Zuko Džumhur: Pogled preko Rosinantine stražnjice

Prije nekoliko godina put me odveo u Madrid. Doduše, nakratko. Nakon obaveza na periferiji grada, bilo mi je ostalo samo nekoliko sati do leta nazad i razmišljao sam da li da odem do centra grada ili ne. I onda mi je naumpao Zuko Džumhur. Sjetio sam se jedne scene iz legendarne emisije ''Hodoljublja'' u kojoj Zuko, ispod Servantesovog spomenika usred Madrida tabiri o tom bezvremenskom pjesniku, njegovom Don Kihotu i jaranu mu Sanču Pansi. U toj sceni, Džumhur kaže: ''Na prostranom španskom trgu sjedio je don Miguel na stolici... Ličio je na okamenjenog službenika koji je potpuno obijelio. Tako on sleđen sjedi i preko Rosinantine stražnjice i repa gleda u snježne vrhove Sierra de Guadarrame. Pred njim su dva kabalerosa, dva druga, dva dobra jarana – Don Kihot, hidalgo tužnog lika, i Sančo Pansa, srećnog lica kao na gravurama Gustavea Dorea. Jedan nadzemni i jedan prizemni čovjek. I jednog i drugog stvorio je pjesnik. Da ih je stvorio Bog, odavno bi bili mrtvi. Pošto ih je stvorio pjesnik, nikada neće umrijeti...''

Imao sam, kažem, malo vremena, ali sam zbog te scene iz ''Hodoljublja'' taj spomenik morao vidjeti. I isplatilo se. Jer vrijedi putovati i iskoristiti svaki sat, bez obzira da li se radi o proljeću, ili kasnoj jeseni kao sada. Naročito ako ti za to preporuku dadne neprevaziđeni Zulfikar. Za par dana, tačnije 29. novembra, biće 33 godine otkako nas je napustio ovaj vrhunski šeret, majstor svog zanata koji je u Politici za vrijeme krize na relaciji Jugoslavija – SSSR objavio onu čuvenu karikaturu kada Marx sjedi za stolom, a na zidu, iza njegovih leđa, stoji Staljinova slika. Umro je baš na dan bivše države, posljednji koji je u svim njenim republikama proslavljen. Iako je imao opasno ime (Zulfikar – sablja), njegova narav je bila u miru sa svemirom. Njegovi pogledi nisu imali granice, i iako je posljednje godine svog života proveo na moru, u Herceg Novom, sahranjen je na mezarju u rodnom Konjicu.

U našem BIHAMK online magazinu možete pročitati savjete o zimskoj opremi, informacije za naše članstvo, priče o fantastičnim prirodnim ljepotama koje se mogu naći na Štirinskom jezeru na Zelengori, o gradnji sjevernog dijela autoceste na Koridoru 5c, ili o sjajnim automobilima poput električne Alfe Tonale koja jednostavno poziva – iskoristi svaki dan, potvrđujući onu latinsku izreku Carpe diem (što u doslovnom prevodu znači – iskoristi dan). Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra, odnosno dok možeš, čini dobro jer život ne čeka, svaku priliku treba ugrabiti. Sljedeći tu ideju, naš Tim Clancy nas vodi u fascinantnu srednju Bosnu, na kraljevski Bobovac. Ahmed Burić piše o velikom Fordu Skylineru, o filmu Maverick i muzici zbog koje će Jerry Lee Lewis živjeti vječno. I Madrid, i Bobovac, i Štirinsko jezero, i Zukin rodni Konjic... vrijedi posjetiti, uživati u filozofiji najvećeg od svih hodoljubaca – Zuko Džumhur je pokazao da se vrata sreće mogu naći i u konjičkim avlijama, ili na nebu iznad Andaluzije...