Članak top banner 970x90
Autorski tekstovi

Zamalo posao stoljeća – Kako je Ford skoro kupio Alfa Romeo

Alfa Romeo mnogi još uvijek smatraju oličenjem automobilske strasti. Teško je ne složiti se s ovom konstatacijom, pogotovo kada naučite kako pravilno izgovoriti "La Meccanica delle emozioni." Ovaj slogan savršeno obuhvata sve ono što ovaj brend nosi u sebi

Autor: Admir Muharemović

Dok Alfa Romeo tek počinje obnavljati svoju liniju automobila i svoj izvorni DNK pod Stellantisovom kontrolom, postoji nešto što možda niste znali o talijanskoj marki – 1986. ju je želio kupiti Ford! A evo zašto Amerikanci nisu uspjeli.

Istorija Alfa Romea kao kompanije nije nešto što bi mnogi biznismeni voljeli iskusiti. Jednostavnije rečeno, talijanska marka je prošla sve i svašta. Osnovana 1910. kao A.L.F.A., mladi proizvođač automobila uključio se u trke čim je to bilo moguće. Bio je to zlatni period koji nije dugo trajao. Dodatak u nazivu "Romeo" dodan je deceniju kasnije kako bi se na pravi način odala počast naporima Nicole Romea, koji je preokrenuo tvornicu kako bi podržao ratne napore i koji je također nadgledao povratak na proces proizvodnje automobila.

Nakon što je predstavljen prvi automobil s oznakom Alfa Romea – Torpedo 20-30, vlasnik je propao. No, uskočila je ''država'' i donekle spasila cijelu svoju industriju javnim ulaganjima u kompanije od državnog interesa. Brend je bio u državnom vlasništvu sve do 1986, ali Alfa Romeo je sve godine prolazila kroz trnje.

Nažalost, i 70-e su bile teške i nije bilo znakova pozitivinih novčanih tokova za marku, iako su tada iz Alfine tvornice izlazili možda i najstrastveniji modeli ikada, poput Alfasuda i pogotovo Montreala. Nažalost, stvari se nisu mijenjale. Godine 1985. prodaja je bila daleko ispod cilja. No, već godinu dana poslije, Ford je vidio priliku i bio veoma zainteresovan za kupovinu Alfa Romea.

Zanimljiva veza s Fordom bez znanja Alfe

Čak i prije završetka Drugog svjetskog rata, globalni poslovni ugovori Alfa Romea bili su jaki. Nekoliko modela Alfa Romea proizvedeno je prema licenci, u zemljama izvan Evrope, među kojima su Argentina, Malezija, Tajland, Južna Afrika i Brazil. Godine 1942. otvorena je nova tvornica u Rio de Janeiru. Zvala se Fabrica Nacional de Motores (FNM), a osnovali su je general Edmundo Soares i brigadni general Antonio Muniz. Tvornica je započela proizvodnju aeronautičkih motora, streljiva, hladnjaka, vretena i bicikala.

Kompanija je 1949. godine sklopila ugovor s Isottom Francini za proizvodnju svojih kamiona. Proizvođač kamiona bankrotirao je samo dvije godine kasnije, 1951., što je natjeralo FNM da potraži novog partnera. Taj partner je bio Alfa Romeo, koji je omogućio FNM-u da počne proizvoditi Alfa Romeo kamione po licenci. Na kraju se njihovo partnerstvo proširilo na laka privredna vozila, a prvi automobil Alfa Romeo, napravljen u fabrici FNM, bio je FNM-2000 Modelo JK (inicijali Juscelina Kubitscheka, u to vrijeme, predsjednika Brazila), koji je ustvari bio Alfa Romeo Demila (2000) Berlina, proizveden po licenci.

Ono najzanimljivije za ovu priču je da je iz brazilske fabrike 1966. izašao FNM Onca, model koji je jako podsjećao na Ford Mustang, koji je debitovao dvije godine ranije. Naravno, proporcije su bile malo drugačije, jer je FNM Onca bio primjetno manji i imao kraće međuosovinsko rastojanje. Začudo, FNM Onca gotovo sav svoj dizajn dijeli sa Mustangom. Linija krova, zadnji ''nabijeni'' dio, pa čak i donji bočni profil gotovo se ne razlikuju od američkog ''ponija''.

Naravno, automobil je imao sopstvena zadnja svjetla, a prednja maska ​​je donekle podsjećala na originalnu Alfa Romeo Giuliju. Takođe, poklopac za gorivo Alfa Romea FNM Onca nalazi se na desnoj strani skroz nazad, umjesto na sredini zadnjeg dijela kao na Mustangu. Prototip, prikazan na sajmu automobila u Brazilu 1966. godine, imao je četvorostruke farove, dok je serijski model imao samo dva okrugla fara kao Mustang.

