Ako je neko poznavao u dušu zemlju Bosnu, onda je to Krajišnik, veliki bosanskohercegovački književnik Branko Ćopić.
U njegovoj pjesmi ovo je zemlja prepuna čari, trepeta šuma i bljeska vode, a brda joj kite gradovi stari, nad kojima sinji oblaci brode. Upravo jedno takvo ''okićeno'' malo poznato brdo nalazi se desetak kilometara od Ilijaša. Stari grad Dubrovnik pravo je kulturno-historijsko blago, poprilično nepoznato, te odlična destinacija za jednodnevnu posjetu.
Čim ga ugledate, onako kao ukras na brdu, njegove zidine zovu. Nakon što je restaurirana istočna kula, grad je s jedne strane dobio konture. Skoro do strmog uspona do grada, vodi makadamski put. Do tvrđave se dolazi dobro očišćenim putem, bez većih izazova. Dok se penjete, kao da idete u neku davnu priču u kojoj zmajevi proganjaju vile. Sve što čujete je žubor i huk vode koji dolazi iz kanjona rijeke Misočice. Mistika ovdje stanuje. Sa zidina se pruža fantastičan pogled na brdovitu Bosnu, punu drveća, klisura, kanjona i ptica koje nadlijeću krajolik. Dubrovnik je historijska osmatračnica sa koje se ne vide naši standardni problemi u zaštiti baštine i prirode, te ga zato vrijedi posjetiti i odlutati u spomenutu Ćopićevu pjesmu. Ali, otkud Dubrovnik u srcu Bosne?
Dobrovnik spava
Prvi put se spominje u dubrovačkom arhivu 1404. godine i to u dokumentu o prevozu robe do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”. Njegova veličina, položaj kao i historijski fakti govore da se u tom gradu nalazio feudalac, velikaš Srednjovjekovne bosanske države. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz obližnjeg sela Kopošići. S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu bogate nekropole, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno bio pod vlašću roda Mirković kome je pripadao i knez Batić. Kraljevski grad Bobovac, koji nije daleko, kao i grad Visoki, su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II Osvajača, grad je imao posadu sa dizdarom. U gradu je, vjerovatno za posadu, sagrađena i džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj vakufnami od 1531. godine, kao Dobronik. Historija ovdje spava i posjetom je vrijedi probuditi.
Zmajevi rano lete
Samo koji kilometar dalje, u blizini sela Kopošići nalazi se nekropola stećaka, koja je također nezaobilazna kada se nađete u ovom kraju. Nekada je postojao put, kaldrma od Dubrovnika do Kopošića, međutim ta veza je danas zarasla, ali postoji makadamski put koji će vas dovesti tik do nekropole. Radi se o fascinantnom mjestu. Na brežuljku, nekropola liči na otkopanu škrinju blaga. Centralni dio nekropole je na vrhu, tu je sahranjen veliki knez bosanski Batić i njegova supruga Vukava. Nekih dvadesetak metara ispred, sahranjen je Batićev otac Mirko Radojević koji je također bio veliki knez bosanski i još istaknutija ličnost od svog sina. Tu je pronađen njegov plašt koji je danas izložen u Zemaljskom muzeju BiH u sobi zajedno sa Hagadom i najznačajnijim srednjovjekovnim spomenicima Bosne i Hercegovine. Ostali stećci se spuštaju niz kosinu, ali nažalost, ovaj nulti spomenik u Kopšićima je devastiran izgradnjom novih grobnica, kao i neuglednom željeznom ogradom koja totalno devalvira prirodni ambijent nekropole. O ljepoti ovih spomenika pisao je veliki historičar umjetnosti, akademik Đoko Mazalić – ''ovo je naš najljepši spomenik srednjeg vijeka'', a poseban historijski značaj daje epitaf (natpis) na stećku knezu Batiću, koji kaže: Va ime Otca i Sina i Svetago Duha, amin. Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostiju Božijom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim, i živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži.
Batić i naslijeđe koje je ostavio on i njegova porodica koja je stolovala ovim krajem govore o jednoj davnoj Bosni, ponosnih ljudi koji leže pod stećcima. Ovdje je ispisan prkos bosanski, onaj koji je htio svoju slobodnu baštinu, zemlju svoga dida, ponosnu kao u pjesmama Branka Ćopića koji kaže: Čini se, to je začaran kraj, kroz koji vilu progoni zmaj. Dubrovnik i nekropola u Kopošićima su idealna kulisa za popularnu seriju ''Igra prijestolja'' (Game Of Thrones), da Daenerys Targaryen pusti svoje zmajeve. U ovo rano proljeće i boje ovog krajolika daju patinu za takve kulise. Ovdje i zmajevi rano lete.
Povezane novosti
Gdje otići: 5 preporuka za 1. maj
Prvomajski praznici su pred nama, a BIHAMK daje svoje preporuke gdje otići i koje bh. destinacije posjetiti. Nismo birali one klasične. Vrijeme će, kako meteorolozi i mobilne aplikacije najavljuju, biti uglavnom lijepo i toplo, i nema razloga da ne uživamo
Ovčiji brod: Nevesinjsko kameno runo
Nevesinjski kraj ima posebnu aromu: tu i ujesen mirišu trave, a ostaci historije vode u mitove o Suli Repcu, Mimaru Hajrudinu, udovici bega Ljubovića i Jasonu i Argonautima koji su plovili po Zalomci. Za sve je kriv jedan tajanstveni most. Ovčiji.
Crvanj: Posljednji prsti ljeta ispod Zimomora
Pod prstima Zimomora ljeto je brojalo svoje zadnje dane. Dok se penjete uz Crvanj, pomislite da se ovdje rodio staroslavenski bog vjetra, vidite kamene ostatke pastirskih katuna i potpis jednog od najvažnijih umjetnika srednjovjekovne Bosne.
