Mali automobil talijanskog porijekla preživio je pad komunističkog režima i proizvodio se u tvornici u južnom poljskom gradu Bielsko-Biala do septembra 2000. godine. Poljskih Fiata proizvedeno je više od 3,3 miliona, a posljednji koji su napustili proizvodnu liniju, bili su posebna serija od 500 crvenih i 500 žutih pod nazivom Happy End. I danas se pokoja Peglica može naći u lokalnim bh. oglasnicima, a oni koji imaju napredniju verziju Bis, to posebno ističu.
Hit na istoku
Ovaj sićušni Fiat zaslužan je za motorizaciju Poljske i dobrim dijelom Istočnog bloka, slično kao Fiat 500 Nuova u Italiji dvije decenije ranije. Uostalom, Fiat 126 se ne samo dimenzijama, već i tehničkom koncepcijom direktno nadovezao na ikonu Fiat 500, koji je rođen sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća kao alternativa Vespi 400, francuskom automobilčiću koji se proizvodio između 1957. i 1961. Fiat 126 je bilo osam centimetara duži i znatno uglastiji od ''Fiće'' i nikada nije bio hit u Italiji, ali jeste u Istočnoj Evropi.
Iako je riječ o minijaturnim dimenzijama, ovaj, za današnje pojmove mikro automobil, često je bio jedini auto u porodici i mnogi ga se prisjećaju s određenom nostalgijom. Priče o tome koliko je putnika i koliko tereta Peglica mogla prevesti manje-više su vjerodostojne. A i da nisu, lijepo se prisjetiti zlatnih vremena 70-ih i 80-ih kada se Fićama i Peglama uredno putovalo prema jugu, a ''zipovana'' familija s veseljem sjedila skvrčeno na zadnjem sjedištu bez ikakvih primjedbi. Vjerovatno se danas malo ko može zamisliti da je jedan mališan od 3,05 metara dužine i samo 1,87 metara međuosovinskog razmaka, uspio povesti četvertočlanu, a počesto i petočlanu porodicu na odmor. Na krovu, na galeriji, su se naravno prevozili mini frižideri, televizori, pa i bicikli. Faktor aerodinamike često se poredio sa tenkom, a smanjena potrošnja za 0,5 litara u kasnijim i poboljšanim verzijama smatrala dobitkom na lotu.
Premijera u Torinu
Originalni Fiat 126 (samo varijanta koja se proizvodila u Poljskoj nosila je malo p ime) prvi je put predstavljen javnosti na Torinskom autosalonu u novembru 1972. Već 13 mjeseci ranije predstavnici poljske komunističke vlade potpisali su ugovor o licenci, što će se kasnije ispostaviti kao odličan potez. Licencni Fiati već su se proizvodili u Poljskoj, a takav vid proizvodnje je dominirao i u ostalim istočnoevropskih zemalja, budući da se od 1960-ih u ovoj zemlji proizvodio veći Fiat 125p (Zastava 125 PZ – popularni Pezejac), tako da nekih većih prepreka nije bilo.
Varšava je s Fiatom 126p ponovo pokazala interes za automobilsku industriju s ciljem podizanja industrijske proizvodnje zemlje i podizanja životnog standarda stanovnika. Činjenica da je proširenje proizvodne linije u Bielsko-Bialéu i izgradnja tvornice u gradu Tychyju (današnja tvornica Fiata, Lancie i Jeepa) bila jedna od najvećih investicija u Poljskoj 1970-ih dokazuje da su komunisti predvođeni Edwardom Gierkom imali velike planove za mali automobil. Međutim, prvi Fiat 126p sastavljen je u Bielsko-Bialá od talijanskih dijelova, a Poljaci su izbjegli plaćanje licence Fiatu i time profitirali višestruko.
Bis i prtljažnik s trećim vratima
