Ako ne želimo nove tragedije, smrt dr. Azre Spahić ne smije biti zaboravljena

O hitnim mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi se smanjio broj najtežih saobraćajnih nesreća na cestama u Bosni i Hercegovini pisao sam do sada više puta. Tom temom bavio sam se i na ovom mjestu više puta. Ovom prilikom podsjetit ću na jedan svoj tekst iz 2015. godine u kojem sam napisao da je sarajevska policija na tragu efikasnog rješenja za smanjenje broja saobraćajnih nesreća koje završavaju fatalno. Osim privremenog, pa i trajnog oduzimanja vozila od višestrukih prekršitelja saobraćajnih propisa pisao sam i o mjeri koju je ovih dana podržala Skupština Kantona Sarajevo, a to je smanjenje dozvoljene brzine sa 60 na 50 kilometara na sat. Tada sam, citirajući, rukovodioce sarajevske saobraćajne policije naveo i njihov argument za ovu mjeru. A argument je poprilično jasan. Policija ne kažnjava one koji svojim vozilom prekorače dozvoljenu brzinu vozeći deset km/h više od dozvoljenog, odnosno, do 70 kilometara na sat, a u tom slučaju se zaustavni put vozila produžava za nekoliko metara, što može biti itekako kobno po pješake.

Šta uraditi?

Naravno, i tada sam pisao da bahati vozači, poput, Armina Berberovića koji je krajem maja u centru Sarajeva vozilo usmrtio dr. Azru Spahić i povrijedio još dvije pješakinje, od kojih jednu teže, ne voze ispod 100 kilometara na sat. Vještačenje, pa i suđenje će pokazati kojom brzinom je svojim vozilom upravljao Berberović, te koliko je alkohola u krvi imao. Jedno je poznato – Berberović je upravljao motornim vozilom bez položenog vozačkog ispita.

Također, u medijima se vrlo brzo pojavila i informacija da je Berberović od ranije poznat policiji po saobraćajnim prekršajima, ali mu oni nisu mogli ništa. Džaba su bile i novčane kazne.

Sada kada je još jedan život izgubljen svi – od medija do političara se pitaju šta uraditi. Struka daje svoje mišljenje, ali ta ista struka sliježe ramenima kada naiđu na zid zvani zakonske procedure koje nikako da prevaziđemo. Istovremeno, bahati vozači prelako zaobilaze zakon, pa se dešava da čak i oni koji su nesumnjivo svojim vozilom usmrtili pješake završavaju na slobodi ili u najboljem slučaju dobijaju vrlo niske zatvorske kazne.

Tražeći informaciju o tome ko je kriv političari i mediji su došli do podatka da jedan – niži sud posluša policiju i bahatim vozačima oduzima automobile, a onaj viši – kantonalni sud to isto vozilo vraća prekršiocu zakona. I tu smo gdje jesmo. O doktorici Azri Spahić, plaše se svi, neće se još dugo govoriti. Njena tragična smrt past će u zaborav, baš kao i brojne druge prije nje. A mi ćemo nastaviti da se vrtimo u mjestu. Opravdano ljuti, građani Sarajeva su dan nakon tragedije izašli na ulice i u nemalom broju vlastima poslale poruku: ''Pravda za Azru'', ali i pravda za sve druge čiji životi su prekinuti na bh. saobraćajnicama.

A je li nam zaista pamćenje tako slabo da se ne sjećamo kako su poginule Hava Dovadžija 2014. godine ili Jelena Opričić 2015. u Sarajevu? Ko se sjeća Azre Hajrić i njene devetogodišnje kćerke Alme koje je vozeći pijan u Travniku usmrtio Nermin Rustempašić i za to dobio 15,5 godina zatvora? Rustempašiću su, iako je priznao krivično djelo, još kao otežavajuće okolnosti uzete i činjenice da je i ranije imao nekih prekršaja. Dakle, i on je bio od ranije poznat policiji. Na sličan način je u Sarajevu zamalo život izgubio i sin našeg proslavljenog režisera Danisa Tanovića.

Prošlost nas opominje

A sada da se vratimo još dalje u prošlost. Prije deset godina sam pisao da je samo u Sarajevu policija u svojim evidencijama imala čak 120 osoba koje su počinile više od tri teža prekršaja (od 3 do 83 čak). U tom tekstu sam spomenuo informaciju da je sarajevskih sud prvi put u istoriji 2009. Godine od jednog vozača privremeno oduzeo automobil. Taj izvjesni i tadašnji 20-godišnjak Denis K. je ''svečano'' dočekao da mu privremeno oduzmu Golf 3 nakon što je sabrao 207 saobraćajnih prekršaja i ''prikupio'' 26.363 KM neplaćenih kazni.

I kako sad nakon sveg ovog biti ''pametan'' i slušati pravdanja od bilo koga u slučajevima bahatih vozača, takoreći, ponavljača ''od ranije poznatih policiji?'' Dakle, ako pretpostavimo da starenjem postajemo pametniji i mudriji, onda nam za djelovanje neće trebati neka dugotrajna analiza. Analizu već imamo. Primjeri iz prošlosti su nam dovoljni. Primjeri iz ovog teksta su dovoljni. Žrtve saobraćajnih nesreća neće niko vratiti, ali ako dozvolimo da višestruki prekršitelji i dalje slobodno voze onda će to biti ruganje porodicama žrtava saobraćajnih nesreća. Bosna i Hercegovina, entiteti i kantoni imaju tri stuba vlasti – zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. I oni trebaju raditi svoj posao.