Livno je poznato kao regija iz koje ljudi masovno odlaze raditi u susjednu Hrvatsku, pa čak i dalje, u Njemačku i Austriju. Ono o čemu se manje govori jesu jedinstvene priče onih koji su se vratili i odlučili svoja novostečena znanja i iskustva primijeniti u svom rodnom kraju.
Marin Mamuza rođen je 1992. godine u Livnu koje se nalazi uz zapadnu granicu Bosne i Hercegovine s Hrvatskom.

Marinov san
Marin pripada generaciji koja je usredotočena na Zagreb, glavni grad susjedne Hrvatske, gdje su mnogi mladi iz njegove lokalne zajednice otišli tražeći obrazovanje i nove mogućnosti. Iako je i Marin otišao u Zagreb da bi stekao visoko obrazovanje, ljubav prema fotografiji, krajolicima i prirodi livanjskog područja vratila ga je u Bosnu i Hercegovinu nakon što je završio fakultet. Počeo je dijeljenjem fotografija putem društvenih mreža zahvaljujući kojima se probudio interes mnogih ljudi iz zemlje i, na kraju, iz čitavog svijeta, da posjete Livno.
Livno ima ogromne predivne krajolike, ali šta je glavni magnet da ljudi posjete ovaj kraj? Ako pitate Marina, bez oklijevanja bi rekao da su divlji konji najveće bogatstvo za razvoj turizma na području Livna. Sa preko 700 divljih konja koji lutaju visokim dinarskim livadama planine Cincar, Marin je smislio zanimljivu atrakciju – safari sa divljim konjima.
Na pitanje otkud svi ti konji, Marin je rekao da postoji nekoliko teorija, ali najlogičnija ide ovako. Livno je uvijek bilo siromašno i izolirano područje. Prije ere mehanizacije u bivšoj Jugoslaviji, veći dio posla se obavljao ručno, i, naravno, konjskom snagom. Doslovno. Većina domaćinstava je imala konje za vuču, oranje i druge potrebe. Prehrana ovih konja preko zime bila je skup poduhvat. Dok su košenje trave i izrada stogova sijena za ovce i krave preko zime poljoprivrednicima davali nešto zauzvrat, poput mesa ili mlijeka, konji su se doživljavali kao teška zimska briga iznad glave. Tako bi mnogi pustili konje da lutaju kako bi pasli i sami se snalazili tokom zimskih mjeseci. Intenziviranjem mehanizacije u regiji, poljoprivrednici su imali sve manje potrebe za stvarnom konjskom snagom i odlučili su se za mašine umjesto životinja. Tako je mala populacija konja, koja je već bila poludivlja, puštena na slobodu, na brojne visoravni oko Livna. Sada se livanjski kraj može pohvaliti najvećom evropskom populacijom divljih konja, od kojih je većina rođena u divljini i nikada nije bila pripitomljena.
Sirova snaga
Dakle, sa strašću za fotografijom, prirodom i snimanjem, sljedeći logičan korak za Marina bio je kako to pretvoriti u način da zaštiti konje i dopusti sebi održiv život u Livnu, a ne u Zagrebu. Njegov odgovor bio je Continental Adventure, kompanija koja se trenutno fokusirala na organizaciju foto safarija, s ambicijom da dalje proširi svoju ponudu na planinarenje, brdski biciklizam i glamping na padini s pogledom na Buško jezero. Continental tours sada je tim od dvoje ljudi – jer se Marinu pridružila njegova zaručnica Marija kako bi zajedno proširili posao. Uz grant USAID-ovog projekta Diaspora Invest, Marin i Marina planiraju povećati smještajne kapacitete sa glamping objektima i kupiti električne brdske bicikle za istraživanje visokog gorja i promatranje konja sa bicikla umjesto iz džipa. Obilasci su zaista jedinstveni, gdje se ne samo svjedoči sirovoj snazi i ljepoti ovih neukroćenih životinja, već im se može prići, maziti ih, pa čak i sjediti usred stada i diviti se čistoći i milosti veličanstvenih stvorenja.

INFO
Kontakt: info@continentaladventure.net; 063 496 104
Povezane novosti
Život i grad: musliman i socijalist na čelu New Yorka
Zohran Mamdani je probudio nadu. Države su promjenljiva kategorija. A grad je nukleus života. New York sada opet ima šansu da povede svjetski trend. U osamdesetim bio je potreban jedan radio i jedna velika pobuna.
Citroën 2CV – Automobil iz mašte Hayao Miyazakija
Miyazakijev Citroën, Tizianova boja i sjećanja na OTO učionicu – tri slike iz svijeta koji polako nestaje. Automobil, strip i sjećanje spajaju se u priču o jednostavnosti i sanjarima koji su vjerovali u svijet kreacije.
Čorba bez afrodizijaka
U deset restorana u Sarajevu i nekim drugim bosanskim čaršijama poslužen sam begovom čorbom i samo u dva slučaja ''ulovio'' dva, odnosno jedno zrno ovog ploda.