Sarajevo 2045: Po burek letećim autom

„Nebo je ograničen resurs sa kojim moramo odgovorno upravljati”, rekao je ministar saobraćaja i zračne mobilnosti Kantona Sarajevo u izjavi koja je dopirala sa integrisanog AI-multimedijalnog uređaja mog PAV-a. Još uvijek se navikavam na sve njegove komande ali mi se sviđaju zvučnici ugrađeni u kacigu i displej na panoramskom podu.

Na gornjem platou Skenderije opet nije bilo mjesta za parkiranje ali dobro je ova zgrada napokon dobila novu svrhu pretvaranjem krova kompleksa u parking za leteće automobile (PAV – Personal Air Vehicle). Sada imamo plato i gornji plato za vertikalno parkiranje, ali tradicionalna gužva ponedjeljkom me tjera da produžim dalje.

Raskrsnica iznad Čobanije se još radi. Trebala je biti završena do septembra ali su izvođači dobili produženje roka zbog nepredviđenih vremenskih prilika. Polako se krećemo u oblaku debelog smoga, a vozači su vidno nervozni – 2045. je godina a mi nikako da riješimo svakodnevne probleme sa saobraćajem. Štaviše, čini se kako su dolaskom letećih automobila oni postali još gori.

Tek sad shvatam Feđu Štukana i njegovu odluku da proda žirokopter čim su iznad Šehera poletjeli prvi PAV-ovi. Nebo je jednostavno postalo pretijesno i ponekad čak i rizično mjesto. Naročito kad se spusti magla a mnogi objekti, poput novoizgrađenih nebodera na Hotonju nisu propisno označeni. Srećom, još nismo imali slučajeva poput onog u Tuzli kada se frajer zakucao u dimnjak termoelektrane ali pitanje je dana kad će se desiti i takvo nešto.

Zasad se sve svodi na gužve i na primjedbe građana kako im leteća vozila oštećuju krovove i zaklanjaju poglede sa balkona. I sve kritike na račun neodgovornih vozača su potpuno neopravdane. Ne možeš upaliti sva četiri žmigavca i ostaviti vozilo pred nečijim balkonom dok iskočiš po burek. Svaka čast snalažljivim pekarima i buregdžijama što su premjestili radnje na više spratove, ali treba voditi računa i o stanarima i njihovoj kvaliteti života.

Najnervozniji su, po običaju taksisti iako su izmještanjem u visinu konačno riješili problem zaustavljanja na autobusnim stajalištima. Šta ćeš, lakše je bilo izići na kraj sa zakonom gravitacije nego sa kantonalnim zakonom o saobraćaju...

Ne vrijedi čekati u gužvi nad Čobanijom, valja okrenuti alternativnim pravcem preko Trebevića pa se spustiti iznad Vraca. Možda bude kakvog parkinga nad Kovačićima ili Grbavicom. Mada sa tim čovjek nikad ne može računati, raja ostavlja po krovovima gajbe i čunjeve kako bi sebi sačuvali mjesto – svi pokušaji općine Novo Sarajevo da se taj problem riješi za sad su odgođeni do daljnjeg.

Ministar kaže kako je riječ o problemima naslijeđenim od prošle vlasti ali kako će se vjerovatno sa njima lakše izići na kraj kad se postojeće ministarstvo razdvoji na ministarstva za horizontalni i vertikalni saobraćaj. Samo da u međuvremenu neko ne izmisli i putovanje kroz vrijeme, trebaće nam ministarstvo i za to...

Mada, treba i njih razumjeti i odati im priznanje za sve što rade. Najlakše je vječito gunđati i rondati na vlast ali mora se priznati da je saobraćaj nad Pofalićima znatno ubrzan puštanjem dodatnog nivoa zračnog kružnog toka. Trebaće malo vremena da se narod navikne na blagovremeno prestrojavanje u gornje trake ali za sad stvar izgleda odlično.

I ovi zračni trolejbusi i tramvaji koji su došli su zadnja riječ tehnologije. Bežično napajanje je genijalna stvar, samo što se i tu dešavaju kvarovi kao prije nekoliko dana kad je iznad Hrasnog trola ostala visjeti zbog problema sa konekcijom. No, sve u svemu, dobro je i za svaku pohvalu.

Ostaje problem sa izlazima iz grada gdje je kantonalna vlast nemoćna bez saradnje viših nivoa vlasti. Naime, još ne postoji konsenzus oko toga do koje je visine nadležan kanton, a odakle počinje nadležnost Federacije i države. Hehe, čak ima nešto i smiješno u toj igri riječi kako visina nivoa vlasti određuje visinu nivoa saobraćaja. Tačno šteta što se Evropska unija raspala pa sad nemamo jedinstven kriterij i uslov kojeg bismo se mogli pridržavati.

„...i upravo zbog toga ćemo formirati radnu grupu koja će do kraja godine izraditi strategiju održivog korištenja atmosferskog prostora u kantonu...”, nastavio je ministrov hologram sa mog multimedijalnog sistema, a ja sam konačno pronašao mjesto za parkiranje.

Nema druge opcije nego ostaviti PAV u nadzemnu garažu novog tržnog centra na mjestu nekadašnjeg narodnog pozorišta. Jeste skupo, ali sve osim toga je nastavak gubljenja vremena a valja mi popodne letjeti za Bihać. Sreća pa konačno napraviše onaj aerodrom – jest da su u međuvremenu avioni izgubili smisao ali dobro dođe za ostaviti PAV u Golubiću.

***

Ništa ljepše nego malo ubiti oko poslije ručka – još samo da je čovjek dovoljno pametan pa da stiša televizor kako ga ne bi probudio glasan džingl. Ali prilog o predstavljanju letećeg automobila je bio itekako zanimljiv i čovjek ne može da se nakon njega i u snu ne upita koje ćemo probleme ostaviti na zemlji, a koji će nas pratiti i na nebo.