Dugo je vremena Fabryka Samochodów Malolitražowych – FSM (ili Tvornica malih automobila) proizvodila samo osnovnu varijantu sa 600 kubika i 23 KS, iako su 80-ih uvođena poboljšana poput boljih kočnica, elektronskog sistema paljenja i niza optičkih preinaka sa novim odbojnicima, točkovima sa ratkapama, svjetlom za vožnju u rikverc, novom instrument pločom itd. Tek u drugoj polovini 80-ih Peglica prvo dolazi sa ''prelaznom'' varijanom 650E kakvih je najviše bilo na našim prostorima, a zatim s popularnom verzijom Bis, koja je imala klasična treća vrata i vodom hlađeni motor od 700 kubika i 26 konja koji su proizvodili Poljaci. Mjenjač sa četiri brzine je donio neophodni stepen prenosa više, ali poslije se pokazalo da ovaj motor bolovao od pregrijavanja, te su Poljaci uz njega zadržali i stari Fiatov motor. S druge strane, Poljaci su okušali i s kabrioletom koji je bio rijedak, proizveden tek u petstotinjak primjeraka. Ostale preinake, poput kombija ili karavana, ostale su tek u fazi prototipa, a isto je ispao i pokušaj opremanja ovog mališana pogonom na prednje točkove.
U svim zemljama Istočnog bloka, potražnja je bila veća od ponude pa se na automobile ponekad čekalo dosta dugo. Liste čekanja su se konstantno punile. Sistem je funkcionisao tako da je trebalo prvo platiti automobil, a potom mjesecima, a ponekad i godinama čekati misterioznu kovertu s pozivom za preuzimanje, prisjećaju se oni koji su imali privilegiju postati vlasnici.
Zašto Peglica?
Osim toga, Fiat 126p nije bio baš jeftin, 1973. njegova je cijena u Poljskoj odgovarala iznosu dvije prosječne godišnje plate, a ako ste ga htjeli odmah, morali ste ponekad i duplo, pa čak i troduplo više platiti ako biste željeli otkupiti od nekoga ko je došao na red prije. Tako je funkcionisala cijela autoindustrija u bivšoj Jugoslaviji. Istovremeno, automobil se prilično uspješno izvozio, ne samo u socijalističke zemlje, već i u zapadnu Evropu. Uz Italiju (gdje je posljednji proizveden 1980.), Fiat 126 kratko se proizvodio u Steyru u Austriji. Ipak, proizvodnja je bila izraženija u Kragujevcu, gdje su se automobili u rastavljenom obliku stizali u zamjenu za Zastavu 1100, i to s oznakom Zastava 126 PGL odakle popularni naziv Pegla – Peglica. Međutim, neuredna jugoslovenska proizvodnja se ubrzo vratila uvozu ''originalnih'' Peglica iz Poljske, i na našim cestama je bilo na kraju više uvezenih, nego ''montiranih'' Peglica.
Nakon pada komunističkog režima 1989. godine, iako su Poljaci dobili priliku kupovati modernije automobile, jer su u zemlji mahom počele nicati zapadne tvornice automobila, Peglica je svoju komunističku majku nadživjela više od deset godina, budući da se proizvodila do jeseni 2000. godine. Posljednjih godina Fiat 126p proizvodio se pod vodstvom Fiata, koji je kupio tvornice u Bielsko-Białi i Tychyju, gdje je počeo proizvoditi moderni Cinquecento, a nakon toga i druge modele. Međutim, Talijani nikada nisu ušli u srca kupaca kao što je to bio slučaj sa Peglicom.
Povezane novosti

Dva koraka naprijed
Otvaranje Regionalnog centra za upravljanje otpadom Eko-Sep u Živinicama i odluka Tomislavgrada o izgradnji prečistača otpadnih voda i rekonstrukciji vodovoda dobre su vijesti koje ukazuju da pomaka u zaštiti okoliša ipak ima.

Ford Focus: Molitva za papu Franju
Na bolji svijet je otišao papa Franjo. Poglavar Katoličke crkve koji je bio narodni papa, tokom svoje posjete BIH i Sarajevu 2015. godine osim papamobila koristio i Ford Focus, a o čemu je prije nekoliko godina tekst napisao naš Ahmed Burić.

Ostajte ovdje!
U moru loših vijesti, jedna pozitivna iz Travnika ulijeva nadu: firma GS – TMT Travnik pokrenula je izgradnju stambenih objekata za radnike, sa željom da oni ostanu u svojoj zemlji i da tu grade budućnost.