''Vodeći svjetski klimatolozi su 2018. godine iznijeli procjenu da je čovječanstvu preostalo najviše deset godina da se najozbiljnije posveti rješavanju ekoloških problema i spriječi promjenu klime poslije koje više ništa neće biti isto. U toku naredne decenije trebalo bi da se odigraju fundamentalne transformacije – društvena i ekološka – koje će odrediti da li će narednih sto godina biti najbolji ili najgori vijek u istoriji čovječanstva''.
Rečeni citat je početak knjige ''Sociologija okruženja'', Jelisavete Vukelić, profesorice na Filozofskom fakultetu u Beogradu iz jednog od samo 200 odštampanih primjeraka. Upravo to je njena ključna poruka. Čitanje ove knjige podstiče na kritičko preispitivanje uobičajenih predstava o načinima rješavanja ekoloških problema. Vjerovanje u velike efekte štednje u potrošnji naftnih derivata, smanjenje broja putovanja avionom, manja potrošnja vode i energije u porodičnim domaćinstvima, više pješačenja i vožnje biciklom, kupovanje organskih proizvoda, recikliranje i slične mjere, iako korisne i potrebne same za sebe i u kontekstu individualnog pristupa, neće izvesti čovječanstvo iz ekološke krize, kao što ni razvijenija nauka i tehnologija ne mogu same naći izlaz.
Posebnu pažnju autorka je posvetila temi klimatskih promjena za koje smatra da predstavlja najveći izazov savremenog doba. Dosadašnja istraživanja realizovana u okviru sociologije okruženja skrenula su pažnju na glavne pokretače klimatskih promjena kao što su ekonomski rast, društvene nejednakosti, demografski pritisak i tehnologija. Kao način izlaska iz klimatske krize prepoznaje se dekarbonizacija, to jest prelazak u postugljeničko društvo. Najznačajniji doprinos sociološke nauke u razumijevanju fenomena klimatskih promjena autorka vidi u saznanju da su ''klimatske promjene društveni problem i političko pitanje par excellence na čiji nastanak je najviše uticao kapitalistički sistem i njegova potreba za neograničenim rastom''.
Da sociološka znanja o društvenim aspektima klimatskih promjena ne bi ostala unutar same discipline, sociologija okruženja, po mišljenju autorice, treba da se razvija u pravcu povezivanja sa akterima civilnog društva i donosiocima odluka. Takvim povezivanjem stvoreni bi uslovi za širenje socioloških znanja i za njihovu integraciju u klimatske akcije i politiku. Zgodno mi se čini, ovim povodom i baš na ovom mjestu citirati parolu Pokreta za klimatsku pravdu – ''Mijenjaj sistem, a ne klimu''! i poruku Margaret Mead, američke kulturalne antropologinje – ''Nećemo imati društvo ako uništimo prirodu''.
Povezane novosti
Rat carinama: Mogu li se automobilima brojati krvna zrnca?
Nakon što su SAD uvele carine Kanadi, pa ih povukle, pa uvele carine i drugim državama, pa i njih zamrznule, pa pojačale carine za Kinu, stručnjaci su pokušali izračunati koliko bi mogli koštati automobili u Americi ako na snazi ostanu povećane carine.
Žikina Mečka čačka nedjelju
Žikin Mercedes bio je moćan auto. Njega su voljeli gastarbajteri i povratak u domovinu u jednoj takvoj Mečki bio je simbol da se uspjelo, sa sve popratnim manirima skorojevića i wannabe snobova, dok je Milan bio mirni lektor, s profesorskim Spačekom.
Mic po mic do Evrope
Kad se u državi kakva je naša bremenita političkim, sudskim, sigurnosnim i drugim ''opasnim'' pitanjima dogodi da vlast uradi ono što joj je posao, a njeni organi to prihvate jednoglasno, svaki put bi na Marindvoru trebalo organizirati vatromet.