Najveća razlika bila je ispod ''haube. Amerikanac je brujao s 4,7-litenim V8, dok je talijanski Brazilac bio pogonjen 2,0-litrenim benzincem.

Najtužniji dio priče je da ovaj model, sa ručno izrađenom karoserijom, nikada nije bio masovno proizvedeni automobil. FNM Onca je ustvari napravljen bez znanja Alfa Romea. Sve u svemu, ukupna proizvodnja je bila pet automobila. Od tih pet, samo tri još uvijek postoje.

Ford bio na rubu posla stoljeća

Talijanskoj vladi su Alfa Romeo i mnogo drugih neprofitabilnih kompanija bili su jednostavno omča oko vrata. Pošto Alfa Romeo nije uspjela da se nametne u nešto što bi je moglo pretvoriti u međunarodnu legendu kao što je, recimo, Ferrari, njen vlasnik je želio da je se riješi. Tadašnji političari su također željeli da se javni sektor fokusira na stvari koje su važne građanima i kompanije koje su donosile profit.

Među potencijalnim kupcima nije bio niko drugi do Ford – ista kompanija koja je bila nevjerovatno blizu posjedovanja Ferrarija prije 23 godine, 1963. Ono što Amerikanci tada nisu znali je da sudbina ponekad ima smiješan način da izabere šta će se dogoditi. I, u većini slučajeva, to će učiniti da se osjećate kao da ste doživjeli deja-vu trenutak.

Počeli su pregovori, a glas se brzo proširio. Ponuda je napravljena. Ford je u početku želio otkupiti 20% Alfa Romea i zadržati svoje opcije otvorene do 1994. godine, kada bi, ako sve pođe kako treba, Amerikanci na kraju otkupili većininski ostatak italijanskog brenda. Takođe su obećali petogodišnji plan ulaganja koji je iznosio 4 milijarde dolara u današnjem novcu. Ovo bi pomoglo Alfa Romeu da proizvede oko 400.000 automobila godišnje do 1994. godine, od čega bi 50.000 bili Fordovi modeli.

Sve je izgledalo u redu i talijanska vlada je bila spremna prodati Alfa Romeo, a Ford bio na rubu posla stoljeća.

Fiat bio konkretniji i odlučniji

Međutim, nisu se svi složili da bi bilo dobro pustiti Alfa Romeo da postane evropska filijala Forda, običan ugovorni proizvođač koji bi mogao završiti bez pravog talijanskog DNK. Fiat je saznao za cijeli posao i dao protuponudu.

Za razliku od Forda, etablirani talijanski proizvođač automobila rekao je da je spreman odmah u potpunosti kupiti Alfa Romeo. Štaviše, Fiat je preuzeo i većinu duga. Također, Fiat se obavezao uložiti preko 6 milijardi dolara u današnjem novcu tokom osam godina poslovanja.

Dok su Amerikanci imali veliki interes za posjedovanje Alfa Romea, nisu bili spremni preuzeti istu odgovornost kao Fiat. Činjenica da će marka ostati talijanska također je bila važna ljudima koji su 1986. imali moć odlučivanja.

Na kraju je Ford izgubio. Alfa Romeo je prodan Fiatu, a država se riješila ogromnog tereta. Pojedinci kažu da je taj potez bio nevjerojatno pametan s poslovnog i moralnog gledišta – dio talijanske automobilske kulture nije htio biti izgubljen zbog amerikanizacije. Bila je to čista pobjeda Italije i još jedan poraz Forda.

"Svaki put kad vidim Alfa Romeo kako prolazi, nakrivim šešir", čuvena je rečenica Henryja Forda iz 1939. godine. Da je je bio živ u vrijeme potencijalne kupovine i preuzimanja vlasništva talijanskog proizvođača, čijim se proizvodima toliko divio, to bi vjerovatno bilo ispunjenje dječačkog sna. Ali istorija je još jednom dokazala da je ponekad bolje držati strast i posao odvojenima.

BIHAMK

Povezane novosti

Klimatski hazard

Klimatski hazard

Klimatske promjene su jedna od najvećih prijetnji za čovječanstvo u budućnosti, a naš saradnik piše o publikaciji ''Klimatski rječnik'' čiji je cilj da populariše razumijevanje ovog fenomena.

Bombarder i puž

Bombarder i puž

Let iz Sarajeva do Zagreba traje oko pola sata, koji minut gore-dolje, a naš saradnik podsjeća koliko bi bilo važno izgraditi moderne saobraćajnice i pruge kako i dalje ne bi puževim koracima išli ka zapadu...

Možda bi vas zanimalo