Zrak je mrak

Koncentracija zagađujućih materija u vazduhu u zamalo cijeloj Bosni i Hercegovini već sedmicama ima dramatične razmjere, što dio stanovništva uopšte ne shvata, drugi tome ne pridaju značaj, a treći smatraju da su se nošenjem maske potpuno zaštitili. Pri tome je znatno sužen obim i način informisanja stanovništva o toj ekološkoj pošasti, jer nema dovoljno cifri i analitičke obrade podataka o tome čega sve i koliko ima u vazduhu i kako koji od tih elemenata negativno utiče na pojedine organe i zdravlje ljudi, mada u posljednje vrijeme Federalni hidrometorološki zavod pravi iskorake u pravom smjeru, s novom opremom, pouzdanim i transparentnim informacijama, čemu svakako treba dati podršku.

Zagađenost je posebno visoka u noćnim satima, pri čemu u to doba niko ljude ne upozorava da izbjegavaju kretanje van zatvorenog prostora. O tome da se u Kaknju, Sarajevu, Zenici, Tuzli, Lukavcu i drugim gradovima sa izuzetno visokom koncentracijom otrova u zraku primijeni i neka od mjera iz perioda korona virusa niko ne razmišlja. Koliko je zagađenje stvarno opasno može se sagledati po broju osoba koje svakodnevno traže intervenciju ljekara jer imaju ozbiljne disajne probleme, ali i po broju onih kojima je zagađeni vazduh skratio život, što nije epizoda već učestala pojava.

Osim što nam trebaju što precizniji brojevi i mjerenja, trebaju prije svega i značajna finansijska sredstva. Putem Federalnog ministarstva okoliša i turizma osiguran je kredit Svjetske banke za projekat Poboljšanje kvaliteta zraka, a dva kantona – Sarajevski i Zeničko-dobojski – krenuli su u realizaciju i tako stvaraju pretpostavke da se u narednom periodu imamo nadati boljem zraku. No, za to treba vremena...  

U sklopu tih projekta predviđeno je i reduciranje upotrebe osobnih automobila, zamjena kućnih ložišta i druge važne mjere. Dok se to ne realizira, valja razmišljati o starijim osobama, djeci i trudnicama, pojačanoj kontroli u padinskim naseljima s akcentom na gorivo koje se troši u individualnim ložištima, gdje – to nije tajna – nerijetko sagorijevaju stare gume, ulja, plastika...

Osim zračnih imamo i zemaljske probleme, a jedan od njih je  izgradnja hidroelektrana u sistemu Gornji horizonti u istočnoj Hercegovini. Mediji sve češće pišu o očekivanim promjenama i opasnostima po okoliš koje će nastupiti kada tamošnje hidrocentrale budu puštene u pogon. Šteta po ljude i prirodu je nesaglediva. Unatoč tome, projekat traje već niz godina. S obzirom da entitet Republika Srpska ignorira svaku vrstu upozorenja, čini se da niko nema namjeru da ovaj projekat preispita.

Sve dok se ozbiljno ne pristupi mjerama zaštite okoliša i dok se ne uloži dovoljno resursa i pažnje, stanovništvo Bosne i Hercegovine i dalje će udisati opasnu mješavinu otrova, strepeći za vodotoke kao u slučaju Gornjih horizonata, a cijena te nepažnje i isključivog interesa za kapital u odnosu na okoliš, plaćat ćemo ne samo mi nego i generacije nakon nas.