Više od polovine svjetske populacije danas živi u gradovima. Do 2050. godine, za koju su, kada je u pitanju kvalitet života, već postavljeni željeni ciljevi, na planeti će živjeti 9,7 milijardi ljudi. Procenat žitelja u gradovima će se procentualno povećati. Svjedočimo koliko zanimljivim toliko i zastrašujućim trendovima: sela se prazne, gradovi pune. A puste su i vikendice uglavnom građene u podnožju planina, uz obalu rijeka, na obodu prostranih livada i u divljini daleko od vreve na asfaltu. Uvjerio sam se u to hodeći po periferiji Trnova, mjesta podno Treskavice, koja iz perspektive seoskog puta i još pod snijegom izgleda veličanstveno. Na oko kilometar dužine izbrojao sam više od 50 vikendica, dva-tri parkirana automobila i nigdje nisam vidio porodicu, čovjeka da u tome uživaju ni dijete kako se igra. A bila je nedjelja lijep i sunčan dan idealno za ugodan vikend. Kao da su ljudi zaboravili da imaju vikendicu, svoj kutak mira, tišine i svježine i kao da im to nije potrebno da napune baterije za sebe, zbog sve bržeg i stresnijeg ritma života i obaveza koje ih očekuju.
No povod ovom tekstu su gradovi na što me inspirisao autobiografski roman putopisnog karaktera ''Gradovi kao sudbina'', sa podnaslovom ''Živimo u gradovima, ali i gradovi žive u nama'', autora Dušana Miklje, uglednog novinara i publiciste. Knjiga je objavljena krajem prošle godine u izdanju ''Vulkan izdavaštva'' iz Beograda. U njoj je uvjerljivo i ubjedljivo opisan karakter gradova, kao i karakter ljudi s kojima se autor u njima susretao, što profesionalno, što iz znatiželje. U svakom od tih gradova prepoznao je bisere, ali i lažnjake od ljudi.
Gradovi su gnijezda i zaštita slobode i demokratskog načina života. U gradovima se organizovano razvijaju gaje i brane univerzalne vrijednosti – sloboda, pravda, opšte dobro, solidarnost i ravnopravnost. U njima se podižu pobune i revolucijom podstiču razvoj i napredak, fizički i materijalni, mentalni i duhovni. Gradovi su zakloni od nevremena, i prirodnog, i ljudskog, i skupovi vrlina u mana njihovih žitelja. Struktura gradova pokazuje raskoš i siromaštvom oholost prebogatih i bijedu nemoćnih. U gradovima sastanak zakazuju sve bolesti, i organske, i mentalne. U njima su prisutne misterije, magije, rituali, svetkovine, maskenbali i mnoga čuda koja zauvijek ostaju skrivena. U gradovima se rađa, raduje, radi, veseli, zabavlja, očajava, muči, gladuje, ubija i umire, navodi autor.
Knjiga ''Gradovi kao sudbina'' je izuzetno, podsticajno i dijelom tužno svjedočenje o ljudskom rodu i njegovoj prirodi, ali i inspirativno štivo za razmišljanje o tome u kakvom gradu živi svako od nas i da li taj grad živi u nama.
Povezane novosti
Klikni za kredit
Kraj ove priče bit će trenutak kada svi pređemo na bezgotovinsko plaćanje, a ono sitnine što je ostalo po novčanicima i džepovima postane numizmatički eksponat.
Dani bunta
Strah za sudbinu Neretve javno iskazuju ekolozi. Posebno je značajno što se u raspravu o toj temi uključila i susjedna Hrvatska, jer projekat Gornji horizonti može ugroziti čitav sliv Neretve do samog ušća.
Kućica na raskršću
Kao mjeru povećane bezbjednosti na marindvorskom raskršću trebalo bi postaviti dodatnu svjetlosnu signalizaciju koja će i vozače i pješake opominjati na krajnji oprez.
