''Vodeći svjetski klimatolozi su 2018. godine iznijeli procjenu da je čovječanstvu preostalo najviše deset godina da se najozbiljnije posveti rješavanju ekoloških problema i spriječi promjenu klime poslije koje više ništa neće biti isto. U toku naredne decenije trebalo bi da se odigraju fundamentalne transformacije – društvena i ekološka – koje će odrediti da li će narednih sto godina biti najbolji ili najgori vijek u istoriji čovječanstva''.
Rečeni citat je početak knjige ''Sociologija okruženja'', Jelisavete Vukelić, profesorice na Filozofskom fakultetu u Beogradu iz jednog od samo 200 odštampanih primjeraka. Upravo to je njena ključna poruka. Čitanje ove knjige podstiče na kritičko preispitivanje uobičajenih predstava o načinima rješavanja ekoloških problema. Vjerovanje u velike efekte štednje u potrošnji naftnih derivata, smanjenje broja putovanja avionom, manja potrošnja vode i energije u porodičnim domaćinstvima, više pješačenja i vožnje biciklom, kupovanje organskih proizvoda, recikliranje i slične mjere, iako korisne i potrebne same za sebe i u kontekstu individualnog pristupa, neće izvesti čovječanstvo iz ekološke krize, kao što ni razvijenija nauka i tehnologija ne mogu same naći izlaz.
Posebnu pažnju autorka je posvetila temi klimatskih promjena za koje smatra da predstavlja najveći izazov savremenog doba. Dosadašnja istraživanja realizovana u okviru sociologije okruženja skrenula su pažnju na glavne pokretače klimatskih promjena kao što su ekonomski rast, društvene nejednakosti, demografski pritisak i tehnologija. Kao način izlaska iz klimatske krize prepoznaje se dekarbonizacija, to jest prelazak u postugljeničko društvo. Najznačajniji doprinos sociološke nauke u razumijevanju fenomena klimatskih promjena autorka vidi u saznanju da su ''klimatske promjene društveni problem i političko pitanje par excellence na čiji nastanak je najviše uticao kapitalistički sistem i njegova potreba za neograničenim rastom''.
Da sociološka znanja o društvenim aspektima klimatskih promjena ne bi ostala unutar same discipline, sociologija okruženja, po mišljenju autorice, treba da se razvija u pravcu povezivanja sa akterima civilnog društva i donosiocima odluka. Takvim povezivanjem stvoreni bi uslovi za širenje socioloških znanja i za njihovu integraciju u klimatske akcije i politiku. Zgodno mi se čini, ovim povodom i baš na ovom mjestu citirati parolu Pokreta za klimatsku pravdu – ''Mijenjaj sistem, a ne klimu''! i poruku Margaret Mead, američke kulturalne antropologinje – ''Nećemo imati društvo ako uništimo prirodu''.
Povezane novosti
Klikni za kredit
Kraj ove priče bit će trenutak kada svi pređemo na bezgotovinsko plaćanje, a ono sitnine što je ostalo po novčanicima i džepovima postane numizmatički eksponat.
Dani bunta
Strah za sudbinu Neretve javno iskazuju ekolozi. Posebno je značajno što se u raspravu o toj temi uključila i susjedna Hrvatska, jer projekat Gornji horizonti može ugroziti čitav sliv Neretve do samog ušća.
Kućica na raskršću
Kao mjeru povećane bezbjednosti na marindvorskom raskršću trebalo bi postaviti dodatnu svjetlosnu signalizaciju koja će i vozače i pješake opominjati na krajnji oprez.
