Kultura hodanja
Da bi pješačkih gužvi i sudaranja bilo što manje, za početak sticanja kulture hodanja po gradu bilo bi korisno da se na gradskim šetalištima postave upozorenja sa savjetima i ilustracijama kako treba da se ponašaju učesnici pješačkog saobraćaja.
Nakon što se prije nekoliko sedmica sarajevskom Ferhadijom prošetao četveronožni Xiaomi Cyberdog (robot pas), naša robotička budućnost više nije upitna. Ovaj robot osjeti, analizira i komunicira sa okruženjem te mu se mogu povjeriti različiti i istovremeno delikatni poslovi. Nakon ove šetnje potpuno je izvjesno da se primičemo vremenu u kojem će ljudi i roboti koristiti iste saobraćajnice, pločnike, stepeništa... To se već dogodilo u mnogim savremenim fabrikama gdje roboti i ljudi zajedno rade na proizvodnim trakama i skladištima. Ili u javnom prevozu putnika u nekoliko svjetskih metropola gdje je robot bukvalno istjerao vozača iz gradskih autobusa!
Dok roboti u većem broju ne izađu na naše ulice, valja se ozbiljno pozabaviti onim što se trenutno događa na asfaltu. Ubrzani rast broja električnih romobila, bicikala (kojima nerijetko upravljaju neiskusni i bezobzirni vozači), postao je ozbiljna prijetnja bezbjednosti saobraćaja i kretanja pješaka. Mediji sve češće izvještavaju o nezgodama (i povredama) čiji su akteri vozači dvotočkaša. Uočila je to i sarajevska policija pa je konačno počela kažnjavati osobe koje neobuzdano voze romobile. Reagovalo je i kantonalno Ministarstvo saobraćaja zahtjevom prema Vijeću ministara da pooštri propise za ovaj vid prevoza. Jer, nije u pitanju samo Sarajevo već i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini. Trebalo bi reagovati brzo kako bi se svi učesnici u saobraćaju, dakle i pješaci bezbjednije vozili i šetali. U međuvremenu podsjećamo da je kantonalnim Zakonom o saobraćaju na površinama KS koje su namijenjene za kretanje pješaka zabranjeno korištenje bicikla, mopeda i ''električnih balansirajućih prevoznih sredstava“, tj. romobila!
Trebalo bi se posvetiti i pješacima jer se tokom ljeta, kada se najviše kreću, na prvi pogled može uočiti naša nekultura šetanja. Kada je u pitanju porodična šetnja onda je najčešći prizor da roditelji i djeca jedno do drugog hodajući zauzimaju cijelu širinu pločnika ili pješačke staze. Stariji svoju nekulturu iskazuju na način da na sred šetnice zastanu i razgovaraju (umjesto da se sklone u stranu), a tinejdžeri hodaju nestašno i čovjek nikad nije siguran hoće li ga okrznuti, zakačiti – nehotično udariti. Ima i onih što na sred šetnice zastanu i telefoniraju ne obraćajući pažnju na ono što se događa oko njih: naprimjer majku sa djetetom u kolicima koja ne zna s koje strane da ga mimoiđe jer je nepredvidivo u koju će stranu osoba s mobitelom krenuti kad završi. Hoće li se sudariti ili mimoići bez kontakta?
To su samo neki od najčešćih primjera nekulturnog hodanja u gradu. Da bi pješačkih gužvi i sudaranja bilo što manje za početak sticanja kulture hodanja po gradu bilo bi korisno da se na popularnim gradskim šetalištima postave upozorenja sa savjetima i ilustracijama kako treba da se ponašaju učesnici pješačkog saobraćaja. Tek kad neznalice to nauče šetnja će svima biti sigurnija i – ugodnija!
Povezane novosti
Vodu na ulicu
Temperaturni pakao će po svemu sudeći potrajati! Za to se nažalost nismo dobro pripremili. To se najbolje vidi po javnim česmama na kojima ne teče voda, pa ljudi na njima ne mogu ugasiti žeđ i osvježiti lice.
Bruce Springsteen i Dodge Monaco: Na ruševinama svijeta
Ima autora čiji je glas veći od običnog i koji je potreban u vremenima kada više nego ikad treba empatije za žedne, gladne i nevine koje ubijaju. Ahmed Burić piše veliku priču o Bruceu Springsteenu i koncertu u Pragu gdje ga je ''uhvatio''.
Kad zazveče dukati
Dva slučaja pokazuju da je nastupilo izuzetno povoljno vrijeme za investiranje u bosanskohercegovačku privredu s ciljem da ona još više doprinosi razvoju, realizuje nove investicije, povećava vrijednost izvoza i zapošljava prije svega domaću radnu snagu.
