Kultura hodanja
Da bi pješačkih gužvi i sudaranja bilo što manje, za početak sticanja kulture hodanja po gradu bilo bi korisno da se na gradskim šetalištima postave upozorenja sa savjetima i ilustracijama kako treba da se ponašaju učesnici pješačkog saobraćaja.
Nakon što se prije nekoliko sedmica sarajevskom Ferhadijom prošetao četveronožni Xiaomi Cyberdog (robot pas), naša robotička budućnost više nije upitna. Ovaj robot osjeti, analizira i komunicira sa okruženjem te mu se mogu povjeriti različiti i istovremeno delikatni poslovi. Nakon ove šetnje potpuno je izvjesno da se primičemo vremenu u kojem će ljudi i roboti koristiti iste saobraćajnice, pločnike, stepeništa... To se već dogodilo u mnogim savremenim fabrikama gdje roboti i ljudi zajedno rade na proizvodnim trakama i skladištima. Ili u javnom prevozu putnika u nekoliko svjetskih metropola gdje je robot bukvalno istjerao vozača iz gradskih autobusa!
Dok roboti u većem broju ne izađu na naše ulice, valja se ozbiljno pozabaviti onim što se trenutno događa na asfaltu. Ubrzani rast broja električnih romobila, bicikala (kojima nerijetko upravljaju neiskusni i bezobzirni vozači), postao je ozbiljna prijetnja bezbjednosti saobraćaja i kretanja pješaka. Mediji sve češće izvještavaju o nezgodama (i povredama) čiji su akteri vozači dvotočkaša. Uočila je to i sarajevska policija pa je konačno počela kažnjavati osobe koje neobuzdano voze romobile. Reagovalo je i kantonalno Ministarstvo saobraćaja zahtjevom prema Vijeću ministara da pooštri propise za ovaj vid prevoza. Jer, nije u pitanju samo Sarajevo već i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini. Trebalo bi reagovati brzo kako bi se svi učesnici u saobraćaju, dakle i pješaci bezbjednije vozili i šetali. U međuvremenu podsjećamo da je kantonalnim Zakonom o saobraćaju na površinama KS koje su namijenjene za kretanje pješaka zabranjeno korištenje bicikla, mopeda i ''električnih balansirajućih prevoznih sredstava“, tj. romobila!
Trebalo bi se posvetiti i pješacima jer se tokom ljeta, kada se najviše kreću, na prvi pogled može uočiti naša nekultura šetanja. Kada je u pitanju porodična šetnja onda je najčešći prizor da roditelji i djeca jedno do drugog hodajući zauzimaju cijelu širinu pločnika ili pješačke staze. Stariji svoju nekulturu iskazuju na način da na sred šetnice zastanu i razgovaraju (umjesto da se sklone u stranu), a tinejdžeri hodaju nestašno i čovjek nikad nije siguran hoće li ga okrznuti, zakačiti – nehotično udariti. Ima i onih što na sred šetnice zastanu i telefoniraju ne obraćajući pažnju na ono što se događa oko njih: naprimjer majku sa djetetom u kolicima koja ne zna s koje strane da ga mimoiđe jer je nepredvidivo u koju će stranu osoba s mobitelom krenuti kad završi. Hoće li se sudariti ili mimoići bez kontakta?
To su samo neki od najčešćih primjera nekulturnog hodanja u gradu. Da bi pješačkih gužvi i sudaranja bilo što manje za početak sticanja kulture hodanja po gradu bilo bi korisno da se na popularnim gradskim šetalištima postave upozorenja sa savjetima i ilustracijama kako treba da se ponašaju učesnici pješačkog saobraćaja. Tek kad neznalice to nauče šetnja će svima biti sigurnija i – ugodnija!
Povezane novosti
Moj prvi auto
Danas ako se vozite od naselja Masline pa do Stoca, možda sretnete tog sivomaslinastog Golfa, napravljenog u Wolfsburgu 1987. godine. I dalje ga tom rutom vozi moj Stari, rođen 50 godina prije Dvojke koja kao i prije poput vjernog druga nikad ne izdaje.
Renault Scenic (I): Uloga šljive u spajanju i razdvajanju naroda
Kad god bih je pošao napisati, a od događaja koji ju je potakao ima i više od deceniju, ta je priča nekako ''bježala''. Ili joj nije bilo vrijeme, ili pogrešan trenutak, ili bih pazio da se ne ogriješim o nekog aktera u njoj.
Upravljanje otpadom kao domaća zadaća
Ove godine lokalne vlasti i komunalna privreda konačno će započeti konkretne aktivnosti na projektu održivog upravljanja komunalnim otpadom snažno podržanim od Svjetske banke.
