Kad god sam bio u prilici da automobilom putujem prema Beogradu, službeno ili privatno, uvijek sam zajedno s vozačem bio u dilemi. Da li da idemo preko Romanije, ili kroz Kladanj pa na Zvornik, a može i na Ugljevik, ili niz Bosnu do Bosanskog Šamca pa preko Save na autoput? Ovog puta vozač se opredijelio da idemo preko Romanije. Popodnevno putovanje u kišnom danu povremeno je izazivalo nelagodu zbog mokrog kolovoza, lošije vidljivosti i djelimično magle koja se spustila do samog asfalta. To nas je usporilo pa smo na cilj stigli nakon skoro sedam časova vožnje. Duge i – dosadne.
Mnogo ugodnije bilo je u povratku. Za sat i 15 minuta vožnje autoputem prosječnom brzinom od 115 do 120 km iz Beograda smo stigli na granični prelaz Rača što znači da smo za minut-dva u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je baš tako jer su pasoške i carinske kontrole bile ekspeditivne. Nastavili smo prema Bijeljini i skrenuli prema Ugljeviku, potom prošli Teočak i Šekoviće i stigli u Kladanj. Praktično putovali smo ravnicom, bez saobraćajne gužve i vozila čiji vozači vole jurcati i preticati i time ugrožavati bezbjednost svoju i tuđu. Cesta je u tehničkom smislu u dobrom stanju bez udarnih rupa, horizontalna signalizacija vidljiva, vertikalna neoštećena i neišarana. Zahvaljujući tome, vožnja do Sarajeva trajala je malo više od šest sati. Sve mi se čini da ću ubuduće, ako me ponovo put nanese, ka Beogradu ići i vratiti se ovom maršrutom.
Povezane novosti
Neka curi česma!
Od urbanog haosa do javnih česmi – male ideje koje mogu olakšati život u gradovima tokom velikih vrućina.
Po svjetlo na berzu
Dok javne finansije ostaju pod pritiskom, berza električne energije nameće se kao jedan od rijetkih ekonomskih iskoraka. Ipak, bez sektora gasa njeni efekti ostaju ograničeni.
Parking u magli
Sva javna parkirališta, garaže, brojni pločnici i saobraćajnice u velikim gradovima praktično su zatrpani motornim vozilima.
