Poznati automobili 9: Herbie ide u Tiranu

Tirana je dugo za nas bila nepoznat grad. Nepoznata nam je bila i čitava Albanija. Predrasude i predodžbe o toj državi su bili bunkeri, diktatura Envera Xohe, bijele kapice, rigidni komunizam, more bez turista i zemlja koja je decenijama bila otok za sebe. Možda je to najbolje opisano u filmu "Karaula", kada JNA komandant pogranične karaule, kojeg briljantno igra Emir Hadžihafizbegović, negdje na Prokletijama motiviše svoje vojnike tako što stereotipno priča o Albancima koji se stalno nešto "grupišu", pa će da provale u susjednu Jugoslaviju. Tek se malo više znalo o drugačijoj Albaniji kada su u bivšu ex Jugu došle knjige Ismaela Kadarea – kada se pročita knjiga "General mrtve armije", postaje jasno koliko je to slojevita zemlja i njen narod. 

Helem, bio sam nekoliko puta u Albaniji, u Tirani, na moru u okolini Drača, u industrijskom Elbasanu, s druge strane Ohridskog jezera, pa sve do grada Korča, blizu granice sa Grčkom, a ovih dana me put ponovo odveo u njen glavni grad. Tirana se fascinantnom brzinom mijenja i meni na prvu to nije onaj grad u kojem sam bio prije sedam-osam godina. Transformaciju Tirane je započeo njen nekadašnji gradonačelnik Edi Rama, danas premijer. Rama je likovnjak, umjetnik, košarkaš i vispreni političar koji svojom harizmom, duhom i darom da opčini pričom umije "preveslati" i one političke lidere koji predstavljaju puno veće zemlje, pa je tako jedne prilike na pitanje nekadašnje njemačke premijerke Angele Merkel – šta će Albanija donijeti Evropskoj uniji – odgovorio, da mu djeca uče njemački i da nikada ne lažu na tom jeziku, ali isto tako da se samo smiju na – albanskom... Kažem, bio sam na jednom skupu gdje se pojavio u trenerci, koju je pokrio lanenim sakoom, i patikama, govorio je o ozbiljnim temama, ali njegova vještina stand up govora malo vuče na Jerryja Seinfelda i ima prirodnu inteligenciju, kliker što bi se reklo, da svaku diskusiju okrene na svoj mlin i to u stilu: u šali, pa privali... 

Hodajući Raminom Tiranom, mnogi govore grad sa najboljim noćnim životom, u jednoj od ulica sa mnogim kafićima i popularnim lounge barovima, vidio sam repliku kultne VW Bube Herbie, iz istoimenog holivudskog filma. Ovaj Beetlele je dugo bio glavni junak iznimno popularnih Disneyjevih filmova, a prvi je snimljen 1968. godine, a slijedili su "Herbie ponovno vozi", dok je jedan od najpopularnijih "Herbie ide u Monte Carlo". Ovaj serijal je zaradio brdo para i doprinio da Buba postane statusni simbol, uostalom ona je jedan od najbolje prodavanih automobila na svijetu. Herbie, dakako, nije bio obični, nego auto koji glumi, priča, svađa se, ima emocije i ponekad vozi na svoju ruku. Nešto kao preteča umjetne inteligencije. Ima mnogo poznatih Buba, ali Herbie je najpoznatija – bezvremenska i ona koja je dobila kultni status širom svijeta.

Ta replika Herbiea, na čijem zadnjem staklu je ugrađen LCD sa stalnim projekcijama filmova o njemu, u kojem auto sa legendarnim brojem 53 priča, zaljubljuje se, lovi negativce i pobjeđuje u trkama, u tiranskoj ulici posmatra kako pored nje prolaze bijesna kola nove generacije kojim je džaba i stotine konjskih snaga u odnosu na Herbijev briljantni um. Baš jedan takav auto, sa Herbijevim umom, bi i trebao da se iz Bosne i Hercegovine, recimo od Sarajeva, dovezete do Tirane. Jer valja proći kroz gudure Šćepan Polja i brojne druge cestovne izazove koji nisu kompatibilni sa 21. vijekom. Realno od Sarajeva do Tirane je manje od 400 kilometara (manje nego do Zagreba), a treba najmanje sedam sati vožnje. Toliko treba i do Drača i dalje niz obalu gdje odmor u zadnje vrijeme provode brojni Bosanci i Hercegovci. Ne tako davno nepoznata i strana zemlja postaje pravi turistički bum i ako prođete ulicom Mustafa Matohiti, pored čuvene Piramide koja nekad bila komunistički znamen, a danas jedan od najrazvijenijih tehnoloških habova na Balkanu, vidjet ćete parkiranu Bubu sa brojem 53. Onu koja se zna i nasmijati, i to na albanskom, kako je to Edi Rama poručio Merkelci.