Kad god sam bio u prilici da automobilom putujem prema Beogradu, službeno ili privatno, uvijek sam zajedno s vozačem bio u dilemi. Da li da idemo preko Romanije, ili kroz Kladanj pa na Zvornik, a može i na Ugljevik, ili niz Bosnu do Bosanskog Šamca pa preko Save na autoput? Ovog puta vozač se opredijelio da idemo preko Romanije. Popodnevno putovanje u kišnom danu povremeno je izazivalo nelagodu zbog mokrog kolovoza, lošije vidljivosti i djelimično magle koja se spustila do samog asfalta. To nas je usporilo pa smo na cilj stigli nakon skoro sedam časova vožnje. Duge i – dosadne.
Mnogo ugodnije bilo je u povratku. Za sat i 15 minuta vožnje autoputem prosječnom brzinom od 115 do 120 km iz Beograda smo stigli na granični prelaz Rača što znači da smo za minut-dva u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je baš tako jer su pasoške i carinske kontrole bile ekspeditivne. Nastavili smo prema Bijeljini i skrenuli prema Ugljeviku, potom prošli Teočak i Šekoviće i stigli u Kladanj. Praktično putovali smo ravnicom, bez saobraćajne gužve i vozila čiji vozači vole jurcati i preticati i time ugrožavati bezbjednost svoju i tuđu. Cesta je u tehničkom smislu u dobrom stanju bez udarnih rupa, horizontalna signalizacija vidljiva, vertikalna neoštećena i neišarana. Zahvaljujući tome, vožnja do Sarajeva trajala je malo više od šest sati. Sve mi se čini da ću ubuduće, ako me ponovo put nanese, ka Beogradu ići i vratiti se ovom maršrutom.
Povezane novosti
Klikni za kredit
Kraj ove priče bit će trenutak kada svi pređemo na bezgotovinsko plaćanje, a ono sitnine što je ostalo po novčanicima i džepovima postane numizmatički eksponat.
Dani bunta
Strah za sudbinu Neretve javno iskazuju ekolozi. Posebno je značajno što se u raspravu o toj temi uključila i susjedna Hrvatska, jer projekat Gornji horizonti može ugroziti čitav sliv Neretve do samog ušća.
Kućica na raskršću
Kao mjeru povećane bezbjednosti na marindvorskom raskršću trebalo bi postaviti dodatnu svjetlosnu signalizaciju koja će i vozače i pješake opominjati na krajnji oprez.
