Autorski tekstovi

Žuta linija

Sarajevo je ovih dana pomalo u znaku glamura, a naš saradnik se osvrće na moguća poboljšanja u saobraćaju, od pozitivnih iskustava iz Helsinkija i Beča, do rigoroznije kontrole ko sve vozi iza žute linije...

Autor: Hajdar Arifagić

Nakon što se u crvenim patikama s bijelim đonom prošetao crvenim tepihom Sarajevo Film Festivala, Adnan Šteta, ministar saobraćaja u Kantonu Sarajevo, mogao bi konačno skoknuti do Helsinkija. Povod putovanju je činjenica da u tom gradu za godinu dana u saobraćajnim nesrećama nije poginula nijedna osoba. To je svojevrstan kuriozitet i rezultat mjera koje tamošnja gradska vlast provodi u cilju zaštite građana, podjednako vozača i pješaka. Prema pisanju medija, jedna od mjera je smanjenje brzine kretanja vozila, a osim nje i još neke koje su dale učinkovite rezultate. Usput bi ministar mogao svratiti u Beč da prekopira nova efikasna rješenja o prometu trotineta gradskim ulicama, s obzirom na to da unatoč postojećim propisima u vožnji dvotočkaša kod nas nema značajnijih pomaka.

Prva faza nabavke novih tramvaja u Sarajevu uspješno se okončava – očekuje se isporuka posljednjeg 25. vozila. Sada bi valjalo razmišljati o tome kako motorizovane građane privoljeti da koriste javni prevoz i istovremeno iznaći rješenja za brže kretanje vozila gradskog saobraćaja: tramvaja, autobusa i trolejbusa. Ovo posljednje se čini najjednostavnijim. Konačno treba pojačati policijsku kontrolu prometa u dijelu saobraćajnica odvojenog žutom linijom i zabraniti da u toj traci kreću vozila koja nisu u funkciji javne službe.

Prisustvo privatnih putničkih i teretnih vozila u traci rezervisanoj za javni promet je i razlog što na pojedinim ulicama vozila gradskog saobraćaja mile umjesto da jure. Stavljanje u funkciju žute trake omogućilo bi i brže kretanje vozila hitne pomoći i vatrogasaca čije se angažovanje prema nezvaničnim statistikama iz dana u dan vidno povećava. O tome bi u Ministarstvu saobraćaja i Vladi Kantona konačno trebalo zauzeti aktivan stav i ako je moguće već ove jeseni nove mjere primijeniti u praksi.

Prema ličnim zapažanjima, zaključujem da je u Sarajevu postavljanje kamera, čiji je zadatak da evidentiraju zaustavljanje privatnih vozila na autobusnim i trolejbusnim stajalištima, urodilo plodom. Te kamere nažalost nema na stajalištu u ulici Azize Šaćirbegović, tačnije u naselju Hrasno, uz ogradu škole. Na tom stajalištu u svako doba dana mogu se vidjeti parkirana vozila čiji vlasnici ih tu ostave da bi skoknuli obaviti neki posao u blizini ili čekaju saputnika za nastavak vožnje. Vozači GRAS-a su ogorčeni na to! Kameru ovdje treba hitno postaviti bez obzira na to što će, moguće je, budžet za projekat nadzora saobraćaja time biti probijen.

BIHAMK

Povezane novosti

Ljeto s Veležom: Čekajući Abdullaha

Ljeto s Veležom: Čekajući Abdullaha

Ljeto je počelo debaklom naših klubova na međunarodnoj sceni, a krenulo je i domaće prvenstvo. Neizliječeni navijač Rođenih, naš Ahmed Burić, piše o početku fudbalske sezone, nostalgiji i Abdullahu Rafidinu, biseru s Komora.

Možda bi vas zanimalo