Znate li priču o Južnoj longitudinali?

''Znate li priču o sarajevskoj Južnoj longitudinali'', naslov je teksta kojim ne želimo naše čitatelje uvlačiti u neki novi kviz i od njih izvlačiti najbolje odgovore za koje smo sigurni da ih na ovu temu ima bezbroj i da bi neki od njih mogu biti takvi da nisu za javno objavljivanje. Sarajevska Južna longitudinala je sasvim sigurno jedna od najvažnijih saobraćajnica kroz glavni grad Bosne i Hercegovine. Neki je zovu i tranzit, jer njom krstare i brojni ogromni kamioni kojima je zabranjeno kretanje glavnom gradskom saobraćajnicom uz tramvajsku prugu koja je, podsjetimo, i na to zapravo magistralna cesta M-17. Južnom longitudinalom saobraćaju i sarajevski trolejbusi, a najkraći je put do centra Sarajeva za stanovnike naselja Dobrinja u kojem živi desetine hiljada stanovnika. A preko Dobrinje i naselja Vraca se na Južnu longitudinalu svojim automobilima uključuju i stanovnici Istočnog Sarajeva koji uglavnom svoj hljeb zarađuju u glavnom gradu BiH. I nije ih malo.

Svaki dan ista priča

Južna longitudinala ili sarajevski ''Skadar na Bojani'' je samo djelimično izgrađen. U posljednjih nekoliko decenija završen je dio ove ceste od Skenderije do naselja Kovačići na Grbavici. Onda je u dvije faze izgrađen dio od Kovačića do kružnog toka u naselju Hrasno. Pa su se stanovnici Hrasnog pobunili i kružni tok je re-projektovan. Nakon toga je u Hrasnom postavljena privremena signalizacija koja upozorava na to da se cesta kod ogromnog nebodera Bosmal ''sužava'' i ostaje na svoje dvije saobraćajne trake, po jedna za svaki smjer. I svaki dan su na te dvije trake saobraćajne gužve. Gledajući po datumima gradnje stvari izgledaju ovako. godine 2013. se nakon duge priče i natezanja s početkom gradnje prvi put na ovoj cesti nešto uradilo konkretno, pa je tri godine poslije uslijedila nova faza gradnje i konačno 2018. godine je završeno nekoliko dionica ove ne tako duge, ali izuzetno važne saobraćajnice. I od tada, nije teško izračunati, prošlo je pet, a dogodine će biti i šesta godina kako se ništa ne radi, a nastavak gradnje nije ni vidiku što znači da ovo što se trenutno događa nije dio prirodnog procesa, odnosno pauze prije nastavka gradnje nego klasični zastoj projekta. To nas je dovelo do zaključka da ova saobraćajnica i dalje ima isti problem koji je imala do 1992. godine, odnosno do početka rata i opsade Sarajeva, a i tada je uz puno manje registrovanih automobila u Sarajevu bila preuska.

Otvaranjem radova na rekonstrukciji sarajevske pruge koja je zaista bila neophodna i stavljanjem na stol i drugih infrastrukturnih projekata koji su bitni, sarajevska Južna longitudinala, koja je za rješavanje saobraćajnih gužvi jedna od dvije-tri najbitnije saobraćajnice, gurnuta je pod tepih. I dok smo se svi pitali zašto stigao je i odgovor. Razlog je sada već pomalo i iritantan s obzirom na značaj saobraćajnice. Sve je, kažu u Zavodu za izgradnju Kantona Sarajevo, stalo zbog jedne tužbe vlasnika zemljišta na Grbavici. Direktorica ovog Zavoda Belma Barlov prije nekoliko dana je portalu Klix potvrdila da je tužbu podnio vlasnik zemljišta kod jednog od trolejbuskih stajališta u naselju Grbavica. Jasno je, dakako, da je Južna longitudinala bitna jer je planirano da umjesto po jedne saobraćajne trake u oba smjera ima po dvije i da se do toga može doći samo uz postupak eksproprijacije. Zato je i u FBiH davnih dana usvojen Zakon o eksproprijaciji kako bi se svi sporovi rješavali na zakonit i efikasan način. Zašto to nije slučaj s Južnom longitudinalom? Da li je entitetu FBiH bitan glavni grad BiH? Da li je Kantonu Sarajevo bitno kakve su mu saobraćajnice? Gdje je odgovornost općina koje su očito dio ove priče, a gdje kantonalnog Ministarstva saobraćaja? I imaju li sudovi prioritetne predmete?

Ubrzati postupke

Da se ovdje stvari ni u skorijoj budućnosti neće tako lako mrdnuti s mrtve tačke govori nam i informacija da se prije nastavka gradnje ove saobraćajnice treba srušiti jedna poveća zgrada na Grbavici, a njene stanovnike preseliti u novu zgradu čije temelje još ne vidimo.

Za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, prema riječima direktorice Zavoda će trebati još puno vremena. Baš kao što će biti i u slučaju izgradnje Prve transverzale u Sarajevu kojom će se jednog ''lijepog dana'' povezati centar glavnog grada i naselje Vogošća. U odluku suda koji se bavi pomenutim predmetom se ne treba miješati, ali ovom prilikom treba ipak spomenuti i naglasiti da bi javni interes kod izgradnje ovakvih cesta trebao biti na prvom mjestu. A to znači po nekoj logici stvari da bi se trebala znati cijena zemljišta koje je neophodno otkupiti, ali i rokovi za sve to. To da na trasi ovakvih cesta postoje imovinsko-pravni problemi je jasno, ali se uopšte ne bi trebalo ticati običnih građana. Uz sve silne nivoe vlasti, ministarstva, parlamente, lokalnu i sudsku vlast koji su izuzetno dobro plaćeni za svoj posao najmanje što treba očekivati je to da potroše novac poreznih obveznika na projekte od javnog interesa i da to čine stalno i puno efikasnije od ovog što gledamo sada i u ovom projektu. Dakle, svi se moraju što prije ubrzati – od sudova koji sude do vlada koje vladaju kako i budućnosti ne bismo pisali tekstove o tome šta bi trebalo uraditi da nam procvjetaju lale i da jednog dana barem malo ličimo na jednu ozbiljnu i organizovanu zemlju, poput, recimo, zemlje lala...