Ford Skyliner: Frajer s velikim vatrenim loptama

U kultnom filmu osamdesetih, koji je osim ljute propagande američkih vazduhoplovnih snaga, generacijama balkanskih muškaraca trajno na oči nabio sunčane Ray-Ban naočale, dvojica glavnih likova, nebeskih i zemaljskih prijatelja, Maverick (Tom Cruise) i Goose Bradshaw (Anthony Edwards), u pauzama između letova na supersoničnim avionima, žive svoje živote. Goose je mirni, porodični čovjek, koji sa ženom Carole (Meg Ryan), čeka unapređenje i želi porodični život. Vjerovatno sit avantura u zraku, u sumraku hladnog rata, svoj zemaljski život želi provesti u miru. Suprotno, njegov partner je buntovnik vrele krvi, možda i najveći majstor svog zanata, ali u zavadi sa okolinom i samim sobom, i zbog trauma i sjenki (očeve) prošlosti.

Uletavanje za šankom

Film reditelja Tony Scotta nastao je iz novinarskog teksta: čovjek, imenom Ehud Yonay napisao je reportažu o elitnoj školi za borbene pilote, i sve ostalo je (bilo i ostalo) historija. U sceni u baru u kojoj Maverick upoznaje Charlotte (Kelly Mc Gillis), za koju ne zna da će mu sutra predavati u školi, a za nekoliko mjeseci postati žena njegovog života, Maverick za prvo ''uletavanje'' koristi trik iz mladosti: prilazi djevojci za šankom i počinje pjevati ljubavnu pjesmu. Song je ljuta hitina iz šezdesetih, zove se You've lost that loving' feeling, i prvi su je, pod dirigentskom palicom genija muzičke produkcije Phila Spectora, snimili Righteous Brothersi, pop duet koji je prilično harao komercijalnim radio stanicama, zbog specifičnog kontrapunkta u njihovim glasovima, naravno stasa, ali i pjesama koje su im dali autorski majstori. Pjesma je bila veliki uspjeh, pjevali su je kasnije Dionne Warwick, zatim Roberta Fleck i Donny Hathawey, u početku osamdesetih snimio je legendarni duet Darryl Hall & John Oates, ali je opće mišljenje da je niko nije trebao pjevati, nakon što je to učinio Kralj. Elvis, naravno, koji je na koncertima pjesmu čije je originalno trajanje bilo 3:46, znao produžiti i do 7 minuta. Što je dozvoljeno samo u njegovom slučaju.

Na kraju filmske scene Charlie pita Mavericka:

• Jesi li ti dobar pilot?

On odgovori otprilike kako zna brinuti za sebe, a ona mu mangupski odgovori da je to dobro, jer se ne treba brinuti kako bi živio od pjevanja. Ne bih rekao da takvih folova ima i danas u razgovorima između djevojaka i mladića, ali ne treba me držati za svaku riječ. Istančani smisao za humor prošloga svijeta je možda i nepotrebna relikvija današnjeg, postmodernog, apokaliptičnog vremena.

Jerry Lee Lewis

Druga pjesma koja se izvodi u filmu je isto ljubavna, i njezin original traje nepune dvije minute, tačnije 1.52. Njen autor je rekao da jeste obična ljubavna pjesma, ali ide 200 na sat. U filmu, sada u kući porodice Bradshow, i s profesoricom pratiljom prijatelji pjevaju Great balls of fire, Jerry Lee Lewisa (1935. – 2022.) možda i ''najluđeg'' bijelog muzičara epohe nastanka rock and rolla, tipa koji je svirao klavir tako da slušalac ima osjećaj da osim što sviraju četiri ruke, tu negdje pored ''lupa'' još jedan bubnjar. Tehnikom brze izmjene akorda, i brzog povlačenja prstiju preko klavijature Jerry Lee je bio pravi šejtanov tetić, koji je odmah znao šta hoće. Otac je dao kuću pod hipoteku da mu kupi klavir, a on je svirao laktovima, šakama, čak i nogama. Otac ga je poveo u Memphis, legendarni studio Sun, gdje je stolovao još jedan mračni genij – Sam Philips, Lincoln popularne muzike, čovjek koji je, praktično, lansirao Elvisa i Johnnyja Casha. Prvo je odbio saradnju, a kasnije govorio da je Jerry Lee najtalentovaniji muzičar s kojim je ikad sarađivao.

Ravan Elvisu

Kako i ne bi: za deset dana prodao je milion primjeraka ploče, kupio nekoliko kuća i Ford Skyliner, po svemu atipičan, sebi sličan auto koji će ostati zapisan u historiji kao prvi američki automobil u historiji, a drugi nakon Peugeota 402 Eclipse Decapotablea iz 1938. koji se masovno proizvodio a imao tvrdi krov na uvlačanje. I prvi koji je proizveden u broju od četiri, i pet brojki a da je imao krov koji se koristi u dva dijela. U trenutku nastanka bio je to jedini pravi kabriolet s tvrdim krovom, a to je bio i jedini trenutak u kojem je Jerry Lee bio ravan Elvisu. Sa samo 22 godine imao je zakazanu turneju u Engleskoj s koje se trebao vratiti kao milioner. U međuvremenu, oženio se drugi put, i to trinaestogodišnjom djevojčicom Myrom, s kojom je bio i u srodstvu. Izviždali su ga u Engleskoj, i niko mu nije htio doći na koncert. Vratio se slomljen i kao kokuz. I za nekoliko godina opet bio zvijezda. I opet pao. I tako skoro 50 godina. Jednu od najvećih scena svog života izveo je u New Yorku kad je Chucka Berryja, kojeg oni skloniji glumi smatraju ocem rock and rolla, ''pustio'' da svira poslije njega. Prije završetka svoje tačke, zapalio je klavir i rekao – ''sad si ti na redu.'' Policija je prekinula koncert zbog požara, a Jerry Lee je (bio) i ostao headliner. Tuga američkog juga, tužnija je od većine južnjačkih tuga, i to je bio njegov prvi u nizu poraza koji će ga, uz blistavu karijeru, pratiti cio život.

Vjerovatno ne postoji niko na svijetu ko bi se kladio da će Jerry Lee Lewis živjeti 87 godina, ali bilo je tako, sve do neki dan kad je sklopio oči u Missisippiju. Imao je osam žena, i osmoro djece, od kojih je dvoje izgubio kao vrlo male, liječio se od ovisnosti, i ludovao kao niko prije njega. Bob Dylan je na koncertu u Nothingamu prije nekoliko dana otpjevao njegovu pjesmu I can't seem to say goodbye, i rekao: ''Svi znamo da će Jerry Lee živjeti vječno.''

Dvadeset pet godina od snimanja Top Guna, snimljen je film Maverick, nastavak priče o životu pilota Petea Mitchella. U tom filmu ima jedna scena u baru zbog koje ga vrijedi pogledati. Oni koji su gledali – znaju. Oni koji nisu, vjerovatno zbog jedne pjesme ili ovoga teksta i neće – ali poenta nije u tome.

Nego u činjenici da su nekada bilo ljudi s velikim vatrenim loptama. I da mogu trajati i danas, pod uvjetom da ne odustanu od svojih snova.

Goodbye, Jerry Lee.