Žuti prsluk

Oluje, poplave, požari, a da ne govorimo o ratovima, o agresija Rusiji na Ukrajinu... ozbiljno ugrožavaju sigurnost stanovništva u gradovima i van njih. Posebno su stravične vijesti i slike iz Slovenije. Tamo je saobraćajna infrastruktura pretrpjela ogromne štete jer je voda odnijela pruge, mostove, ceste i pričinila velike probleme u odvijanju saobraćaja i pristup unesrećenim ljudima. Dugo će potrajati dok se sve to popravi i uspostavi normalan protok roba i ljudi.

Na listi opasnosti koje ugrožavaju sigurnost ljudi visoko mjesto neprikosnoveno zauzima saobraćaj, kako po učestalosti nesreća, tako i po tragičnim posljedicama. Najmanje 28 ljudi je poginulo, a na desetine povrijeđeno u nedjelju 6. avgusta kada je u Pakistanu iz šina izletio brzi putnički voz... U istoj sedmici u Hrvatskoj je teretno vozilo nagazilo radnike angažovane na opravci saobraćajnice (epilog dvojica mrtvih), a u Sarajevu je radnika usmrtio bager... To su samo neki od nemilih događaja bez kakvih ne prođe ni jedan dan, to je opasnost koja svakodnevno vreba. Upravo tako sam rekao i kolegici sa Federalne televizije, koja je snimajući anketu o tome da li je u vrijeme održavanja 29. Sarajevo Film Festivala, glavni grad siguran, odgovorio da jeste. Kao najveću potencijalnu opasnost u kontekstu sveopšte bezbjednosti naveo sam saobraćaj, prevashodno vozače. Među njima ima frustriranih, pijanih, drogiranih, nespretnih, umornih, pospanih, onih bez položenog vozačkog ispita, ljudi u poodmaklim godinama, ali i balavaca čiji su roditelji presretni kad ih vide za volanom!? S obzirom na trenutne prilike, koje naprosto mame da se hoda i putuje, sugerišem sveopštu pozornost i visok stepen odgovornosti prema vlastitom i tuđem životu kao preventivu protiv udesa, nesreća, tragedija. Policija nas, ma koliko je ima, ne može potpuno zaštititi. Ne samo u Sarajevu nego i na svakom drugom mjestu.

Kada je riječ o bezbjednosti saobraćaja u Sarajevu, ona će završetkom radova na tramvajskoj pruzi sigurno vrlo brzo biti povećana, jer će na gradskom asfaltu biti mnogo manje pješaka i autobusa gradskog saobraćaja. Rekonstrukcija čvorišta, te pruge na Marindvoru je jedan od najsloženijih poslova. Bila je i početkom osamdesetih kada je tadašnji direktor GRAS-a, inž. Nikola Radosavljević, u vrijeme remonta kancelariju i krevet za spavanje imao u kontejneru na samom gradilištu. Prisjetio sam se toga nakon što se kantonalni ministar saobraćaja Adnan Šteta nakon nekoliko sedmica pauze u ganc novom žutom prsluku fotografisao na sadašnjem marindvorskom gradilištu i, kako su prenijeli neki mediji, najavio da će “trojka od Ilidže do Željezničke stanice“ vrlo brzo biti ponovo u saobraćaju. Uzgred: mediji o izgradnji pruge pišu samo kad se ministar pojavi na gradilištu. Kao da nije u pitanju najznačajnija, a po visini investicije jedno od najvećih ulaganje u gradsku infrastrukturu u posljednjih četrdesetak godina.

Vjerujem ministru kad kaže da su radovi pri kraju. Uzgred podsjećam ga na to da od Ilidže do Željezničke stanice ne vozi “trojka“, nego “četvorka“. Sve je oprošteno, samo neka se gradi!