Nemoj pisat', majke ti!

Vlasnik jedne od domaćih kompanija (bavi se flaširanjem vode za piće) reče mi ovih dana uz napomenu ''da se ne čuje dalje'' da uskoro u proizvodnju uvodi drugu smjenu, jer sa sadašnjim brojem radnika ne može da udovolji sve većoj potražnji ugostiteljstva i trgovačkih lanaca. Stvar je potpuno izvjesna – već je zaposlio pet novih radnika. Opšte je korisno to što će nove količine vode iz tog pogona makar za dio procenta povećati udio domaće vode na domaćem tržištu i za toliko uticati na smanjenje plasmana uvezene vode za šta izdvajamo desetine miliona KM. Povod je ovo i za podsjećanje da rad industrijskih pogona u dvije smjene kod nas nije masovan dok se istovremeno na prste jedne ruke mogu nabrojati kompanije koje primjenjuju sistem četverobrigadnog sistema rade u tri smjene – dakle, danonoćno i bez prekida.

Uvođenje druge ili treće smjene u ekonomskom smislu ravno je otvaranju novog proizvodnog pogona što znači da bi i takve događaje trebalo posebno obilježiti makar to bila posjeta predstavnika vlasti dotičnoj kompaniji ili pismena čestitka direktoru. Oni to zaslužuju jer su uradili nešto što ide u prilog novom zapošljavanju odnosno rješavanju važnog, ako ne i najvećeg socijalno-ekonomskog problema u državi: smanjenja nezaposlenosti!

Umjesto stiska ruke i čestitke, vlast takvima, barem je dosad bio čest običaj, već nakon desetak-petnaest dana šalje inspektore i druge kontrolne organe da ga ''pretresu'', ''provjere'', ili kako bi se to narodski protumačilo – da ga zastraše!? To je i razlog što me je dotični biznismen zamolio da o drugoj smjeni u njegovoj punionici vode ne pišem. Shvatio sam da je usprkos proteklim godinama još uvijek aktuelno ono što sam napisao u tekstu pod naslovom ''Nemoj mene, majke ti'', objavljenom u dnevnom listu Oslobođenje prije petnaestak godina. Bio je posvećen tada veoma izraženoj pojavi da ne mali broj uspješnih privrednika čak i kad imaju veliki povod, ili ostvare izvrsne rezultate, ne žele da se o tome bilo šta piše. ''Odmah će mi poslati inspekciju'', bio je njihov uobičajeni odgovor. Kako tada tako i danas. Nažalost! I to treba mijenjati. Nova vlast mora stvoriti ambijent u kojem će se ohrabrivati dobro poslovanje, a nikako zastrašivati.