Više od polovine svjetske populacije danas živi u gradovima. Do 2050. godine, za koju su, kada je u pitanju kvalitet života, već postavljeni željeni ciljevi, na planeti će živjeti 9,7 milijardi ljudi. Procenat žitelja u gradovima će se procentualno povećati. Svjedočimo koliko zanimljivim toliko i zastrašujućim trendovima: sela se prazne, gradovi pune. A puste su i vikendice uglavnom građene u podnožju planina, uz obalu rijeka, na obodu prostranih livada i u divljini daleko od vreve na asfaltu. Uvjerio sam se u to hodeći po periferiji Trnova, mjesta podno Treskavice, koja iz perspektive seoskog puta i još pod snijegom izgleda veličanstveno. Na oko kilometar dužine izbrojao sam više od 50 vikendica, dva-tri parkirana automobila i nigdje nisam vidio porodicu, čovjeka da u tome uživaju ni dijete kako se igra. A bila je nedjelja lijep i sunčan dan idealno za ugodan vikend. Kao da su ljudi zaboravili da imaju vikendicu, svoj kutak mira, tišine i svježine i kao da im to nije potrebno da napune baterije za sebe, zbog sve bržeg i stresnijeg ritma života i obaveza koje ih očekuju.
No povod ovom tekstu su gradovi na što me inspirisao autobiografski roman putopisnog karaktera ''Gradovi kao sudbina'', sa podnaslovom ''Živimo u gradovima, ali i gradovi žive u nama'', autora Dušana Miklje, uglednog novinara i publiciste. Knjiga je objavljena krajem prošle godine u izdanju ''Vulkan izdavaštva'' iz Beograda. U njoj je uvjerljivo i ubjedljivo opisan karakter gradova, kao i karakter ljudi s kojima se autor u njima susretao, što profesionalno, što iz znatiželje. U svakom od tih gradova prepoznao je bisere, ali i lažnjake od ljudi.
Gradovi su gnijezda i zaštita slobode i demokratskog načina života. U gradovima se organizovano razvijaju gaje i brane univerzalne vrijednosti – sloboda, pravda, opšte dobro, solidarnost i ravnopravnost. U njima se podižu pobune i revolucijom podstiču razvoj i napredak, fizički i materijalni, mentalni i duhovni. Gradovi su zakloni od nevremena, i prirodnog, i ljudskog, i skupovi vrlina u mana njihovih žitelja. Struktura gradova pokazuje raskoš i siromaštvom oholost prebogatih i bijedu nemoćnih. U gradovima sastanak zakazuju sve bolesti, i organske, i mentalne. U njima su prisutne misterije, magije, rituali, svetkovine, maskenbali i mnoga čuda koja zauvijek ostaju skrivena. U gradovima se rađa, raduje, radi, veseli, zabavlja, očajava, muči, gladuje, ubija i umire, navodi autor.
Knjiga ''Gradovi kao sudbina'' je izuzetno, podsticajno i dijelom tužno svjedočenje o ljudskom rodu i njegovoj prirodi, ali i inspirativno štivo za razmišljanje o tome u kakvom gradu živi svako od nas i da li taj grad živi u nama.
Povezane novosti
Kad zazveče dukati
Dva slučaja pokazuju da je nastupilo izuzetno povoljno vrijeme za investiranje u bosanskohercegovačku privredu s ciljem da ona još više doprinosi razvoju, realizuje nove investicije, povećava vrijednost izvoza i zapošljava prije svega domaću radnu snagu.
Tačan kao trajekt
Trka nas prati i na godišnjem odmoru, posebno ako je u putovanje do odredišta uključeno i korištenje trajekta s kopna na otok ili obratno. Na trajekt treba doći na vrijeme, jer on u minutu poštuje red plovidbe u što se uvjerio i naš saradnik.
Pijaca na Čobanovom grmu
Iz Londona naš saradnik piše o Shepherd Bushu, jednoj od najživljih i najstarijih pijaca u ovom gradu koja i danas živi svojim ritmom, onim u ritmu slavnih Mućki.
