao.

Danas Yugo Floridu skoro više da ne možete vidjeti na ulici. Njena matična država, sa svim svojim ambicijama, nadama i neostvarenim planovima također je nestala kao i ovaj automobil. Florida nije uspjela odvesti Jugoslaviju u Evropu, a ono što je od nje ostalo opet je na raskrsnici historije i svijetova koji sebe ne razumiju baš najbolje. Nekima je bolje, ili barem izgleda tako. Kod drugih je, opet, više nade nego ambicije da se razumije. A možda je upravo zato Florida ostala toliko ničija – automobil koji nije stigao tamo gdje je krenuo, baš kao ni zemlja koja ga je stvorila.