Poznati automobili: Ford T vozi Topaloviće u raj

Najveći filmovi uspjevaju da čitave povijesne globalne lomove ispričaju kroz lične sudbine pojedinaca, naizgled historijskih prolaznika. Remek-djelo Slobodana Šijana o Topalovićima koji imaju porodični grobarski biznis ušlo je u sve pore brojnih generacija koje žive na prostorima ex Jugoslavije. Kada se pogledaju ti likovi, ti Topalovići i njihovi vjerni grobarski kompanjoni i ujedno najveći konkurenti oličeni u bandi koju vodi Bili Piton (igra ga neprevaziđeni Zoran Radmilović), vidi se uticaj stripa, tačnije Alana Forda i tu se jasno oslikava čuvena grupa TNT. Broj 1 je, dakako, čuveni Pantelija, kojem su svi jarani pomrli još ''pre onog rata'', metuzalem koji je u testamentu svu imovinu ostavio samom sebi, jer za nasljednike kaže da bi bilo bolje da su djeca nekog njegovog neprijatelja, a ne njegova, te da ko je njih poznavao ''ni pakao mu neće teško pasti''. Skoro svaka replika u filmu postala kultna, dio svakodnevnog govora i opšte kulture. Maratonci su naprosto obavezna filmska i životna literatura. 

Pored sjajne glume, replika i slika, film obiluje maestralnim zapletima, poput onog šeksirovskog u kojem se dvoje mladih iz suparničkih porodica, Mirko i Kristina, skoro poput Romea i Julije (doduše – bi on, neće ona...) trebaju uzeti. Tu je i Đenka (Bora Todorović) sjajno osmišljeni lik, lokalni probisvijet koji ima bioskop i na motoru zavodi sve što suknju nosi, ali u grad donosi novitete koji prodiru dublje nego što je palanačkim mentalitetom dozvoljeno. Šijan film i počinje biskopskim žurnalom, ubistvom kralja Aleksandra u Marseju, a i završava tako što filmska traka počinje da gori, tako i sa Đenkom pokušava da emancipira zaostalu palanku i da joj prozor u jedan prijeko potreban drugačiji, moderni svijet. Zato se tu sve lomi i na kraju slomi. U taj moderni svijet želi i preduzetni Laki Topalović, tako što grobarski biznis želi proširiti i sa krematorijem, što nailazi na nepovjerenje starijih članova njegove porodice. Tako se Laki udružuje sa Đenkom u želji da sina Mirka odvoji od Kristine, što nas uvodi u tragikomično finale filma i to u starom Fordovom modelu T.     

Baš taj Ford ima posebno mjesto u filmu, od toga da je glave došao gospodinu Rajkoviću, da je Mirko ''raskant'o mašinu'' i da s njim redovno razvaljuje kapiju na ulazu u Bilijevo dvorište. Inače, ovaj automobil je iznajmljen iz privatne kolekcije Bratislava Brace Petkovića, reditelja i dramskog pisca. Ovaj auto je korišten i u drugim ex-yu filmovima, poput ''Pljačke Trećeg rajha''. Šijan je tako u završnim kadrovima Maratonaca glavnu ulogu dao automobilu koji je simbol industralizacije i modernizacije, da se u njemu Topalovići samoubilački obračunaju sa bandom Bilija Pitona i lokalnim žandarima, ali na kraju gori celuloidna traka... Tako je legendarni Ford T Topaloviće odvezao u raj, jer samo tamo mogu biti legendarni glumci Pavle Vuisić, Danilo Bata Stojković, Mija Aleksić i Milivoje Tomić. Onaj posljednji Mirko, Bogdan Diklić, i dalje je srećom sa nama, a najčešće ga se može vidjeti uz košarkaški parket na utakmicama Partizana u Beogradu. Stari Pantelija nije ni slutio kada je osnovao "Dugo konačište", koliko će smijeha i sreće donijeti ta pogrebna firma. ''Smrt je prelazna bolest'', kao što kažu Maratonci, a sa ovim filmom Šijan je i smijeh proširio kao pandemiju.