Žuti Porsche za Roberta Redforda

Nedavno je ovaj svijet napustio Robert Redford, jedna od posljednjih legendi zlatnog doba Hollywooda. Zadnji njegov film gledao sam prije par mjeseci, na HTV-u, čini mi se. A Walk in the Woods, ovdje preveden kao Šetnja po šumi, a temelji se na autobiografskoj prozi Billa Brysona iz 1998. godine. Redford je još 2005. imao namjeru snimiti film prema toj knjizi sa starim jaranom, Paulom Newmanom, kao omaž njihovom klasiku Butch Cassidy and the Sundance Kid, ali sudbina je htjela da ga umjesto toga završi s Nickom Nolteom. Film je duhovit, posebno za ljubitelje planinarenja i fanove Redforda i Noltea, jer kada dva “đuturuma” krenu na put u gorje Appalachi, na stazu dugu 3.500 km kroz netaknutu prirodu, jasno je da tu mora biti i generacijskih fora i životnih mudrosti.

Dakako, Redfordova karijera obilježena je nezaboravnim ulogama, a među njegovim ranim djelima nalazi se film Downhill Racer (Vozač spusta) iz 1969. godine. Redford igra Davida Chappelleta, bezobzirno ambicioznog skijaša koji se s inferiornom američkom reprezentacijom takmiči u Evropi za olimpijsko zlato. Njegov trener (jedna verzija Duleta Vujoševića), kojeg tumači još jedna holivudska legenda – Gene Hackman, sjetuje ga kako da pobijedi narcisoidni i arogantni duh i postane istinski šampion. U ovom režiserskom debiju Michaela Ritchieja fasciniraju snimke alpskih lokacija i mladi Redford na skijama u jednoj od svojih prvih glavnih uloga. No, film je bio i više od toga: kroz priču se isprepliće i studija karaktera čovjeka opsjednutog pobjedom.

Ono što ovaj film čini posebnim, i izvan skijaških staza, jesu scene u kojima Redford vozi žuti Porsche 911 s nosačem za skije. Ako bi neko auto trebalo simbolizirati Redforda, to mora biti Porsche. Jer je to bio pravi laf koji je znao put kojim je trebalo ići. Brz, precizan i neuhvatljiv. Plemenito divlji bio je Žuti. Na neki način je pobjegao u planine Utaha i pronašao svijet koji je reflektirao njegovu ljubav prema prirodi i slobodi.

Da se vratim na Downhill Racera – kritičari su hvalili film zbog autentičnog prikaza brzine, a Porsche 911 postao je kultni simbol tog doba. Iako film u početku nije bio komercijalni hit, s vremenom je stekao status klasika, dijelom zahvaljujući Redfordovoj harizmi i vizuelnom jeziku, u kojem je i taj žuti Porsche imao svoju ulogu. Porsche 911, model iz kasnih 1960-ih, tada je bio novitet na tržištu sportskih automobila, a njegov sjaj na ekranu dodao je filmskoj estetici posebnu dimenziju koja je ostala u sjećanju zaljubljenika u automobile i film.

Interesantno je da je Redfordova ljubav prema Porscheu nadilazila filmske uloge – u privatnom životu imao je Porsche 904 GTS, rijedak trkaći model iz 1964. godine, proizveden u samo 106 primjeraka. Taj automobil, s fiberglas karoserijom i snažnim šestocilindričnim motorom, bio je dio njegovog života prije nego što je postao svjetski poznat glumac. Redford je uživao u brzini i adrenalinskim avanturama, a Porsche 904 GTS bio je njegov način da istraži tu strast. Čak ga je posudio i svom prijatelju Paulu Newmanu, čija je ljubav prema trkama kasnije prerasla u profesionalnu karijeru. Redford je često govorio da je ponosan na taj automobil, a anegdote o njemu postale su dio holivudske legende.

Ipak, najjača scena iz njegove karijere ostaje ona iz spomenutog filma Butch Cassidy and the Sundance Kid, kada dvojac bježi od potjere. Nađu se na vrhu litice, s dubokim ponorom i rijekom ispred sebe, a naoružani ljudi za petama. Butch predlaže da skoče, jer je to jedini izlaz. Sundance oklijeva, sve dok napokon ne prizna razlog – ne zna plivati. To izazove jednu od najslavnijih replika u istoriji filma: Butch prasne u smijeh i podsjeti ga da ih neće ubiti voda, nego meci ako ostanu. Na kraju, obojica skaču sa stijene u rijeku, vičući i nestajući u bujici. Ta scena postala je legendarna baš zbog savršene mješavine humora i napetosti – Redfordovo priznanje u trenutku kad je vrag odnio šalu dalo je ljudskost i ironiju tim “romantičnim” odmetnicima.

Kakvi su za života bili Newman i Redford.

A i jedan žuti Porsche...