Prvi dojam na glavnoj stanici u Sarajevu – ekološka katastrofa

Hrpa kesa punih smeća na dva dolazna perona koji tu sasvim sigurno ne pripadaju izazivaju gađenje, ali i stid za svakog normalnog Sarajliju.

To se, jednostavno, ne može ne primjetiti, a kada se vidi u vodu padaju sve priče o obnovi autobuske stanice, rekonstrukciji putne i željezničke infrastrukture u glavnom gradu koje su nužne i koje su u toku jer se onda postavlja pitanje kako mi ćemo jednog dana kada se korak po korak do kraja dovede svaka obnova upravljati onim što će u jednom trenutku zasijati, a već u narednom postati samo još jedna ''lijepa'' deponija smeća.

Osim nabacanog smeća na dolaznim peronima, ova stanica se može ''pohvaliti'' i rupama na asfaltu na koje se, više sebi u bradu, žale i vozači brojnih autobusa. O toaletu-čučavcu za čiju se upotrebu putnicima naplaćuje po jedna KM da i ne govorimo. Zašto je toalet takav, zašto se uopće naplaćuje putnicima koji su ionako platili ulaz na stanicu, voznu kartu, osiguranje i torbe i tu došli – ne zaboravimo – namjenski kako bi se otputovali na željenu destinaciju, a ne da bi izvršili malu ili veliku nuždu. Na kraju krajeva i sam ulazak na stanicu, ako nekoga ispraćate na put, naplaćuje se jednu KM i onda još na to treba platiti brzinski odlazak na toalet.

San o obnovi

Turisti koji posjećuju BiH prvi dojam o našoj zemlji mogu steći na tri mjesta – graničnom prelazu, aerodromu i autobuskoj stanici. Tu se stiču prvi utisci koji mnogo toga mogu pokvariti.

O obnovi glavne autobuske stanice Sarajevo priča se već decenijama. Da li će to biti javni, privatni ili javno-privatni projekat nije ni važno. Važno se da se već jednom krene s obnovom ove stanice, a onda da se održava na najbolji način i da se putnike i njihovu pratnju tretira onako kako oni zaslužuju. Općinsko vijeće Novo Sarajevo je urbanistički projekat autobuske stanice Sarajevo usvojilo davne 2007. godine. Od tada danas je ideja o izgradnji hotelskog, apartmanskog i trgovinskog dijela ove stanice još uvijek tek pusti san. Prije sedam godina mediji su pisali o tome da bi jedna francuska kompanija bila su-partner kompaniji Centrotrans-Eurolines u izgradnji nove autobuske stanice s pratećim sadržajem na mjestu stare stanice. Međutim, očito je da se od tada do danas ovo nije dogodilo iz ko zna kojih, ali najvjerovatnije finansijskih razloga.

Autobuska stanica Sarajevo je otvorena prije više od 55 godina, tačnije 6. aprila 1968. godine. Od tada do danas je svašta preživjela, a između ostalog, i ratna razaranja. Najveći bh. autoprevoznik Centrotrans-Eurolines se nakon rata oporavio i uz pomoć privatnog kapitala vratio na mjesto koje mu pripada. Međutim, opravdano se postavlja pitanje kako grad Sarajevo, općina Novo Sarajevo ili Kanton Sarajevo za sve ove godine nisu uspjeli izdvojiti sredstva ili zajedno s Centrotransom pronaći investitora za temeljitu obnovu stanice s pratećim sadržajima koji će je učiniti finansijski održivom, a koja će biti ponos glavnog grada, a ne ovo što je sada.

Privatnik bi i htio

Obnova autobuske stanice Sarajevo posljednji put je spomenuta u februaru prošle godine kada je na njoj izbio požar. Tada je iz kompanije Centrotrans Eurolines saopšteno da stanica, ovakva kakva jeste, ispunjava sve zakonske uslove za poslovanje, ali da je u planu izgradnja saobraćajno-poslovnog centra u kojem će, pored stanice, biti izgrađeni hotel, trgovinski centar, te poslovni i stambeni sadržaji. Tada su iz ove kompanije rekli da se radi na definisanju konačnog idejnog projekta.

Generalni direktor Centrotrans Eurolinesa, Safudin Čengić, svojevremeno je rekao da radovi na autobuske stanice neće početi dok se ne sklopi finansijska konstrukcija i to je sasvim logično objašnjenje direktora jedne privatne kompanije koja ne želi ugroziti vlastito poslovanje rizičnim i neizbrušenim projektima, ali ovdje se osim privatnog mora pronaći javni interes jer ovakav objekat građani i turisti ne gledaju kao privatni, nego kao javni koji još uz to nosi ime Sarajevo. Odmah uz autobusku, smještena je i željeznička stanica, a u blizini je i tramvajska okretaljka i sve zajedno čine manje-više povezan saobraćajni kompleks koji već godinama koriste milioni putnika. Njih ne zanima šta je u čijoj nadležnosti. Oni prilikom svake posjete ovim stanicama sa sobom nose opravdano loš utisak. Kada se već krenulo s obnovom gradskog javnog prevoza u glavnom gradu BiH, red bi bio da se na stol stavi i tema obnove autobuske stanice Sarajevo i pronađe najbolji model od kojeg će koristi imati i investitor i putnici i da se konačno s ovog objekta skine ružna etiketa koju nosi već decenijama.