''Vodeći svjetski klimatolozi su 2018. godine iznijeli procjenu da je čovječanstvu preostalo najviše deset godina da se najozbiljnije posveti rješavanju ekoloških problema i spriječi promjenu klime poslije koje više ništa neće biti isto. U toku naredne decenije trebalo bi da se odigraju fundamentalne transformacije – društvena i ekološka – koje će odrediti da li će narednih sto godina biti najbolji ili najgori vijek u istoriji čovječanstva''.
Rečeni citat je početak knjige ''Sociologija okruženja'', Jelisavete Vukelić, profesorice na Filozofskom fakultetu u Beogradu iz jednog od samo 200 odštampanih primjeraka. Upravo to je njena ključna poruka. Čitanje ove knjige podstiče na kritičko preispitivanje uobičajenih predstava o načinima rješavanja ekoloških problema. Vjerovanje u velike efekte štednje u potrošnji naftnih derivata, smanjenje broja putovanja avionom, manja potrošnja vode i energije u porodičnim domaćinstvima, više pješačenja i vožnje biciklom, kupovanje organskih proizvoda, recikliranje i slične mjere, iako korisne i potrebne same za sebe i u kontekstu individualnog pristupa, neće izvesti čovječanstvo iz ekološke krize, kao što ni razvijenija nauka i tehnologija ne mogu same naći izlaz.
Posebnu pažnju autorka je posvetila temi klimatskih promjena za koje smatra da predstavlja najveći izazov savremenog doba. Dosadašnja istraživanja realizovana u okviru sociologije okruženja skrenula su pažnju na glavne pokretače klimatskih promjena kao što su ekonomski rast, društvene nejednakosti, demografski pritisak i tehnologija. Kao način izlaska iz klimatske krize prepoznaje se dekarbonizacija, to jest prelazak u postugljeničko društvo. Najznačajniji doprinos sociološke nauke u razumijevanju fenomena klimatskih promjena autorka vidi u saznanju da su ''klimatske promjene društveni problem i političko pitanje par excellence na čiji nastanak je najviše uticao kapitalistički sistem i njegova potreba za neograničenim rastom''.
Da sociološka znanja o društvenim aspektima klimatskih promjena ne bi ostala unutar same discipline, sociologija okruženja, po mišljenju autorice, treba da se razvija u pravcu povezivanja sa akterima civilnog društva i donosiocima odluka. Takvim povezivanjem stvoreni bi uslovi za širenje socioloških znanja i za njihovu integraciju u klimatske akcije i politiku. Zgodno mi se čini, ovim povodom i baš na ovom mjestu citirati parolu Pokreta za klimatsku pravdu – ''Mijenjaj sistem, a ne klimu''! i poruku Margaret Mead, američke kulturalne antropologinje – ''Nećemo imati društvo ako uništimo prirodu''.
Povezane novosti
Život i grad: musliman i socijalist na čelu New Yorka
Zohran Mamdani je probudio nadu. Države su promjenljiva kategorija. A grad je nukleus života. New York sada opet ima šansu da povede svjetski trend. U osamdesetim bio je potreban jedan radio i jedna velika pobuna.
Citroën 2CV – Automobil iz mašte Hayao Miyazakija
Miyazakijev Citroën, Tizianova boja i sjećanja na OTO učionicu – tri slike iz svijeta koji polako nestaje. Automobil, strip i sjećanje spajaju se u priču o jednostavnosti i sanjarima koji su vjerovali u svijet kreacije.
Čorba bez afrodizijaka
U deset restorana u Sarajevu i nekim drugim bosanskim čaršijama poslužen sam begovom čorbom i samo u dva slučaja ''ulovio'' dva, odnosno jedno zrno ovog ploda.
